A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 28

Jeremija 41:1-18
1. U sedmom mjesecu dođe Jišmćl, sin Natanije, Elišamina sina, kraljevskoga roda, i kraljevi velikaši s deset ljudi Gedaliji, Ahikamovu sinu, u Mispu. Dok su tamo u Mispu zajedno jeli,
2. ustade Jišmćl, Netanijin sin, s deset ljudi koji su bili s njim. Oni ubiše mačem Gedaliju, sina Ahikama, Šafanova sina. Tako on ubi onoga koga je bio postavio babilonski kralj nad zemljom.
3. I sve Judejce, koji su bili kod Gedalije, i Kaldejce, koji su se ondje nalazili kao ratnici, dade Jišmćl pobiti.
4. Drugi dan poslije Gedalijina umorstva, kad još za to nitko nije znao,
5. dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset na broj, obrijane brade, razdrtih haljina i sa zarezanim znakovima žalosti, sa žrtvenim darovima i kâdom u rukama, da ih prinesu u Gospodnjoj kući.
6. Tada im Jišmćl, Netanijin sin, plačući iziđe ususret iz Mispe. Kad ih je susreo, pozva ih: “Dođite Gedaliji, Ahikamovu sinu!”
7. A kada su bili došli u unutrašnjost grada, pokla ih Jišmćl, Netanijin sin, i pobaca ih u cisternu, on i ljudi što su bili s njim.
8. Među njima našlo se deset ljudi koji rekoše Jišmćlu: “Ne ubijaj nas, mi imamo u polju sakrivenu zalihu pšenice, ječma, ulja i meda.” Tada odustane od toga da pobije i njih i njihove drugove.
9. Cisterna, u koju pobaca Jišmćl tjelesa ljudi što ih pobi bila je velika, ona koju je bio dao napraviti kralj Asa protiv Baše, Izrćlova kralja. Jišmćl, Netanijin sin, napuni je pobijenim ljudima.
10. Potom Jišmćl odvede sav ostatak pučanstva iz Mispe, kraljeve kćeri i sav narod što je bio ostao u Mispi, nad kojim je bio postavio Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straža, Gedaliju, Ahikamova sina. Jišmćl, Netanijin sin, povede ih sa sobom kako bi prešao Amoncima.
11. Kad su Johanan, Kareahov sin, i svi zapovjednici četâ što su bili s njim doznali za to zlo što ga je bio počinio Jišmćl, Netanijin sin,
12. uzeše sve ljude sa sobom i pođoše kako bi se borili s Jišmćlom, Netanijinim sinom. Nađoše ga kod velike vode u Gibeonu.
13. I kad su svi ljudi što su bili s Jišmćlom ugledali Johanana, Kareahova sina, i sve zapovjednike četa što su bili s njim, obradovaše se.
14. Svi ljudi što ih je bio Jišmćl uzeo sa sobom iz Mispe, okrenuše se i prijeđoše opet k Johananu, Kareahovu sinu.
15. Jišmćl, Netanijin sin, pobježe s osam ljudi od Johanana i ode k Amoncima.
16. Sad preuze Johanan, Kareahov sin, sa svim zapovjednicima četâ što su bili s njim, sav ostatak naroda što ga je bio odveo iz Mispe Jišmćl, Natanijin sin, poslije umorstva Gedalije, Ahikamova sina: ljude, ratnike, žene i djecu, i dvorane. Odvede ih natrag iz Gibeona.
17. Oni se podigoše i zaustaviše u Kimhamovoj gostionici, što leži blizu Betlehema, s namjerom da odu u Egipat,
18. zbog straha od Kaldejaca. Bojali su ih se, naime, jer je Jišmćl, Netanijin sin, bio ubio Gedaliju, Ahikamova sina, kojega je bio postavio babilonski kralj nad zemljom.

