A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 4

Izaija 59:1-21
1. Gle, nije prekratka Gospodnja ruka da pomogne. Nije gluho njegovo uho da čuje.
2. Ne, vaše opačine rastavljaju vas s vašim Bogom. Vaši su grijesi zaklonili njegovo lice od vas, da ne čuje.
3. Jer su vaše ruke oskvrnjene krvlju, vaši prsti krivnjom. Vaše usne govore laž, vaš jezik kazuje krivo.
4. Nitko ne traži pravedno sud. Nitko se pošten ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru i govore laž; započinju nevolju i rađaju muku. \
5. Nose gujinja jaja. Tkaju paučinu. Tko pojede njihova jaja, taj mora umrijeti. Zgnječi li se jedno, izleže se guja ljutica.
6. Njihova tkanina ne valja za haljine. Njihovim tkanjem ne može se pokriti. Djela su im zla djela. U rukama je njihovim nasilje.
7. Njihove noge trče na zlo i brze su u prolijevanju nedužne krvi. Misli su njihove zle misli. Putovi su njihovi pustoš i razaranje.
8. Za put mira ne znaju. Nema pravice na njihovim kolotečinama. Sami idu samo krivim stazama. Tko god ide po njima, ne zna za mir.
9. ”Zato je sud daleko od nas i spasenje ne dolazi do nas. čekamo svjetlo, ali gle, tmina je, bijeli dan, ali putujemo po mraku.
10. Kao slijepci pipamo zid, tumaramo okolo, kao da nemamo očiju. Spotičemo se u pol bijela dana kao u sumračje i iako zdravi, slični smo mrtvima.
11. Mumljamo svi kao medvjedi i gučem kao golubovi. čekamo sud, a on ne dolazi; spasenje, a ono je daleko od nas. \
12. Jer je velik broj naših grijeha pred tobom. Naše opačine svjedoče protiv nas. Jer smo svjesni svojih grijeha i znamo svoje prijestupe:
13. Vjerolomstvo i zatajenje Gospodina, odstup od svojega Boga, govorenje o nasilju i otpadu, izmišljanje i iznošenje lažnih riječi.
14. Tako je potisnuta pravica, i pravednost je daleko. Jer se istina koleba na trgu, i poštenje ne može proći.
15. Tako mora nestati istine, i tko se uklanja od zla, nema ga.” Gospodin je to vidio, i bilo mu je vrlo neugodno što više nije bilo pravice.
16. I vidio je da nema čovjeka, začudio se da nitko nije posredovao. Tad mu je pomogla njegova vlastita mišica. Pravednost ga je njegova poduprla.
17. Obukao je pravednost kao oklop, i kacigu je pobjede stavio na glavu. Obukao je kao haljine odjeću osvete i zaogrnuo se gnjevom kao plaštem.
18. Po djelima što su se počinila on će vratiti: Svojim protivnicima gnjev, neprijateljima osvetu. On će vratiti primorskim zemljama.
19. Tada će se na zapadu bojati Gospodnjega imena i na istoku njegove slave. Jer će kao plaha rijeka on doći, njega će goniti Gospodnji dah.
20. Ali će za Sion doći kao otkupitelj, za one koji su se u Jakovu obratili od otpada”, veli Gospodin.
21. ”Moj je zavjet s njima ovaj”, veli Gospodin: “Moj duh, koji počiva na tebi, i moje riječi, što sam ih stavio tebi u usta, neka ne iziđu iz tvojih usta, niti iz usta tvoja djece, niti iz usta tvoje unučadi”, veli Gospodin, “od sada dovijeka!”

