A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 20

Jeremija 25:1-38
1. Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sav Judin narod u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja? bila je to prva godina vladanja babilonskog kralja Nabukodonozora.
2. Prorok Jeremija objavio ju je svemu Judinu narodu i svim jeruzalemskim stanovnicima:
3. Od trinćste godine Jošije, Amonova sina, Judina kralja, do današnjega dana, dakle već dvadeset i tri godine, dolazila mi je Gospodnja riječ i govorio sam vam neumorno, ali vi niste slušali.
4. I Gospodin vam je neumorno slao sve svoje sluge, proroke. Ali vi niste slušali, niste prignuli uho da ih čujete kad su govorili:
5. ”Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ćete ostati i stanovati u zemlji koju je Gospodin dao vama i vašim ocima za vječna vremena!
6. Ne trčite za drugim bogovima, da im služite i da im se klanjate! Ne dražite me na srdžbu lošim djelima svojih ruku, da vas ne udarim nesrećom!
7. Ali me vi niste poslušali”, govori Gospodin, “i dražili ste me na srdžbu lošim djelom svojih ruku, na svoju propast.”
8. Zato ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zato što niste poslušali moje riječi,
9. ja ću poslati po sve sjeverne narode”, govori Gospodin, “i po Nabukodonozora, babilonskoga kralja, svojega slugu. Pustit ću ih da navale na tu zemlju i na njezine stanovnike, i na sve te okolne narode. Zatrt ću ih i učinit ću ih užasom, podsmijehom i vječnom pustoši.
10. Učinit ću da prestane među njima glas radosti i glas veselja, zaručnikov i zaručničin poklik, lupa mlina i svjetlost svjetiljke.
11. I sva će ta zemlja postati pustinja i pustoš; i ti će narodi služiti babilonskom kralju sedamdeset godina.\
12. A kad istekne sedamdeset godina, tad ću na babilonskom kralju i onom narodu”, govori Gospodin, “i na zemlji Kaldejaca kazniti njihovu krivnju i učinit ću je pustinjom zauvijek.
13. Pustit ću da se na toj zemlji ispune sve moje riječi, što sam ih rekao o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što je prorokovao Jeremija za sve narode.
14. Jer će i oni služiti moćnim narodima i silnim kraljevima. Po njihovim činima i po djelima njihovih ruku platit ću njima.”
15. Ovako mi veli Gospodin, Izrćlov Bog: “Uzmi iz moje ruke ovu čašu gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi kojima te pošaljem.
16. Neka piju, teturaju i smušeni postanu pred mačem što ću ga poslati među njih!”
17. Uzeo sam čašu iz Gospodnje ruke i dao sam da piju iz nje svi narodi kojima me je poslao Gospodin:
18. Jeruzalem i Judini gradovi, njihovi kraljevi i knezovi da budu pustinja, užas, podsmijeh i prokletstvo, kao što je danas;\
19. faraon, egipatski kralj, njegovi činovnici, knezovi i sav njegov narod;\
20. sva mješavina narodâ, svi kraljevi zemlje Usa, svi kraljevi filistejske zemlje: od Aškelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Ašdoda;\
21. Edom, Moab i Amonci;\
22. svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora,
23. Dedan, Tema, Buz i svi s ošišanim tjemenom;\
24. svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mješavine naroda što stanuju u pustinji;\
25. svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;\
26. svi sjeverni kraljevi, blizu i daleko, kako jedan tako drugi, sva kraljevstva svijeta koliko ih ima na zemlji. A kralj od Šešaka mora piti poslije njih.
27. ”Reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog. Pijte, opijte se, bljujte i padajte, da ne ustanete pred mačem što ga šaljem među vas!
28. Ako bi se nećkali uzeti čašu iz tvoje ruke, da iz nje piju, tada im reci: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Vi ipak morate piti!
29. Zaista, kad pecnem kaznenim sudom kod grada koji se zove mojim imenom, zar ćete vi izići slobodni? Ne ćete ostati pošteđeni jer ću podići mač na sve stanovnike zemlje”, govori Gospodin nad vojskama.
30. ”Objavi im sve ove riječi i kaži im: Riče s visine Gospodin. Iz svojega svetoga stana pušta da zagrmi njegov glas! Gromornim glasom viče preko pašnjaka kao kod gaženja grožđa podiže vrisku protiv svih stanovnika zemlje.
31. Do nakraj svijeta prodire glas! Jer Gospodin podiže tužbu protiv naroda. Ide na sud sa svakim tijelom. Bezbožnike predaje maču”, govori Gospodin.
32. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Evo, nevolja korača od naroda do naroda. Silan se vihor diže s krajeva zemlje.”
33. Pobijeni od Gospodina leže u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Ne će biti oplakani, ne će biti pokopani, ne će naći groba. Služe kao gnoj na njivi.
34. Jaučite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su ovdje da vas pokolju. Padate kao izabrani jarci.
35. Utočišta ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada.
36. čuj kako viču pastiri! Kako jauču glavari stada! Jer Gospodin potire njihovu pašu.
37. Nestaju mirni travnjaci od žestine Gospodnjega gnjeva.
38. Lav ostavlja svoje skrivalište, jer je njihova zemlja postala pustinja od krvnoga mača, od jarosti njegova gnjeva.

