A A A A A

Jeremija 37:1-21
1. Umjesto Konije, Jojakimova sina, postade kralj Sidkija, Jošijin sin. Nabukodonozor, babilonski kralj, bio ga je postavio kraljem u Judinoj zemlji.
2. Ali ni on ni njegovi dvorani ni narod zemlje nisu slušali Gospodnjih riječi, što ih je dao navješćivati preko proroka Jeremije.
3. Jednoga dana posla kralj Sidkija Jehukala, Šelemjina sina, i svećenika Sefaniju, Maasejina sina, k proroku Jeremiji i poruči mu: “Pomoli se ipak za nas Gospodinu, našemu Bogu!”
4. Jeremija je tada još slobodan hodio među narodom; nisu ga bili još bacili u tamnicu.\
5. Međutim je dolazila faraonova vojska iz Egipta. Kad su to čuli Kaldejci, koji su opsjedali Jeruzalem, odoše od Jeruzalema.
6. Tada dođe Gospodnja riječ proroku Jeremiji:
7. ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Judinu kralju, koji vas je poslao k meni da me pitate, recite ovo: faraonova vojska, što se podigla za vaše olakšanje, vraća se u svoju zemlju Egipat.
8. Kaldejci će opet doći i borit će se protiv ovoga grada, zauzet će ga i spaliti ognjem.
9. Zato veli Gospodin: Ne varajte se mišlju: Kaldejci odlaze zauvijek od nas. Jer oni ne odlaze.
10. I kad biste potukli svu kaldejsku vojsku, što se bori protiv vas, i kad bi samo još nekoliko ranjenika ostalo u svojim šatorima, oni bi se ipak opet digli i taj grad spalili ognjem.”
11. Kad je kaldejska vojska bila odmakla od Jeruzalema ispred faraonovih četa,
12. ostavi Jeremija Jeruzalem kako bi pošao u Benjaminovu zemlju da tamo sa svojom obitelji uredi neki posao oko baštine.
13. Kad je prolazio kroz Benjaminova vrata, tamo je stražario Jirijaj, sin Šelemje, Hananijina sina. On zaustavi proroka Jeremiju i reče: “Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima.”
14. Jeremija odgovori: “Lažeš, ja ne ću prebjeći Kaldejcima”, i ne htjede se dalje obazirati na njega. Ali Jirijaj uhvati Jeremiju i odvede ga knezovima.
15. Knezovi su bili gnjevni na Jeremiju, dadoše ga istući i zatvoriti u kući državnog pisara Jonatana; bili su od nje napravili tamnicu. \
16. Jeremija dođe u prostor cisterne, pod podrumski svod. Tamo ostade dugo.
17. Jednoga dana posla kralj Sidkija tamo i dade ga dovesti. Kralj ga upita nasamo u svojoj palači: “Imaš li riječ od Gospodina?” Jeremija odgovori: “Imam”, i nastavi dalje: “Bit ćeš izručen u ruke babilonskomu kralju.”
18. Tada reče Jeremija dalje kralju Sidkiji: “Što sam skrivio tebi i tvojim dvoranima i tomu narodu te me bacate u tamnicu?
19. Gdje su sada vaši proroci koji su vam prorokovali: Babilonski kralj ne će doći na vas ni na ovu zemlju?
20. A sad poslušaj, moj gospodaru i kralju: Daj da moja molba nađe milost pred tobom: Ne šalji me natrag u kuću državnog pisara Jonatana, da tamo ne umrem!”
21. Po zapovijedi kralja Sidkije zatvorili su sada Jeremiju u stražarnicu i davali mu svaki dan po krušac iz pekarske ulice, dok je još bilo kruha u gradu. Tako je ostao Jeremija u stražarnici.

