A A A A A
Error:
BookNum: 23 Chapter: 64 VerseStart: 12 VerseShouldHave: 11

Biblija u jednoj godini

Listopad 6

Izaija 63:1-19
1. Tko je onaj što dolazi iz Edoma, u crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je u svojoj odjeći, ponosno koračajući u svojoj silnoj snazi. “Ja sam, koji govorim pravednost, koji imam moć da spasim.”
2. ”Zašto je crvena tvoja odjeća, zašto su tvoje haljine kao u prešara?”
3. ”Prešu sam ja sâm gazio. Od narodâ nije nitko bio sa mnom. U gnjevu sam ih izgazio. Krv mi je njihova poprskala haljine. Tako sam ukaljao svu svoju odjeću.
4. Jer je dan osvete bio u mome srcu, i bila je došla godina mog otkupljenja.
5. Pogledao sam, a nije bilo pomoćnika. Gledao sam začuđen naokolo. Ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Tada mi je pomogla moja mišica. Jarost mi je moja pomogla.
6. Tako sam izgazio narode u svojem gnjevu, opojio sam ih u svojoj jarosti i prolio na zemlji njihovu krv.”
7. Slavit ću Gospodnju milost, slavna Gospodnja djela, nakon svega što nam je učinio Gospodin, i veliku dobrotu prema Izrćlovoj kući, što ju je njoj iskazao po svom milosrđu i po svojoj velikoj milosti.
8. Jer je on rekao: “Doista su moj narod, sinovi koji ne će iznevjeriti nikada.” Tako im je postao spasitelj.
9. U svakoj njihovoj tuzi bio je i on tužan, ali ih je spasio anđeo njegova lica. U svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba.
10. Ali su oni bili nepokorni i žalostili su njegov sveti duh. Tada im je on postao neprijatelj. On je sam ratovao na njih.
11. Onda se njegov narod spomenuo starih vremena, Mojsija: “Gdje je onaj koji je pastire svoga stada izveo iz vode Nila? Gdje je onaj koji mi je dao u srce svoj sveti duh,
12. koji je svojom silnom mišicom išao uz Mojsijevu desnicu, koji je pred njima razdvojio vode, da stekne sebi vječno ime,
13. koji ih je vodio preko vodenih bezdana kao konja preko tratine, tako da se nisu spotakli?”
14. Kao kad stoka silazi u dolinu, tako ih je Gospodnji duh vodio uvijek na počivališta. Tako si vodio svoj narod, da stekneš sebi slavno ime.
15. Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega svetog i sjajnog stana! Gdje je tvoja revnost i moć? Ganuće tvojega srca i tvoje milosrđe? zar prestadoše prema meni!
16. Jer ti si naš otac! Abraham ne zna za nas, i Izrćl nas ne pozna. Ti si, Gospodine, naš otac. Otkupitelj naš od davnine tvoje je ime.
17. Zašto si nas pustio da zađemo s tvojih putova, Gospodine, da otvrdne naše srce tako da te se više ne boji? Daj zbog svojih slugu da se vrate plemena što su tvoja svojina!
18. Jesu li oni samo kratko vrijeme vladali nad tvojim svetim narodom, jesu li naši protivnici pogazili tvoje svetište.
19. Tako je kao da nisi nikada od davnine vladao nad nama, kao da se mi nismo zvali po tvome svetom imenu.

Izaija 64:1-12
1. Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom? kao što oganj upali granje, i učini da uzavre voda? da se oglasi tvoje ime tvojim protivnicima, da pred tobom zadršću narodi,
2. dok činiš strahovita djela, koja nismo nikada očekivali! O, da siđeš dolje, da zadrhtaju gore pred tobom!
3. Od davnina nije se čulo niti doznalo, nije oko vidjelo da je koji bog osim tebe tako činio za one koji ga čekaju.
4. Ti se zauzimaš za onoga koji s radošću čini pravdu, za one koji se spominju tebe na tvojim putovima. Ali, ah, ti si se gnjevio, a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom.
5. Tako smo mi svekoliki postali kao nečist čovjek, i sva naša pravda kao okaljana haljina; mi svi venemo kao lišće. Naše opačine odnijele su nas kao vjetar. \
6. Nitko nije zazivao tvoje ime, nitko nije ustao da se tebe drži. Jer si bio sakrio svoje lice od nas i pustio si nas da dršćemo pod pritiskom svojih opačina.
7. Ali sada, Gospodine, ti si naš otac. Mi smo glina, ti si naš tvorac, i mi smo svi djelo tvojih ruku.
8. Ne gnjevi se veoma, Gospodine, i ne spominji se dovijeka krivnje! Eto, ipak pogledaj! Mi smo svi tvoj narod.
9. Sveti tvoji gradovi postali su pustinja. Sion je postao pustinja, Jeruzalem pustoš.
10. Sveta, sjajna naša kuća, gdje su te slavili naši oci, izgorjela je ognjem. Sve su naše dragocjenosti uništene.
11. Možeš li se pritom još suzdržati, Gospodine? Zar ćeš šutjeti i najdublje nas poniziti?
12. Neka vas umnoži Gospod, vas i djecu vašu!