Izaija 60:1-22
1. Ustani, svijetli! Jer je došla tvoja svjetlost. Gospodnja slava sja nad tobom.
2. Jer evo: tmina pokriva zemlju i mrak narode. Ali nad tobom sja Gospodin. Nad tobom svijetli njegova slava.
3. Narodi putuju k tvome svjetlu i kraljevi k sjaju koji sja nad tobom.
4. Podigni svoj pogled uokolo i vidi: svi su se skupili i dolaze k tebi. Tvoji sinovi dolaze izdaleka. Kćeri se tvoje nose u naručju.
5. Tada ćeš ti, kad to vidiš, zasjati od radosti, tvoje će srce zadrhtati i raširiti se. Jer k tebi dolazi bogatstvo mora, pritječe k tebi blago narodâ.
6. Prekrilit će te mnoštvo deva, mlade deve od Midjana i Efe. Svi oni dolaze od Šebe. Zlato i kâd donijet će, i radosno će se navješćivati slavna Gospodnja djela.
7. Sva kedarska stada skupit će se za te. Nebajotski ovnovi stajat će ti na službu. Oni se prinose na moj žrtvenik, da mi ugodi. Kuću svoje slave učinit ću još sjajnijom.
8. Tko su oni što lete kao oblak, kao golubovi k svojim krletkama?
9. Jest, mene čekaju zemlje na moru. Taršiške lađe plove naprijed, da dovezu tvoju djecu izdaleka zajedno s njihovim srebrom i zlatom za ime Gospodina, tvojega Boga, i za Izrćlova Sveca: jer te on hoće proslaviti.
10. Ljudi iz tuđe zemlje zidaju tvoje zidove, i njihovi kraljevi stoje ti na službu. Jer ako sam te u svom gnjevu i udario, ipak sam se smilovao tebi u svojoj milosti.
11. Vrata su ti svagda otvorena. Ne zatvaraju se danju ni noću, da se dovedu u te blago narodâ i njihove vođe, kraljevi.
12. A narod i kraljevstvo koji ti ne će služiti, propast će; takvi će se narodi sasvim zatrti. \
13. Donijet će ti se krasna stabla Libanona: čempresi, brijestovi i jele, da ukrase mjesto moga svetišta i da počaste podnožje mojih nogu.
14. Duboko sagnuti dolaze k tebi sinovi tvojih tlačitelja. Tvoji preziratelji padaju ti svi pred noge. Zvat će te “Gospodnjim gradom”, “Sionom Izrćlova Sveca.”
15. Kao nagradu za ono što si bio ostavljen i omražen, tako da te nije nitko pohađao, činim te vječnim ponosom, milinom sviju pokoljenja.
16. I sisat ćeš mlijeko narodâ i hranit ćeš se na prsima kraljeva. Spoznat ćeš da sam ja, Gospodin, tvoj izbavitelj, i tvoj otkupitelj? jaki Jakovljev Bog.
17. Umjesto mjedi donosim zlato, umjesto željeza donosim srebro, umjesto drva mjed i umjesto kamenja željezo. Tvojem poglavarstvu donijet ću mir, tvojem gospodaru pravednost.
18. O nasilju se ne će ubuduće čuti u tvojoj zemlji, ni o pustošenju i razaranju u tvojim granicama. Zidove ćeš svoje zvati “spasenjem”, svoja vrata “slavom”.
19. Ne će ti više služiti danju sunce kao svjetlo, niti će ti mjesec sjati: ne, Gospodin će ti biti vječnim svjetlom i tvoj Bog sjajnim tvojim ukrasom.
20. Ne će više zalaziti tvoje sunce niti će iščeznuti tvoj mjesec; jer će ti Gospodin postati vječnim svjetlom, te su pri kraju dani tvoje žalosti. \
21. Narod će se tvoj sastojati od samih pravednika. Oni će zauvijek posjedovati zemlju mladicu koju sam posadio, djelo mojih ruku, na moju slavu.
22. Najmanji će postati plemenom, najneznatniji jakim narodom. Ja, Gospodin, brzo ću to izvesti u svoje vrijeme.

Psalmi 115:1-8
1. Ne nama, Gospode, ne nama, nego svojemu imenu daj slavu zbog dobrote i vjernosti svoje!
2. Zašto da govore narodi: “Gdje je Bog njihov?”
3. Bog je naš u nebu; sve što mu se svidi, to čini. \
4. Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječjih.
5. Imaju usta, a ne govore, oči imaju, a ne vide,
6. uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu,
7. ruke imaju, a ne pipaju, noge imaju, a ne hodaju, iz grla njihova glas ne izlazi.
8. Takvi će biti i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.

Izreka 26:23-23
23. Srebrni sjaj preko posuđa, to su usne ljubavlju užežene kod zlobna srca.

Efežanima 5:17-33
17. Zato ne budite nerazumni, nego uvidite što je volja Gospodnja!
18. I ne opijajte se vinom, u kojemu je raspuštenost, nego se punite Duhom.
19. Govorite među sobom psalmima i hvalospjevima, i duhovnim pjesmama. Pjevajte i kličite u svome srcu Gospodinu.
20. Zahvaljujte svagda za sve, u imenu Gospodina našega Isusa Krista, Bogu i Ocu!
21. Pokoravajte se jedan drugome u strahu Kristovu!
22. Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu,
23. jer je muž glava ženi, kao što je i Krist glava Crkvi; on je spasitelj tijela.\
24. Ali kao što se Crkva pokorava Kristu, tako i žene svojim muževima u svemu.
25. Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju,
26. da je posveti, očistivši je vodenom kupelju i riječju,
27. da on privede sebi slavnu Crkvu koja nema ljage ni nabora, ili što slično, nego da bude sveta i neokaljana.
28. Tako su dužni i muževi ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi.
29. Jer nitko nikada ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Krist Crkvu.
30. Mi smo udovi njegova tijela.
31. Zato će muškarac ostaviti svog oca i majku, i prionut će za svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.
32. Otajstvo je ovo veliko; a ja velim s obzirom na Krista i na Crkvu. \
33. Među vama neka svaki pojedini muž ljubi svoju ženu kao sebe samoga; a žena neka poštuje svojega muža! \