A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 25

Jeremija 35:1-19
1. Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina u dane Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja:
2. ”Idi k zajednici Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Gospodnju kuću, u koju ćeliju, i podaj im da piju vina!”
3. I tako uzeh Jaazaniju, sina Jeremije, Habasinijina sina, njegovu braću i sve njegove sinove i svu zajednicu Rekabovaca.
4. Dovedoh ih u Gospodnju kuću u ćeliju Ben Johanana, Jigdalijina sina, Božjega čovjeka, koja je uz ćeliju knezova, iznad ćelije Maaseje, Šalumova sina, vratara.
5. Stavih pred pripadnike zajednice Rekabovaca krčage s vinom i čaše, i rekoh im: “Pijte vino!”
6. A oni odgovoriše: “Ne pijemo vina jer nam je naš djed Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio: Ne smijete piti vina, ni vi ni vaši sinovi dovijeka.
7. I kuće ne gradite i sjemena ne sijte, ni vinograda ne sadite niti ih posjedujte, nego stanujte uvijek u šatorima, da dugo živite u zemlji u kojoj ste gost!
8. Mi slušamo Jonadaba, Rekabova sina, svojega djeda, do u riječ u svemu što nam je zapovjedio. Ne pijemo vina nikada, ni mi ni naše žene, ni naši sinovi ni kćeri,
9. ne gradimo kuća da u njima stanujemo, i ne posjedujemo vinograda, njiva i posijanih polja.
10. Stanujemo u šatorima i činimo brižno sve što nam je zapovjedio naš djed Jonadab.
11. Kad je došao Nabukodonozor, babilonski kralj, protiv ove zemlje, rekli smo: Dođite, odimo u Jeruzalem ispred vojske Aramejaca! Tako sad stanujemo u Jeruzalemu.”
12. I dođe Gospodnja riječ Jeremiji:
13. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Idi, javi Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima: Zar ne ćete primiti nauk i poslušati moje naputke?? govori Gospodin.
14. Izvršava se zapovijed Jonadaba, Rekabova sina, koji je zabranio svojim potomcima da piju vina. Oni ne piju vina do danas, nego slušaju zapovijed svoga djeda. A ja sam vama neprestano govorio, ali me vi niste slušali.
15. Slao sam k vama jednako sve svoje sluge, proroke, s opomenom: Vratite se svi sa svojih zlih putova, popravite svoja djela i ne trčite za drugim bogovima, da im služite! Tada ćete ostati u zemlji koju sam dao vama i vašim ocima. Ali mi vi ne prignuste svojega uha, niti me poslušaste.
16. A sinovi Jonadaba, Rekabova sina, držali su se zapovijedi svojega djeda, koju im je dao, ali taj narod ne sluša mene.
17. Zato ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama, Izrćlov Bog: Doista, ja ću pustiti na Judu i na sve jeruzalemske stanovnike svu nesreću kojom sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni se ne odazvaše!”
18. A zajednici Rekabovaca Jeremija reče: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Jer ste bili poslušni zapovijedi svojega djeda Jonadaba i držali sve naputke njegove i činili sve što vam je zapovjedio,
19. zato veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Nikada ne će Jonadabu, Rekabovu sinu, ponestati potomaka koji mi služe dovijeka.”

