A A A A A

Jeremija 31:1-40
1. ”U ono vrijeme”, govori Gospodin, “ja ću biti Bog svim Izrćlovim plemenima, i oni će biti moj narod.”
2. Ovako veli Gospodin: “Milost je našao narod u pustinji što je umakao maču. U svoje počivalište otišao je Izrćl.”
3. Iz daljine mi se objavio Gospodin: “Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.
4. Opet te zidam, i bit ćeš sazidana, djevojko Izrćlova! Opet ćeš se kititi bubnjevima, izlazit ćeš u veselom kolu!
5. Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi, od njih će brati.
6. Jest, dolazi vrijeme kad će vikati čuvar na Efrajimovim gorama: Ustanite, zaputimo se na Sion Gospodinu, svojemu Bogu!”
7. Jer ovako veli Gospodin: “Pjevajte u radosti Jakovu! Radujte se zbog glave narodâ! Javljajte to, slavite i govorite: Gospodin je izbavio svoj narod, Izrćlov ostatak.
8. Evo, ja ih dovodim opet iz sjeverne zemlje i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i rodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući.
9. Dolaze plačući. Ja ih pratim i tješim. Vodim ih k potocima, ravnim putem, gdje se ne spotiču. Jer sam otac Izrćlu. Efrajim je moj prvorođeni sin.”
10. čujte, narodi, Gospodnju riječ! Objavite je na najdaljim otocima i recite: “Koji je razasuo Izrćla, sabire ga opet i čuva ga kao pastir svoje stado.”
11. Jer je Gospodin otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga koji je jači od njega.
12. Dolaze i pjevaju na sionskoj visini. Sjaju od radosti zbog Gospodnjega spasenja: zbog žita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Duša im je kao vrt obilno navodnjen: ne će se više trebati tužiti.
13. Sada se veseli djevojka u kolu, mladić i starac zajedno. “Mijenjam njihovu žalost u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje.
14. Razblažavam svećenikovu dušu pretilinom. Narod je moj nasićen mojim darovima”, govori Gospodin.
15. Ovako veli Gospodin: “čuj! Jauk se čuje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje svoju djecu? ne može se utješiti? svoju djecu, jer nijedno više ne živi.”
16. Ovako veli Gospodin: “Zabrani svojemu glasu tugovanje, svojim očima suze! Jer će tvojoj nevolji biti njezina plaća”, govori Gospodin. “Oni se vraćaju kući iz neprijateljske zemlje.
17. Tvoja budućnost ima nadu”? govori Gospodin. “Djeca se tvoja vraćaju u svoju zemlju.”
18. ”čujem doista Efrajima gdje tuguje: Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno tele. Dovedi me kući, ja ću se obratiti! Jer si ti Gospodin, moj Bog.
19. Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u svoja prsa. Crvenim se i stidim se jer moram okajati sramotu svoje mladosti.
20. Nije li Efrajim moj ljubljeni sin, moje predrago dijete? Kada mu god zaprijetim, moram ga se milo spomenuti. Zato za njega kuca moje srce; ja mu se moram smilovati”, govori Gospodin. \
21. ”Postavi sebi putokaz! Napravi si putne znakove! Pripazi na cestu, na put kojim si išla! Djevojko Izrćlova, vrati se, vrati se kući u ove svoje gradove!
22. Dokle ćeš se još otimati, kćeri, odmetnice? Jer je Gospodin učinio nešto novo u zemlji: žena opkoljava čovjeka.”
23. Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ponovno će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti, kad okrenem njihovu sudbinu: Gospodin neka te blagoslovi, dome pravednosti, sveta goro!”
24. Juda sa svim svojim gradovima stanovat će u njoj i ratari, i oni koji idu za stadom.
25. Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one što malakšu.
26. U tome se probudih i pogledah; san mi je bio sladak. \
27. ”Evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću darovati Izrćlovoj i Judinoj kući potomstvo od ljudi i stoke.
28. Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i razvaljujem, da ih razaram i uništavam i donosim nesreću, tako ću sada brižno paziti na to da ih sazidam i zasadim”, govori Gospodin.
29. Ne će se više govoriti u one dane: “Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.”
30. Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti.
31. ”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću učiniti nov Savez s Izrćlo- vom i Judinom kućom.
32. Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.”
33. ”Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izrćlovom kućom poslije onih dana”, govori Gospodin: “Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
34. Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina!? jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega”, govori Gospodin. “Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.” \
35. Ovako veli Gospodin, koji određuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noći, koji ošine more da zahuče njegovi valovi? “Gospodin nad vojskama” je njegovo ime.
36. ”Kako malo ove uredbe odstupaju od mene”, govori Gospodin, “tako će malo prestati Izrćlovo potomstvo, da bude narod preda mnom za sva vremena.”
37. Ovako veli Gospodin: “Kako se malo može nebo izmjeriti gore, i kako se malo mogu zemaljski temelji dolje istražiti, tako ću malo i ja odbaciti sve Izrćlovo potomstvo za sve ono što su učinili”, veli Gospodin.
38. ”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad će se opet sazidati Gospodinu grad od Hananelove kule do vrata na uglu.
39. I još će dalje otići mjeračko uže ravno preko huma Gareba i okrenuti se prema Goi.
40. I sva dolina, mrtva tjelesa i pepeo, i sve mrtvačko polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit će sveto Gospodinu. Nikada više u budućnosti ne će se što razvaliti ili oboriti.”