Jeremija 26:1-24
1. U početku vladanja Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ od Gospodina:
2. ”Ovako govori Gospodin: Postavi se u trijemu Gospodnje kuće! Objavi svima što su došli iz Judinih gradova da se poklone u Gospodnjoj kući sve riječi koje im po mome nalogu moraš reći! Ne izostavljaj ni riječi!
3. Možda poslušaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada će mi se sažaliti zbog nesreće koju im mislim učiniti zbog njihovih zlih djela.
4. Reci im: Ovako veli Gospodin: Ako me ne poslušate i ne učinite po naputku što sam vam ga dao
5. i ne poslušate riječî proroka, mojih slugu, koje opet jednako šaljem k vama, premda ih ne slušate,
6. postupat ću s ovom kućom kao sa Šilom i ovaj ću grad učiniti kletvom za sve narode na zemlji.”
7. Svećenici, proroci i sav narod su čuli kako im Jeremija u Gospodnjoj kući izreče te riječi.
8. I kad je Jeremija bio objavio sve što mu je bio zapovjedio Gospodin, da kaže svemu narodu, uhvatiše ga svećenici i proroci i sav narod vičući: “Moraš poginuti!
9. Zašto objavljuješ u Gospodnje ime: Bit će ovoj kući kao Šilu. Ovaj će grad pasti u ruševine, i nitko više ne će stanovati u njemu?” I sav se narod u Gospodnjoj kući skupi protiv Jeremije.
10. Kad su Judini knezovi čuli za taj slučaj, uziđoše iz kraljevske palače u Gospodnju kuću i postaviše se pred nova vrata Gospodnje kuće.
11. Svećenici i proroci izjaviše pred knezovima i cijelim narodom: “Ovaj je čovjek zaslužio smrt! Jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli svojim ušima.”
12. A Jeremija izjavi pred svim knezovima i cijelim narodom: “Gospodin me poslao da protiv ove kuće i protiv ovoga grada objavim sve riječi što ste ih čuli.
13. Zato popravite svoje putove i svoja djela, i poslušajte glas Gospodina, svojega Boga! Tada će se sažaliti Gospodin zbog nesreće kojom vam je zaprijetio.
14. A ja sam u vašim rukama. činite od mene što mislite da je dobro i pravo!
15. Samo znajte: Ako me ubijete, nedužnu krv svaljujete na sebe i na ovaj grad, i na njegove stanovnike, jer me doista poslao Gospodin k vama da vam objavim sve one riječi.”
16. Tada izjaviše knezovi i sav narod svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nije zaslužio smrt jer nam je govorio u ime Gospodina našega Boga.”
17. Neki od zemaljskih starješina ustadoše i rekoše sakupljenomu mnoštvu:
18. ”Mihej iz Morešeta ustao je kao prorok u vrijeme Judina kralja Ezekije. On je objavio svemu Judinu narodu: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Sion će biti preoran u njivu, Jeruzalem će biti gomila ruševina, hramska gora bit će visoka šuma!
19. Je li ga zato ubio Ezekija, Judin kralj, ili itko u Judi? Nisu li se, štoviše, pobojali Gospodina i gledali da umilostive Gospodina? I sažalio se Gospodin, što im je bio zaprijetio nesrećom. A mi, zar da učinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu štetu?”
20. Tada je stupio još jedan drugi prorok u Gospodnje ime: Urija, sin Šemajin iz Kirjat Jearima. On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.
21. Kad su kralj Jojakim, svi njegove vojskovođe i svi knezovi čuli za njegove govore, tražio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija čuo za to, poboja se i pobježe, i dođe u Egipat.
22. A kralj Jojakim posla ljude u Egipat: Elnatana, Akborova sina, i neke druge s njim.
23. Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti mačem i njegovo mrtvo tijelo baciti na groblje običnoga naroda.
24. A Jeremiju je štitio Ahikam, Šafanov sin, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga ne pogube.