Jeremija 36:1-32
1. U četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ Jeremiji od Gospodina:
2. ”Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nj sve riječi što sam ti ih rekao o Izrćlu i Judi, i o svim narodima od vremena kada sam ti govorio, od Jošijinih dana do dana današnjega!
3. Možda čuje Judina kuća svu nesreću koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim njihovu krivnju i njihove grijehe.”
4. Tada Jeremija dozva Baruha, Nerijina sina. I Baruh napisa u svitak knjige sve Gospodnje riječi, koje mu je on bio govorio, onako kako mu ih je kazivao Jeremija.
5. Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: “Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u Gospodnju kuću,
6. pođi ti tamo i pročitaj iz svitka što si ga napisao kako sam ti kazao Gospodnje riječi narodu u Gospodnjoj kući, u posni dan! I svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova pročitaj!
7. Možda prodre njihov vapaj do Gospodina, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik i žestok gnjev kojim je Gospodin zaprijetio tome narodu.”
8. Baruh, Nerijin sin, učinio je sve što je bio zapovjedio prorok Jeremija, i pročitao je iz knjige Gospodnje riječi u Gospodnjoj kući.
9. U petoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodinom post za sav narod u Jeruzalemu i za sav narod što je bio došao u Jeruzalem iz Judinih gradova.
10. Baruh pročita iz knjige Jeremijine riječi, u Gospodnjoj kući, u ćeliji Gemarje, Šafanova sina, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata Gospodnje kuće pred svim narodom.
11. A kad je čuo Mikaj, sin Gemarje, Šafanova sina, sve te Gospodnje riječi iz knjige,
12. siđe on u kraljevsku palaču u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili sabrani svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, Šemajin sin, Elnatan, Akborov sin, Gemarja, Šafanov sin, Sidkija, Hananijin sin, i svi drugi knezovi.
13. Mikaj im kaza sve riječi što ih je bio čuo kad je Baruh čitao narodu iz knjige.
14. Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanijina, sina Šelemje, Kušijeva sina i pozvaše ga: “Uzmi sa sobom svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” Baruh, Nerijin sin, uze svitak sa sobom i dođe k njima.
15. Oni mu rekoše: “Sjedni i pročitaj nam ga!” Baruh im pročita.
16. A kad su čuli sve te riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: “Moramo kazati kralju sve te riječi!”
17. I zapitaše Baruha: “Ali kaži nam kako si mogao napisati sve te riječi iz njegovih usta?”
18. Baruh im odvrati: “On mi je kazao sve te riječi i ja sam ih napisao u knjigu crnilom.”
19. Tada rekoše knezovi Baruhu: “Idi, sakrij se, ti, a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!”
20. Potom odoše kralju, u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišame. Izniješe pred kralja čitav slučaj.
21. A kralj posla Jehudija da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišame. Tada ga je Jehudija čitao kralju i knezovima što su stajali oko kralja.
22. Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim u žeravnici.\
23. Kad bi god Jehudija bio pročitao tri do četiri lista, razderao bi ih kralj pisarskim nožem i bacio ih u oganj, u žeravnicu, dok nije bio sav svitak izgorio u ognju, u žeravnici.
24. Ali se kralj i svi njegovi činovnici, koji su bili slušali te riječi, ne uplašiše, niti razderaše haljine.
25. Doduše, Elnatan, Delaja i Gemarja silno su molili kralja da ne spaljuje svitak, ali ih on ne posluša.
26. Štoviše, zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, Azrielovu sinu, i Šelemji, Abdeelovu sinu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih je Gospodin držao sakrivenima.
27. Nakon što je kralj spalio svitak s riječima što ih je bio zapisao Baruh, kako ih je kazao Jeremija, dođe Gospodnja riječ Jeremiji:
28. ”Uzmi sebi drugi svitak i napiši u nj sve riječi što su bile zapisane u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, Judin kralj.
29. A za Jojakima, Judina kralja, objavit ćeš: Ovako veli Gospodin: Ti si spalio ovaj svitak i rekao: Zašto si napisao u njemu: Doći će babilonski kralj i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?
30. Zato objavljuje Gospodin za Jojakima, Judina kralja: Ne će mu potomak sjediti na Davidovu prijestolju. Mrtvo će njegovo tijelo biti predano žegi dana i studeni noći.
31. Ja ću na njemu, na njegovu potomstvu i na njegovim dvoranima kazniti njihova zlodjela, i pustit ću na njih i na jeruzalemske stanovnike, i na Judejce svu nesreću kojom sam im zaprijetio, ali oni ne poslušaše.”
32. I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, Nerijinu sinu, i on napisa u nj kako mu je kazivao Jeremija: sve riječi knjige koju je bio spalio Jojakim, Judin kralj. Njima su bile pridodane još slične riječi.

Psalmi 119:65-72
65. Učinio si dobro svome sluzi, Gospode, po svojoj riječi!
66. Nauči me dobrom govoru i znanju, jer vjerujem u zapovijedi tvoje!
67. Prije nego morah trpjeti, lutao sam; ali sada čuvam tvoju riječ. \
68. Ti si dobar i činiš dobro, pouči me svojim naredbama!
69. Oholi protiv mene klevete smišljaju, ali se ja svim srcem držim tvojih zapovijedi.
70. Kao salo bešćutno je srce njihovo, a ja se radujem u tvom Zakonu.
71. Dobro je što morah trpjeti, tako naučih odredbe tvoje.
72. Draži mi je Zakon tvojih usta, nego tisuće zlatnika i srebrnjaka. JOD

Izreka 27:22-22
22. Kad bi luđaka i tučkom tucao u stupi s krupom, ne bi ipak otišla od njega njegova ludost.

1 Timoteju 4:1-16
1. A Duh govori jasno da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere, slušajući lažne duhove i đavolske nauke,
2. u licemjerju lažaca otupjele savjesti.
3. Oni zabranjuju sklapanje ženidbe, blagovanje jela koja je Bog stvorio da ih vjernici, i oni koji upoznaše istinu, uzimaju sa zahvalnošću.
4. Doista, svako je stvorenje Božje dobro, i ne treba odbacivati ništa što se uzima sa zahvalnošću,
5. jer biva posvećeno Božjom riječju i molitvom.
6. Ako to predočiš braći, bit ćeš dobar služitelj Krista Isusa, othranjen riječima vjere i dobrim naukom koji si primio.
7. Kloni se ludih i bapskih priča, a vježbaj se u pobožnosti!
8. Doista, tjelesno vježbanje malo je korisno, a pobožnost je korisna za sve, jer ima obećanje sadašnjega i budućega života.
9. Istinita je riječ i dostojna da bude potpuno primljena.
10. Zato se trudimo i vojujemo, jer se uzdamo u živoga Boga koji je Spasitelj svih ljudi, osobito vjernikâ.
11. Ovo zapovijedaj i naučavaj!
12. Nitko neka ne prezre tvoju mladost; nego budi primjer vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći!\
13. Dok ne dođem, posvećuj pozornost čitanju, bodrenju i poučavanju!
14. Ne zanemaruj milosti koja je u tebi i koja ti je dana po proroštvu polaganjem ruku starješinstva!
15. To promišljaj, tim se bavi, da tvoj napredak bude očigledan svima!
16. Pazi na sebe i na nauk; ustraj u tome! Jer to čineći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju. \