Jeremija 32:1-44
1. Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina u desetoj godini Sidkije, Judina kralja, tj. u osamnćstoj Nabukodonozorovoj godini.
2. Tada je opkoljavala vojska babilonskog kralja Jeruzalem, i prorok je Jeremija bio zatvoren u stražarnici, u palači Judina kralja.
3. Sidkija, Judin kralj, bio ga je zatvorio prekoravajući ga: “Zašto si prorokovao: Ovako veli Gospodin: Evo, dajem ovaj grad u ruke babilonskom kralju; on će ga osvojiti\
4. i Sidkija, Judin kralj, ne će umaknuti ruci Kaldejaca, nego će zacijelo biti predan u ruke babilonskom kralju i usta u usta s njim će govoriti i oko u oko njega će vidjeti.
5. Sidkiju će odvesti u Babilon, i tamo će ostati dok ga ne pohodim, govori Gospodin. Ako se borite s Kaldejcima, ne ćete imati uspjeha.”
6. Jeremija reče ovako: Dođe mi Gospodnja riječ:
7. ”Evo, Hanamel, sin tvojega strica Šaluma, doći će k tebi s molbom: Kupi moju njivu u Anatotu jer tebi pripada prvokup po pravu otkupa.”
8. Tada dođe k meni u stražarnicu, kako je Gospodin bio navijestio, Hanamel, sin mojega strica, i zamoli me: “Hajde kupi moju njivu u Anatotu, u rodnom Benjaminovu posjedu, jer tebi pripada pravo posjeda po dužnosti otkupa; kupi je dakle sebi!” Tada sam razumio da je to bila Gospodnja riječ\
9. i kupio sam njivu od Hanamela, sina svojega strica, u Anatotu i isplatio mu u novcu sedamnćst šekela srebra.
10. Napisao sam potvrdu o kupovini, zapečatio je, dao je od svjedoka potvrditi i izmjerio novce na vagi.
11. Onda sam uzeo list o kupovini, po pravu i zakonu zapečaćen i otvoren
12. i predao sam list o kupovini Baruhu, sinu Nerije, Mahsejevu sinu, pred Hanamelom, sinom mojega strica, i pred svjedocima koji su bili potpisali list o kupovini, i pred svim Judejcima što su se zadržavali u stražarnici.
13. Pred njima sam dao Baruhu nalog:
14. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Uzmi ove potvrde, ovaj zapečaćeni list o kupovini i ovaj otvoreni, i stavi ih u zemljanu posudu, da se dugo sačuvaju!
15. Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Opet će se u ovoj zemlji kupovati kuće, njive i vinogradi.”
16. Nakon što sam bio predao list o kupovini Baruhu, Nerijinu sinu, pomolio sam se Gospodinu:
17. ”Ah, svemogući Gospodine! Ti si stvorio nebo i zemlju svojom velikom snagom, svojom podignutom mišicom. Ništa tebi nije nemoguće.
18. Tisućama iskazuješ milost. Ali krivnju otaca vraćaš u njedra njihovoj djeci, Bože veliki, silni, koji si nazvan Gospodin nad vojskama,
19. velik u savjetu, moćan u djelima. Tvoje oči bdiju nad svim ljudskim putovima da naplatiš svakome prema njegovim putovima i prema vrijednosti njegovih djela.
20. Ti si činio znake i čudesa u Egiptu do dana današnjega i na Izrćlu i na drugim ljudima, i stekao si sebi ime kakvo je danas.
21. Ti si izveo svoj narod Izrćla iz Egipta znacima i čudesima, jakom rukom i podignutom mišicom, i velikom strahotom,
22. dao si im ovu zemlju za koju si se zakleo njihovim ocima da ćeš im je dati, zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
23. Oni uđoše u nju i zaposjedoše je, ali nisu slušali tvojih naputaka, nisu hodili po tvom zakonu i nisu činili ništa od svega što si im zapovjedio da čine. Zato si pustio da ih snađe sva ta nesreća.
24. Evo, opkopi su već došli do grada, da ga zauzmu. Od mača, gladi i kuge grad će pasti u ruke Kaldejcima koji ga opsjedaju. Što si zaprijetio, došlo je. Eto, sam vidiš!
25. I ti si mi, svemogući Gospodine, zapovjedio: Kupi sebi tu njivu za novce i uzmi svjedoke za to, premda je grad predan u ruke Kaldejcima.”
26. Tada dođe Božja riječ Jeremiji:
27. ”Gle, ja sam Gospodin, Bog svega tijela. Je li mi što nemoguće?
28. Zato ovako veli Gospodin: Evo, ja dajem ovaj grad u ruke Kaldejcima i u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju. On će ga zauzeti.
29. Kaldejci će doći, ovaj će grad opkoliti, ognjem će ovaj grad upaliti i spalit će ga, upravo one kuće gdje su na krovovima kadili Baalu i naljeve izlijevali drugim bogovima, da razdraže moj gnjev.
30. Jer su Izrćlovi i Judini sinovi činili od mladosti uvijek samo što mi se ne sviđa. Izrćlovi su me sinovi dražili uvijek lošim djelima svojih ruku? govori Gospodin.
31. Gnjev i srdžbu zadavao mi je ovaj grad sve od dana kad ga sazidaše do dana današnjega. I sad ga moram odbaciti ispred svojih očiju
32. za svu zloću što su je činili Izrćlovi i Judini sinovi, da razdraže moj gnjev, oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, njihovi svećenici i proroci, Judini ljudi i jeruzalemski stanovnici.
33. Okrenuli su mi leđa umjesto lica. I premda sam ih dao poučavati neprestano, nisu to slušali i nisu htjeli primiti nauk.
34. Svoje gadne bogove postavili su u kuću koja nosi moje ime i time je oskvrnuše.
35. Podigli su uzvisine Baalu u dolini Ben Hinomu i žrtvovali su tamo Moleku svoje sinove i kćeri. Takvo što nisam im nikada zapovjedio i nikada mi nije palo na um da bi činili takvu gadost i Judu navodili na grijeh.”
36. A sada ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov, za taj grad za koji kažete da će biti predan u ruke babilonskog kralja od mača, gladi i kuge:
37. Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja kamo sam ih razagnao u svom gnjevu i u svojoj jarosti i velikoj ljutnji, i dovest ću ih natrag na ovo mjesto i učiniti da stanuju ovdje u miru.
38. Oni će biti moj narod, i ja ću biti njihov Bog.
39. Dat ću im jedno srce i jedan put, da me se vazda boje, na svoje spasenje i na spas svoje djece.
40. Učinit ću s njima vječni Savez i ne ću se nikada od njih odvratiti, da im činim dobro. Stavit ću im u srce strahopoštovanje preda mnom, da ne odstupe od mene.
41. Moja će radost biti u njima i ljubav ću im iskazivati, i zasadit ću ih zauvijek u ovu zemlju svim srcem i svom dušom.
42. Jer ovako veli Gospodin: “Kao što sam pustio da dođe na ovaj narod sva ta velika nesreća, tako ću donijeti na njih i sve dobro koje sam im obećao.
43. Opet će se kupovati njive u ovoj zemlji za koju vi kažete: Ona je pustinja, bez ljudi i stoke, podvrgnuta sili Kaldejaca.
44. Opet će se kupovati njive za novac, pisat će se potvrde o kupovini i pečatiti, i uzimati svjedoci u Benjaminovoj zemlji i jeruzalemskoj okolini, u Judinim gradovima, u gradovima po gorama i gradovima po nizini i u gradovima južne zemlje. Jer ja okrećem njihovu kob”, govori Gospodin.

