A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 8

Jeremija 1:1-19
1. Ovo su govori Jeremije, Hilkijina sina, iz svećeničkoga roda, što je stajao u Anatotu u Benjaminovoj zemlji.
2. Njemu dođe Gospodnja riječ u dane Judina kralja Jošije, Amonova sina, u trinćstoj godini njegova vladanja.
3. I dođe mu ona u dane Judina kralja Jojakima, Jošijina sina, do završetka jedanćste godine Judina kralja Sidkije, Jošijina sina, do odvođenja stanovnika Jeruzalema u petom mjesecu.
4. Dođe mi Gospodnja riječ:
5. ”Prije nego te satkah u majčinu krilu, ja sam te izabrao. Prije nego si izašao iz majčina krila, posvetio sam te, postavio sam te za proroka narodima.”
6. A ja rekoh: “Ah, moćni Gospodine, evo, ne mogu govoriti, ja sam još tako mlad!”
7. Ali mi Gospodin odvrati: “Ne govori: Ja sam još tako mlad! Idi samo kamo te šaljem! Navješćuj što ti zapovjedim!
8. Ne boj se njih! Jer sam ja s tobom da te očuvam!”, veli Gospodin.
9. I Gospodin pruži svoju ruku i dotače se mojih usta. I reče mi Gospodin: “Eto, stavljam svoje riječi u tvoja usta.
10. Vidi, dajem ti danas punomoć nad narodima i kraljevstvima, da trgaš i razdireš, da istrebljuješ i rušiš, da gradiš i sadiš!”
11. Nato mi dođe Gospodnja riječ: “Što vidiš, Jeremija?” Ja odgovorih: “Vidim bademovu granu.”
12. Tada mi Gospodin reče: “Dobro vidiš. Jer bdijem nad svojom riječi, da je izvršim.”
13. I opet mi dođe Gospodnja riječ: “Što vidiš?” Ja odgovorih: “Vidim lonac što vri. Njegov otvor naginje se ovamo sa sjevera.”
14. Tada mi Gospodin reče: “Sa sjevera vrije zlo na sve stanovnike ove zemlje.
15. Jer eto, ja sazivam sva plemena sjevernih kraljevstava”, veli Gospodin. “Ona dolaze i sva se utaboruju pred vratima Jeruzalema, pred svim njegovim zidovima uokolo, pred svim Judinim gradovima.
16. Tada ću im izreći svoj sud za svu njihovu zloću, što su me ostavili i žrtvovali drugim bogovima, i klanjali se djelima svojih ruku.”
17. ”A ti opaši bedra! Ustani, navješćuj im sve što ti zapovjedim! Ne plaši se njih! Inače ću ja njima tebe uplašiti.
18. Ali ja? ja te danas činim tvrdim gradom, željeznim stupom, mjedenim zidom protiv sve ove zemlje, protiv Judinih kraljeva, protiv njegovih velikaša, protiv njegovih svećenika i protiv naroda ove zemlje.
19. Oni će udariti na te, ali te ne će nadvladati. Jer ja stojim uza te”, veli Gospodin, “da te izbavim!”

