A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 31

Jeremija 47:1-7
1. Ovo je riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji o Filistejcima, prije nego faraon svlada Gazu:
2. Ovako veli Gospodin: Vode dolaze sa sjevera, rastu u valovitu rijeku, potapaju zemlju i što je u njoj, njihove gradove i stanovnike. Glasno jadikuju ljudi i kukaju svi zemaljski stanovnici,
3. kada tutnje potkove ždrijebaca, kada štropoću kola, kada buče kotači. Oci se ne brinu za djecu, ruka je njihova uzeta
4. zbog dana što je došao, koji uništava sve Filistejce, koji otima Tiru i Sidonu posljednjega pomoćnika. Jer Gospodin istrebljuje Filistejce, ostatak obale Kaftora.
5. U Gazi briju sebi glavu, uništen je Aškelon. Ostatku divova, dokle ćeš sebi praviti zarezotine žalosti?
6. Ah, maču Gospodnji, do kada se još ne ćeš smiriti? Vrati se u korice! Stani! Miran ostani!
7. Kako da se smiri kad mu je Gospodin zapovjedio? Protiv Aškelona i primorja? tamo ga je poslao.

Jeremija 48:1-47
1. O Moabu. Ovako govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Teško Nebu: bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim će biti osvojen. Sramota, tvrđava slomljena!
2. Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću protiv njega: “Ustanimo da ga istrijebimo! Da nije više narod!” Madmene, i ti ćeš biti uništen. Za tobom ide mač.
3. čuj jauk iz Horonajima: “Pustošenje i satiranje veliko.”
4. ”Satrven je Moab!” Njihov jauk razliježe se do Segora.
5. Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonajim, čuje se jauk nad propašću:
6. ”Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!”
7. Jer si gradio na svojim djelima i na svojem blagu, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
8. Zatirač dolazi na svaki grad. Nijedan se grad ne će spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospodin.
9. Stavite Moabu nadgrobni spomenik! Jer je on razoren. Njegovi gradovi postaju pustinjom, bez stanovnika.
10. Proklet tko se nemarno brine za Gospodnju riječ! Proklet tko od krvi usteže svoj mač!
11. Od malena je ostao Moab u miru, ležao je mirno na svojoj droždini, nije se pretakao iz posude u posudu, nikad nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao profinjen okus. Njegov se miris nije izgubio.
12. ”Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga pretočiti, ispraznit će bačve, porazbijat će posude.
13. Tada će se Moab osramotiti Kemošom kao Izrćlova kuća nekoć Betelom, u koji se uzdala.
14. Kako samo možete reći: “Junaci smo, ljudi puni snage za boj!”
15. Zatirač je Moabov izišao protiv njega. Najbolji od njegove mladosti silaze da bi bili zaklani, govori kralj.
16. Ime je njegovo “Gospodin nad vojskama.”? “Posve je blizu Moabova propast. Brzo korača njegova nesreća.”
17. Žalite ga svi njegovi susjedi, svi koji znate za njegovo ime recite: “Kako se slomi jak štap, slavno žezlo!”
18. Siđi sa svoje slave, sjedni u blato, stanovnice, kćeri Dibona! Moabov zatirač izlazi protiv tebe, obara tvoje gradove.
19. Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: “Što se dogodilo?”
20. Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite! Oglasite na Arnonu: “Oboren je Moab.”
21. Sud dolazi na ravnu zemlju, na Holon i Jahsu i Mefaot,
22. na Dibon i Nebo i Bet-Diblatajim,
23. na Kirjatajim i Bet Gamul i na Bet Meon,
24. na Kerijot, Bosru i sve gradove moapske zemlje, daleke i blize.
25. ”Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala”, govori Gospodin.
26. Opijte ga!? Podigao se na Gospodina.? Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!
27. Nije li tebi Izrćl bio na podsmijeh? Jesi li se možda zatekao među kradljivcima da podrugljivo treseš glavom kada si god samo o njemu govorio?
28. Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, moapski stanovnici! Učinite kao golubica koja se gnijezdi u pustari, na kraju gudure!
29. čuli smo za Moabov ponos, veoma velik, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za njegovo razmetanje.
30. ”Znam dobro njegovu obijest”, govori Gospodin. “Laž je njegovo brbljanje, laž je njegovo djelovanje.”
31. Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir Heresu.
32. Više nego što sam plakao za Jazerom plačem za tobom, lozo Sibmasa! Do mora se vuče tvoja vriježa, dopire do Jazera. U tvoju jesen i u tvoju berbu prodire zatirač.
33. Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz moapske zemlje. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci ne će više gnječiti. Ratna vika nije više radovanje.
34. Do Elalea prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahse, od Soara do Horonajima, do Eglat-Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja.
35. ”Učinit ću u Moabu kraj,” govori Gospodin, “onomu koji se penjao na žrtvenu visinu, da kadi svojim bogovima.
36. Zato tuguje kao frula moje srce za Moabom. Tuguje kao frula moje srce za stanovnicima u Kir Heresu. Propalo je sve njihovo imanje i dobro.
37. Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!
38. Na svim Moabovim krovovima i po njegovim cestama ništa do jadikovanje: Jer sam razbio Moab kao posudu koja se ne sviđa nikomu”, govori Gospodin.
39. Kako je satrven!? Jaučite!? Kako Moab okreće leđa naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svim svojim susjedima.
40. Jer ovako govori Gospodin: “Evo, kao orao lebdi nad njim, širi krila nad Moabom.
41. Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce Moabovih junaka kao srce žene što rađa.”
42. Uništen će biti Moab. Nije više narod. Jer se podigao na Gospodina.
43. ”Groza i jama, i zamke na tebi, moapski stanovniče!”, govori Gospodin.
44. ”Tko je umaknuo grozi, upada u jamu; tko iziđe iz jame, uhvati se u zamku kad ovo pustim na Moab, u godini njegova pohođenja”, govori Gospodin. \
45. U hešbonskoj sjeni zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izišao oganj iz Hešbona i ognjeni plamen iz Sihonove tvrđe opalio je sljepoočnice Moabu, tjeme borcima.
46. Teško tebi, Moabe! Izgubljen si, Kemošov narode! Sinovi će tvoji biti zarobljeni i kćeri će tvoje biti odvučene u progonstvo.
47. ”Na kraju danâ okrenut ću Moabovu sudbinu”, govori Gospodin. Dovle je sud Moaba.