Jeremija 38:1-28
1. Šefatja, Matanov sin, Gedalija, Pašhurov sin, Jukal, Šelemjin sin, i Pašhur, Malkijin sin, čuše riječi što ih je upravio Jeremija svemu narodu:
2. ”Ovako veli Gospodin: Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko prijeđe Kaldejcima, svoj će život dobiti kao plijen i živ će ostati.
3. Ovako veli Gospodin: Sasvim će sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci babilonskoga kralja; on će ga osvojiti.”\
4. Tada rekoše knezovi kralju: “Daj pogubiti toga čovjeka, jer on plaši ratnike, koji su ostali u gradu, i sav narod, kad govori takve riječi pred njima. Taj čovjek ne traži dobro ovome narodu, nego zlo.”
5. Kralj Sidkija odvrati: “Dobro, u vašoj je ruci! Kralj vam ne smije ništa uskratiti.”
6. I oni dadoše Jeremiju uhvatiti i baciti ga u cisternu kraljevića Malkije, koja se nalazila u stražarnici. Spustiše Jeremiju dolje o užetima. U cisterni nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib.
7. Kad je čuo dvoranin Ebed-Melek, Kušit, koji je služio u kraljevoj palači, da su Jeremiju bacili u cisternu, a kralj je upravo sjedio na Benjaminovim vratima,
8. ostavi Ebed-Melek kraljevsku palaču i reče kralju:
9. ”Moj Gospodaru i kralju! Nepravda je što sve čine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u cisternu tako da on umire od gladi jer u gradu više nema kruha.”
10. Tada kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz cisterne, dok nije umro!”
11. Ebed-Melek uze ljude sa sobom, dođe u kraljevu palaču, u prostor pod riznicom, i uze otamo iznošene haljine i stare krpe i spusti ih Jeremiji u cisternu o užetima.
12. Tada viknu Kušit Ebed-Melek Jeremiji: “Podmetni te haljine i krpe pod pazuh i ispod užeta!” Jeremija učini tako.
13. Tada izvukoše Jeremiju na užetima i izvadiše ga iz cisterne. Jeremija je otad morao ostati u stražarnici.
14. Jednoga dana posla kralj Sidkija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na treći ulazak u Gospodnjoj kući. Kralj reče Jeremiji: “Htio bih te nešto zapitati. Ne taji mi ništa!”
15. Jeremija reče Sidkiji: “Ako ti kažem, ne ćeš li me tada pogubiti? Ako ti dam savjet, ne ćeš me ipak poslušati.”
16. A kralj se Sidkija zakle Jeremiji nasamo: “Tako neka je živ Gospodin, koji nam je dao ovaj život, ne ću te pogubiti, niti ću te predati u ruke ljudima koji ti rade o glavi.”
17. Tada Jeremija reče Sidkiji: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Ako odeš knezovima babilonskoga kralja, očuvat ćeš svoj život, i ovaj grad ne će izgorjeti ognjem. Ti i tvoja kuća ćete živjeti.
18. Ako li ne odeš knezovima babilonskoga kralja, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejcima, i spalit će ga ognjem, i ti ne ćeš umaknuti njihovim rukama.”
19. Kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se da me ne predaju Judejcima koji su prebjegli Kaldejcima, pa da mi se izruguju.”
20. Jeremija odvrati: “Ne će te predati. Poslušaj samo Gospodnji glas u onome što ti ja govorim pa će ti biti dobro, i ti ćeš ostati na životu!
21. A ne htjedneš li izići, onda vrijedi ova riječ koju mi je objavio Gospodin:
22. Doista, sve žene koje su još ostale u palači Judina kralja bit će odvedene knezovima babilonskoga kralja i pritom će tugovati: Prevariše te oni i nadmudriše, dobri tvoji prijatelji! Sada tvoje noge padaju u glib, a oni se povlače.
23. Sve će tvoje žene s djecom biti odvedene Kaldejcima. I ti ne ćeš izmaknuti njihovoj sili, nego ćeš dopasti u ruke babilonskom kralju i ovaj će grad biti spaljen ognjem.”
24. Sidkija reče Jeremiji: “Nitko ne smije saznati za ove riječi, inače moraš poginuti.
25. Ako čuju knezovi da sam govorio s tobom, i dođu k tebi i zapovjede ti: Kaži nam što si govorio kralju! Ne taji ništa, inače ćemo te ubiti, i reci što je tebi kralj govorio,
26. onda im odgovori: Molio sam i zaklinjao kralja neka me više ne šalje natrag u Jonatanovu kuću, da ondje ne poginem!”
27. I kad su došli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako kako je kralj bio zapovjedio. Tada ga pustiše na miru, jer nitko nije znao što je i kako je bilo.
28. Tako ostade Jeremija u stražarnici do dana kad je bio osvojen Jeruzalem. I on je bio ondje kad je bio osvojen Jeruzalem.