Jeremija 42:1-22
1. Svi zapovjednici četa i Johanan, Kareahov sin, i Azarja, Hošajin sin, i sav narod, malo i veliko, dođoše zajedno
2. i rekoše proroku Jeremiji: “Daj poslušaj našu molbu i pomoli se za nas Gospodinu, svojemu Bogu, za sav ovaj ostatak! Ostalo nas je samo malo od mnogih, kao što nas sam ovdje vidiš,
3. pa neka nam Gospodin, tvoj Bog, pokaže put kojim da idemo i kako da postupamo.”
4. Prorok Jeremija im odgovori: “Dobro, po vašoj želji pomolit ću se Gospodinu, vašemu Bogu, i svu odluku koju vam pošalje Gospodin kazat ću vam, a da vam ne zatajim ni riječi.”
5. Oni su uvjeravali Jeremiju: “Gospodin neka je istinit i pouzdan svjedok protiv nas ako ne postupimo posve po odluci što nam je preko tebe pošalje Gospodin, tvoj Bog!
6. Bilo što dobro ili zlo poslušat ćemo glas Gospodina, svojega Boga, kojemu te šaljemo da nam bude dobro. Mi ćemo zacijelo poslušati glas Gospodina, svojega Boga.”
7. Poslije deset dana dođe Gospodnja riječ Jeremiji.
8. On sazva Johanana, Kareahova sina, i sve zapovjednike četâ što su bili s njim, i sav narod, veliko i malo,
9. i reče im: “Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, kojemu me poslaste da iznesem preda nj vašu molbu:
10. Ako ostanete mirni u ovoj zemlji, sazidat ću vas, a ne razoriti, zasadit ću vas, a ne iščupati, jer mi je žao zbog nesreće koju sam vam učinio.
11. Ne bojte se babilonskoga kralja, kojega se plašite, ne bojte ga se”? govori Gospodin? “jer sam ja s vama da vam pomognem i da vas izbavim iz njegove ruke.
12. Učinit ću da nađete milosrđe, da se on milostivo zauzme za vas i da vam da stanovati u vašoj zemlji.
13. Ako li kažete: Ne ćemo ostati u toj zemlji i ne poslušate glas Gospodina, svojega Boga,
14. nego kažete: Ne, mi ćemo poći u Egipat da više ne doživimo rat, da više ne čujemo glas trube i da ne moramo biti gladni kruha, i tamo ćemo se naseliti?
15. onda čujte Gospodnju riječ, Judini ostaci! Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Ako se vi okrenete u Egipat i tamo odete kako biste se tamo naselili,
16. ondje će vas u Egiptu stići mač kojega se bojite! Glad od koje vam je loše ne će više od vas odstupiti u Egiptu, i ondje ćete pomrijeti!
17. Svi koji se okrenu u Egipat i tamo odu, da se ondje nasele, izginut će od mača, gladi i kuge. Nijedan ne će uteći i umaći nesreći što ću je na njih pustiti.
18. Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Kao što se moj gnjev i jarost izlila na jeruzalemske stanovnike, tako će se izliti moja jarost i na vas, ako odete u Egipat. Bit ćete kletva i groza, podsmijeh i poruga, i ne ćete više vidjeti ovoga mjesta.
19. Gospodin vam je govorio, Judini ostaci! Ne idite u Egipat! Znajte dobro! Ja vas danas opominjem.
20. Vi varate sami sebe. Poslaste me Gospodinu, svojemu Bogu, i rekoste: Pomoli se za nas Gospodinu, našemu Bogu, i sve što rekne Gospodin, naš Bog, to nam reci i to ćemo činiti.
21. Danas sam vam to priopćio, a vi ne slušate glas Gospodina, svojega Boga, niti išta što mi je za vas zapovjedio.
22. Sad znate točno: Izginut ćete od mača, gladi i kuge na mjestu kamo želite otići, da se tamo naselite.”

Psalmi 119:89-96
89. Tvoja je riječ dovijeka, Gospode, čvrsto stoji kao nebo.
90. Od koljena do koljena tvoja je istina, utemeljio si zemlju i ona stoji.
91. Po tvojim zakonima stoje do danas, jer sve tebi služi.
92. Kad tvoj zakon ne bi bio moja radost, davno bih umro u svojoj žalosti.
93. Tvojih zapovijedi ne ću zaboraviti dovijeka, jer s njima ti me oživljavaš.
94. Tvoj sam, spasi me, jer tražim tvoje propise.
95. Vrebaju me bezbožnici da me upropaste, ali ja ću paziti na tvoje odredbe.
96. Na svakom savršenstvu vidim granicu, samo je tvoja zapovijed beskrajno velika. MEM

Izreka 28:2-2
2. Zbog grješnosti u zemlji mijenjaju se često njezini knezovi, ali po razboritim, razumnim ljudima dobiva pravda dugo trajanje.

2 Timoteju 1:1-18
1. Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, prema obećanju ispunjenom u Kristu Isusu,
2. Timoteju, ljubljenome sinu. Milost ti, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, našega Gospodina.
3. Zahvaljujem Bogu kojemu služim od predaka čistom savješću, dok te se bez prestanka spominjem u svojim molitvama noć i dan.
4. Sjećajući se tvojih suza, poželim te vidjeti, da se ispunim radošću.
5. Sjećam se tvoje iskrene vjere koja se nastani najprije u tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam i u tebi.
6. Zato te opominjem da stalno raspiruješ Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku.
7. Doista, Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego jakosti, ljubavi i razboritosti.
8. Ne stidi se dakle svjedočenja za našega Gospodina, ni mene, njegova sužnja, nego podnosi sa mnom za evanđelje po snazi Boga.
9. On nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena.
10. Ona se sad objavila pojavom našega Spasitelja Isusa Krista koji uništi smrt, a obasja život i neraspadljivost po evanđelju,
11. za koje sam ja postavljen kao propovjednik, apostol i učitelj pogana.
12. Zato i trpim ovo, ali se ne stidim, jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on u stanju sačuvati moj poklad za onaj dan.
13. Neka ti budu mjerilo zdrave riječi koje si čuo od mene, drži ih u vjeri i ljubavi koja je u Kristu Isusu!
14. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama!
15. Znaj da se odvratiše od mene svi koji su u Aziji, među kojima i Figel i Hermogen.
16. Gospodin neka dade milost Oneziforovoj kući jer me je često okrijepio, i nije se stidio mojih okova;\
17. nego, došavši u Rim, brižno me je potražio i našao.
18. Neka mu dade Gospodin da nađe milosrđe u Gospodina u onaj dan! Ti znaš najbolje koliko mi on posluži i u Efezu.