Psalmi 119:113-120
113. Mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.
114. Ti si mi zaklon i štit, uzdam se u tvoju riječ.
115. Odstupite od mene zločinci, jer želim vršiti zapovijedi Boga svojega!
116. Podrži me po svojoj riječi i živjet ću. Nemoj me razočarati u mojoj nadi!
117. Pomozi mi i bit ću spašen; pazit ću uvijek na tvoje odredbe. \
118. Odbacuješ sve koji preziru tvoje naredbe, jer isprazno je mišljenje njihovo.
119. Kao trosku uklanjaš sve bezbožnike iz zemlje, zato volim propise tvoje.
120. Od straha pred tobom dršće moje tijelo; sudova tvojih ja se bojim. AJIN \

Izreka 28:5-5
5. Zli ljudi nemaju smisla za pravo; a koji traže Gospodina, razumiju se u sve. \

2 Timoteju 4:1-22
1. Zaklinjem te pred Bogom i Isusom Kristom koji će suditi žive i mrtve, njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom:
2. Propovijedaj riječ, nastoj oko toga kad imaš dobru priliku, ali i kad prilika nije dobra, uvjeravaj, opominji, ohrabruj sa svom strpljivošću i naukom!
3. Doći će naime vrijeme kad zdravi nauk ne će podnositi, nego će po svojim strastima skupiti sebi učitelje, da im golicaju uši.
4. I odvraćat će uši od istine, a okretat će se k bajkama.
5. A ti budi razborit u svemu, podnosi zlo, čini djelo evanđelista, svoju službu obavljaj potpuno!
6. Doista, ja se već žrtvujem, i približilo se vrijeme moga odlaska.
7. Dobar sam boj vojevao, trku dovršio, vjeru očuvao.
8. Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde koji će mi dati Gospodin, pravedni sudac u onaj dan. A ne samo meni, nego i svima koji ljube njegov dolazak.
9. Požuri se da dođeš brzo k meni!
10. Dema me ostavi iz ljubavi prema sadašnjemu svijetu i ode u Solun, Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.
11. Luka je sam kod mene. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je koristan za služenje.
12. Tihika sam poslao u Efez.
13. Kad dođeš, donesi mi kabanicu koju sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito pergamente!
14. Aleksandar, kovač, mnogo mi je zla nanio; platit će mu Gospodin po njegovim djelima.\
15. čuvaj se i ti njega, jer se je vrlo suprotstavljao našim riječima.
16. Za prve moje obrane nije mi nitko pomogao, nego su me svi ostavili; neka im se to ne uračuna!\
17. Ali je Gospodin bio uza me i ojačao me da se po meni razglasi posvuda evanđeoska poruka i da je čuju svi narodi. On me izbavio iz lavljih ralja.
18. A Gospodin će me izbaviti od svakoga zla djela, i spasit će me za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen.
19. Pozdravi Prisku i Akvilu, i Oneziforovu kuću!
20. Erast je ostao u Korintu, a Trofima sam ostavio u Miletu bolesna.
21. Požuri se da dođeš prije zime! Pozdravljaju te Eubul, Pudencije, Lino i Klaudija, i sva braća.
22. Gospodin Isus bio s duhom tvojim! Milost s vama!