Psalmi 115:14-18
14. Nek vas blagoslovi Gospod koji stvori nebo i zemlju!
15. Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao ljudima.
16. Ne slave mrtvi Gospoda niti oni koji siđoše u tišinu.
17. A mi slavimo Gospoda od sada i dovijeka. Aleluja!
18. Tko drugima jamu kopa, padne sam u nju; tko valja kamen na druge, na njega se prevali. \

Izreka 26:27-27
27. Pavao i Timotej, sluge Isusa Krista, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s predstojnicima i đakonima.

Filipljanima 1:1-30
1. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
2. Zahvaljujem Bogu svojemu kad se god spomenem vas,
3. moleći svagda u svakoj svojoj molitvi za sve vas s radošću
4. što vi postadoste zajedničari u evanđelju od prvoga dana do danas.
5. Uzdam se upravo u to da će onaj koji je počeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Krista Isusa.
6. Pravedno je da ovako mislim o svima vama, jer vas nosim u srcu, budući da ste svi sudionici moje milosti i u mojim okovima i u obrani i potvrđivanju evanđelja.
7. Doista, Bog mi je svjedok kako čeznem za svima vama najnježnijom ljubavlju Krista Isusa.
8. I zato se molim da vaša ljubav sve više obiluje u spoznaji i u svakom razumijevanju,
9. da razabirete što je bolje te da budete čisti i bez spoticanja na Kristov dan,
10. puni plodne pravde po Isusu Kristu, na slavu i hvalu Božju.
11. A hoću da znate, braćo, da je moje sadašnje stanje čak pomoglo napretku evanđelja,
12. tako da se razglasilo po svem pretoriju i među ostalima da ja nosim okove zbog Krista.
13. I većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, usuđuje se još revnije, bez straha navješćivati Riječ.
14. Jedni doduše propovijedaju Krista iz zavisti i svađe, a drugi od dobre volje.
15. Ovi iz ljubavi, znajući da ležim radi obrane evanđelja.
16. A oni iz prkosa navješćuju Krista, neiskreno, da jače pritegnu moje okove.
17. Što dakle? Dok se na svaki način propovijeda Krist, bilo himbeno bilo iskreno, ja se tome radujem, a i radovat ću se.
18. Znam naime da će mi ovo izaći na spasenje vašom molitvom i pomoću Duha Isusa Krista.
19. Očekujem i nadam se da se ni u čem ne ću postidjeti, nego da će se i sada kao svagda, sa svom smionošću, proslaviti Krist u mome tijelu, bilo životom bilo smrću.
20. Doista, meni je život Krist, a smrt dobitak.
21. A ako mi život u tijelu donosi plodno djelovanje, tada ne znam što da izaberem.
22. Jer sam pritisnut s obje strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, što bi bilo mnogo bolje.
23. Ali ostati u tijelu potrebnije je zbog vas.
24. Ovo znam pouzdano: ostat ću na životu i bit ću kod sviju vas na vaš napredak i radost vjere,
25. da se vi sa mnom što više ponosite u Kristu Isusu, kad opet dođem k vama.
26. Samo živite dostojno Kristova evanđelja pa da? bilo prisutan gledajući bilo odsutan slušajući? ustanovim kako stojite u jednome duhu i da se jednodušno zajedno borite za evanđeosku vjeru.
27. Ni u čem da se ne plašite protivnikâ, jer je to za njih znak propasti, a za vas spasenja, i to od Boga.
28. Vama je dano ne samo da u Krista vjerujete nego da i trpite za njega.
29. Vi i ja uključeni smo u istu borbu: jednom ste vidjeli kako se borim, a sada čujete da sam još uvijek u borbi.