Psalmi 119:49-56
49. Spomeni se svoje riječi sluzi svome, na kojoj si mi nadu utemeljio!
50. To je moja utjeha u nevolji mojoj, jer tvoja riječ me oživljava.
51. Oholice me teško vrijeđaju, ali ja od tvoga Zakona ne odstupam.
52. Sjetim se tvojih sudova od davnine, Gospode, i to me utješi.
53. Obuze me srdžba zbog bezbožnika koji zaboravljaju tvoj Zakon.
54. Tvoje naredbe meni su pjesme u zemlji moga putovanja.
55. Noću se spominjem tvoga imena, Gospode, i čuvam tvoj Zakon.
56. Želja je moja: vršiti propise tvoje. HET

Izreka 27:20-20
20. Carstvo mrtvih i propast ne mogu se zasititi; isto se tako oči čovjeka ne mogu zasititi. \

1 Timoteju 2:1-15
1. Molim dakle prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, zagovori, zahvaljivanja za sve ljude,
2. za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo tih i miran život u svakoj pobožnosti i čestitosti.
3. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem, našim Bogom,
4. koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine.
5. Doista, jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus.
6. On sebe dade kao otkup za sve, kao svjedočanstvo u pravo vrijeme.
7. Za to svjedočanstvo ja sam postavljen kao propovjednik i apostol? istinu govorim, ne lažem? kao učitelj pogana u vjeri i istini.
8. Hoću dakle da muževi mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke, bez gnjeva i svađe.
9. Tako i žene: u pristojnom držanju, sa stidom i čednošću, neka se kite ne pletenicama ni zlatom, ili biserom, ili skupocjenim haljinama,
10. nego dobrim djelima, kao što se pristoji ženama koje žele biti Bogu odane.
11. Neka žena prima pouku u tišini, sa svom pokornošću!
12. A ne dopuštam ženi poučavati niti vladati mužem, nego neka bude mirna.
13. Jer je najprije bio stvoren Adam, a onda Eva.
14. I Adam nije bio zaveden, a žena, zavedena, postade prijestupnica.
15. Ali će se spasiti rađanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavi i u svetosti s čednošću.