Psalmi 119:73-80
73. Ruke su me tvoje stvorile i oblikovale. Prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje!
74. Koji te se boje, vide me i raduju se jer se uzdam u tvoju riječ.
75. Znam, Gospode, da su pravi sudovi tvoji i da si me s pravom ponizio!
76. Nek mi sada tvoja milost bude na utjehu, po obećanju sluzi svome!
77. Nek me stigne tvoje milosrđe da poživim, jer tvoj Zakon moja je radost!
78. Oholi nek se posrame, jer me ni za što oklevetaše, a ja ću razmišljati o tvojim naredbama!
79. Nek se pridruže meni koji te se boje i koji poznaju propise tvoje!
80. Nek mi srce bude savršeno u tvojim naredbama, da se ne bih morao stidjeti. KAF

Izreka 27:23-27
23. Pazi na svoje ovce i brini se za svoja stada!
24. Jer bogatstvo ne traje dovijeka. I baštini li se kruna od koljena do koljena?
25. Kada je trava iščeznula, zelen se pokazala svježa, bilje se po planinama sabralo.
26. Tada ti janjci daju odjeću i jarci kupovnu cijenu za njivu.
27. I puno ima kozjega tebi i tvojoj kući za hranu i za prehranu tvojim sluškinjama.

1 Timoteju 5:1-25
1. Starca ne kudi, nego ga upozori kao oca, mlađe muškarce kao braću,
2. starice kao majke, mlađe žene kao sestre, sa svom čistoćom!
3. Poštuj udovice, koje su zaista udovice!
4. Ako li koja udovica ima djecu ili unučad, neka se nauče najprije poštovati svoju obitelj i vraćati zajam roditeljima; jer je to ugodno pred Bogom.\
5. Ona koja je zaista udovica i usamljena, uzda se u Boga i ostaje u molitvama i u prošnjama noć i dan.
6. A koja samo ide za uživanjem, živa je mrtva.
7. I ovo zapovijedaj: neka budu besprijekorne!
8. Ako li se tko ne brine za svoje, osobito za ukućane, odrekao se vjere i gori je od nevjernika.
9. Neka se u popis udovica ne stavlja mlađa od šezdeset godina, koja je bila jednome mužu žena,
10. i koja ima svjedočanstvo u dobrim djelima. Trebala je djecu odgojiti, biti gostoljubiva, svetima prati noge, nevoljnima pomagati, ići za svakim dobrim djelom.
11. A mlađe udovice odbij; jer kad ih strasti odvuku od Krista, hoće da se udaju,\
12. i navlače na se osudu što su pogazile prvotnu vjernost.
13. A ujedno, obilazeći kuće, nauče biti besposlene; ne samo da su besposlene nego i brbljave i radoznale, pa govore ono što ne treba.\
14. Hoću dakle da se mlađe udovice udaju, rađaju djecu, da budu domaćice te da ne daju protivniku nikakve prilike za pogrđivanje.
15. Doista, neke se već okrenuše za sotonom.
16. Ako koja vjernica ima udovice, neka se brine za njih da se ne optereti Crkva te da uzmogne pomagati onima koje su zaista udovice.
17. Starješine koji su dobri predstojnici neka se časte dvostrukom čašću, osobito oni koji se trude u riječi i nauku!
18. Jer Pismo govori: “Volu koji vrše ne zavezuj usta” i “Radnik je dostojan svoje plaće.”
19. Protiv starješine ne primaj tužbe, osim kad postoje dva ili tri svjedoka!
20. One koji griješe pokudi pred svima da i drugi imaju strah!
21. Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da ovo držiš bez predrasude, ne čineći ništa iz pristranosti.
22. Ne polaži ruku brzo ni na koga, niti budi dionik tuđih grijeha! Drži sebe čistim!
23. Više ne pij samo vodu, nego pij pomalo vina zbog želuca i čestih svojih slabosti!
24. Grijesi nekih ljudi očigledni su i prije suda, a grijesi drugih očitovat će se tek na sudu.
25. Tako su i dobra djela očigledna; čak ni ona koja su drukčija ne mogu se sakriti. \