Jeremija 2:1-37
1. Dođe mi Gospodnja riječ:
2. ”Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho: Ovako veli Gospodin: Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu, kad si u pustinji išao za mnom, u zemlji gdje se ne sije.
3. Izrćl je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro, kao prvina od njegovih rodova. Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je došlo na njega”, veli Gospodin. \
4. čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva i sve obitelji Izrćlova doma!
5. Ovako veli Gospodin: “Što nepravedno nađoše na meni vaši oci te odstupiše od mene i pristadoše za ništavnim idolima i sami postadoše ništavni?
6. Nisu pitali: Gdje je Gospodin, koji nas je vodio po pustinji, po pustarama i gudurama, po suhoj i mračnoj zemlji, po zemlji kojom ne prohodi putnik i u kojoj nitko ne stanuje?
7. Dovedoh vas u plodnu zemlju, da uživate njezina dobra i plodove. A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.
8. Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin? čuvari Zakona nisu me poznali. Pastiri su mi postali nevjerni. Proroci su bili Baalovi proroci; trčali su za nemoćnim idolima. \
9. Zato vas optužujem”, veli Gospodin, “i djecu vaše djece optužujem.
10. Jest, prijeđite na otoke kitimske i vidite! Pošaljite tamo u Kedar, raspitajte se dobro i istražite je li ikad bilo tako nešto; \
11. je li koji narod promijenio svoje bogove, ako i nisu bogovi! A moj je narod predao svoga slavnoga Boga za nemoćne idole.
12. Začudi se tome, nebo, zgrozi se i zaprepasti!”, veli Gospodin.
13. ”Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod: ostavili su mene, izvor žive vode, da kopaju sebi cisterne, raspucane zdence, koji ne zadržavaju vodu.
14. Je li Izrćl sluga, je li u kući rođen rob? Zašto je postao plijenom?
15. Nad njim riču lavovi glasnom rikom, pustinjom su učinili njegovu zemlju. Popaljeni su njegovi gradovi, i nema stanovnika u njima.
16. I Memfis i Tafnis popasoše ti tjeme.
17. Nije li tomu kriv tvoj otpad od Gospodina, tvojega Boga, u vrijeme kad te vodio pravim putem?
18. A što trčiš sad u Egipat kako bi pio vodu iz Nila? Što trčiš tamo prijeko u Asiriju kako bi pio vodu iz Eufrata?
19. Tvoja zloća te opominje, tvoj otpad te kažnjava. Upamti i vidi kako je zlo i gorko što ostavljaš Gospodina, svojega Boga, i ne bojiš se mene!”, veli svemogući Gospodin nad vojskama.
20. ”Odavno si izlomio svoj jaram i raskidao svoju užad i rekao si: Ne služim ti više! A na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom, predao si se idolskim ljubavnicima.
21. Bio sam te posadio kao plemenitu lozu. Kao posve pravu lozu. Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu?
22. I kad bi se oprao lužinom i uzeo sebi mnogo sapuna, tvoja krivnja ostaje mrlja preda mnom!”, veli svemogući Gospodin.
23. ”Kako možeš samo reći: Nisam se zamrljao, nisam trčao za Baalima! Pogledaj svoje poslove u dolini! Promisli što si učinio! Ti si brzonoga deva koja trči sad ovamo, sad onamo; \
24. divlja magarica navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko zadovoljava njezinu upalu? Tko je traži, nalazi je bez muke u vrijeme njezine upale.
25. Pazi, inače ćeš postati bos, i grlo će ti se još osušiti. Ali ti veliš: Nemoguće! Ne! Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!
26. Kao što se lupež posrami kad je uhvaćen, tako stoji posramljena Izrćlova kuća sa svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim svećenicima i svojim prorocima.
27. Oni govore drvetu: Ti si moj otac; i kamenu: Ti si mi darovao život! A meni okreću leđa, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viču: Ustani, dođi nam u pomoć! \
28. Gdje ostaju tvoji bogovi što si ih sam sebi napravio? Neka ustanu ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje! Jer mnogobrojni su kao tvoji gradovi, Juda, i tvoji bogovi.
29. Zašto se tužite na me kad ste me svi ostavili?”, veli Gospodin.
30. ”Uzalud sam udarao tvoju djecu? ne primiše stege. Mač vam proždrije vaše proroke kao lav što davi.
31. Izrođeni rode, što ste vi? Prihvatite Gospodnju riječ! Jesam li ja postao Izrćlu pustinja, mračna zemlja? Kako kaže moj narod? Dosta smo lutali u njoj. Ne dolazimo više nikada k tebi!
32. Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica svoju tkanicu? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu nebrojeno dana.
33. Kako se dobro razumiješ u to da pronađeš milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari.
34. Na skutovima ti se lijepi krv nedužnih siromaha. Nisi li ih zatekao kod provale.
35. Unatoč svemu tomu još tvrdiš: Bez krivnje sam. Gnjev se njegov odvratio od mene! Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdiš: Nisam ništa zlo počinio!
36. Ah, kako mijenjaš svoj put! I od Egipta požet ćeš sramotu kakvu si imao od Asirije.
37. I odatle ćeš morati otići s rukama nad glavom. Jer Gospodin odbacuje one u koje se uzdaš. Ne ćeš imati s njima sreće.

Psalmi 116:5-14
5. Milostiv je Gospod i pravedan; Bog je naš sažaljiv. \
6. čuva Gospod jednostavne: bijedan sam bio, on me spasi.
7. Vrati se, dušo moja, u svoj mir, jer ti Gospod učini dobro!
8. On izbavi moj život od smrti, moje oči od suza, noge moje od pada.
9. Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.
10. Vjerovah i kada rekoh: “Veoma sam žalostan!”
11. Pomišljah u svojoj tjeskobi: “Svaki je čovjek lažac.”
12. Kako da uzvratim Gospodu za sve dobro što mi učini?
13. Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje.
14. Izvršit ću Gospodu zavjete svoje pred svim narodom njegovim.

Izreka 27:1-1
1. Ne hvali se sutrašnjim danom jer ne znaš što dan može donijeti.

Filipljanima 3:1-21
1. Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam isto meni nije dosadno, a vama je potrebno.
2. čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih zlih poslenika, čuvajte se tog osakaćenja!
3. Doista, mi smo obrezani koji Duhom iskazujemo štovanje Bogu i hvalimo se u Kristu Isusu, a ne uzdamo se u tijelo,
4. premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako tko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još više.
5. Obrezan sam osmi dan, od Izrćlova sam roda, od Benjaminova plemena, Hebrej od Hebreja, po Zakonu farizej.
6. Iz revnosti sam progonio Crkvu, po zakonskoj pravdi bio sam besprijekoran.
7. Međutim, ono što sam nekoć smatrao dobitkom, sada smatram štetnim zbog Krista.
8. Štoviše, sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, svojega Gospodina zbog kojega sve izgubih i smatram blatom, da steknem Krista,
9. i da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde koja je od Zakona. Zato imam pravdu koja je po vjeri u Krista, pravdu koja je od Boga po vjeri,
10. da spoznam njega i silu njegova uskrsnuća i zajedništvo u njegovoj patnji, da mu budem sličan u smrti,
11. ne bih li kako dostigao uskrsnuće od mrtvih.
12. Ne kao da sam već postigao ili kao da sam već savršen, nego nastojim dohvatiti ga, jer je i mene dohvatio Krist Isus.
13. Braćo, ja ne umišljam sebi da sam dostigao, ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom.
14. Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.
15. Mi koji smo “savršeni” razmišljajmo dakle ovako, a ako što drukčije mislite, Bog će vas o tome poučiti.
16. U međuvremenu držimo se onoga što smo dostigli!
17. Ugledajte se u mene, braćo, i gledajte one koji tako žive kao što nas imate za ugled!
18. Jer mnogi o kojima sam vam mnogo puta govorio, a sada i plačući govorim, žive kao neprijatelji Kristova križa.
19. Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, a slava u njihovoj sramoti. Misle samo na ovozemno.
20. Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista.
21. On će preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu, po sili kojom može sve sebi podložiti.