Psalmi 119:25-32
25. U prahu leži duša moja, po riječi svojoj oživi me!
26. Pripovijedao sam ti svoje putove i ti si me uslišio; nauči me svoje zapovijedi! \
27. Pokaži mi put svojih propisa, i o čudesima ću tvojim razmišljati.
28. U suzama je moja duša od tuge, okrijepi me svojim riječima!
29. Daleko me drži od puta zablude, iskaži mi milost po svom Zakonu!
30. Put istine ja sam izabrao, i sudove tvoje stavih pred sebe.
31. Prianjam uz tvoje propise; Gospode, ne daj da se postidim! \
32. Ja idem putem zapovijedi tvojih, jer si obuzeo srce moje. HE

Izreka 27:17-17
17. Željezo se oštri željezom; tako se čovjek oštri na drugome. \

2 Solunjanima 2:1-17
1. S obzirom na dolazak Gospodina našega Isusa Krista i naše sabiranje oko njega molimo vas, braćo,
2. da se ne date brzo pokolebati i ne plašite se: ni duhom, ni riječju, ni poslanicom tobože od nas poslanom, kao da je već blizu Gospodnji dan.
3. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način, jer treba najprije doći otpad, i objaviti se čovjek bezakonja, Sin propasti,
4. protivnik koji se diže iznad svega što se zove Bog, ili što se štuje, tako da će on sjesti u Božjem hramu pokazujući sebe, kao da je Bog.
5. Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još dok sam bio kod vas?
6. I sad znate što ga zadržava da se ne pojavi u svoje vrijeme.
7. Doista, otajstvo bezakonja već djeluje; samo treba da se ukloni onaj koji sad zadržava.\
8. I onda će se pojaviti bezakonik kojega će Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uništiti sjajem svojega dolaska.
9. Bezakonik dolazi po Sotoninu djelovanju sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima,
10. i sa svakim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju, jer ne primiše ljubavi istinite da bi se spasili.
11. I zato će im Bog poslati zavodljivu moć da povjeruju laži,
12. da se svima sudi koji ne povjerovaše istini, nego privolješe nepravdu.
13. A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo ljubljena od Gospodina, što vas je Bog kao prvijence izabrao za spasenje posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu,
14. na što vas pozva našim evanđeljem, da postignete slavu Gospodina našega Isusa Krista.
15. Tako dakle, braćo, stojte i držite predaje koje naučiste ili riječju ili našom poslanicom.
16. A sam Gospodin naš Krist Isus i naš Bog Otac, koji nas uzljubi i dade nam vječnu utjehu i dobru nadu u milosti,
17. neka utješi vaša srca i utvrdi u svakom dobrom djelu i riječi!