A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 19

Jeremija 23:1-40
1. ”Teško pastirima koji puštaju da ovce moje paše zalutaju i da se rastrče!”, govori Gospodin.
2. Zato ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, protiv pastira koji čuvaju moj narod: “Vi ste moje ovce rastjerali i raspršili, i niste se brinuli za njih. Sad ja pohađam vas za vaša zla djela”, govori Gospodin.
3. ”Skupljam ostatak svojih ovaca iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih opet na njihov pašnjak, da rastu i množe se.
4. Postavit ću im pastire koji će ih čuvati. One se više ne će bojati, ne će se plašiti i ginuti”, govori Gospodin.
5. ”Doista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću podići Davidu pravi izdanak. Bit će kralj i vladat će pun mudrosti. Pravo i pravednost činit će u zemlji.
6. Spasenje nalazi Juda u njegove dane, i Izrćl stanuje u sreći. Ime kojim ga zovu bit će: Gospodin je naša pravednost.
7. Zato će, evo, doći dani”, veli Gospodin, “kad se više ne će govoriti: Tako neka je živ Gospodin, koji je izveo Izrćlove sinove iz Egipta,
8. nego: Tako neka je živ Gospodin, koji je pripadnike Izrćlove kuće iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao doveo i kući vratio, da opet prebivaju u svojoj zemlji.”
9. O prorocima: Srce mi puca u tijelu. Dršću svi moji udovi. Kao pijan sam, kao čovjek kojega je osvojilo vino, zbog Gospodina, zbog njegovih svetih riječi.
10. Jer je zemlja puna preljubnika.? Pod prokletstvom tuguje zemlja, osušila se tratina na pašnjaku.? Težnja je njihova zločin, i nepravda je njihova snaga.
11. ”Jest, i prorok i svećenik su opaki. I u svome Hramu moram naći njihovu zloću”, govori Gospodin.
12. ”Zato neka im je njihov put kao klizavo tlo. U tami neka se sruše i padnu na nj! Jer nosim na njih nesreću u godini njihova pohođenja”, govori Gospodin.
13. ”Sablazan sam morao vidjeti kod samarijskih proroka. Prorokovali su Baalom i zavodili Izrćla, moj narod.
14. Ali vidim strahotu kod jeruzalemskih proroka: čine preljub, govore laži i utvrđuju zločince, da se nijedan ne obrati od svoje zloće. Svi su mi kao Sodoma, njegovi su stanovnici kao Gomora.”
15. Zato ovako veli Gospodin nad vojskama protiv proroka: “Evo, ja ću ih hraniti pelinom i napajat ću ih otrovnom vodom. Jer je od jeruzalemskih proroka izišla opakost po svoj zemlji.”
16. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju! Oni vas samo zaluđuju, objavljuju samo viđenja koja su sami izmislili, bez Gospodnjega naloga.
17. Onima koji preziru Gospodnju riječ obećavaju jednako: Imat ćete sreću! Svima koji idu u prkosu svojega srca govore: Nesreća ne dolazi na vas.
18. Jest, tko je stajao u Gospodnjem vijeću da ga je vidio, da je čuo njegovu riječ? Tko je njegovu riječ dosluhnuo i čuo?
19. Evo, udara Gospodnji vihor, njegov gnjev, vihor šumi povrh glave bezbožnika!
20. Ne odvraća se Gospodnji gnjev dok to nije izvršio, dok nije ispunio što je u srcu naumio. Na završetku dana spoznat ćete to jasno.
21. Nisam poslao te proroke, pa ipak trče. Nisam im govorio, pa ipak prorokuju.
22. Kad bi bili stajali u mom vijeću, kazivali bi mojemu narodu moje riječi, odvraćali bi ga od njegova zla puta i od njegovih bezbožnih djela.
23. Jesam li ja Bog koji samo vidi u blizini”, govori Gospodin, “a ne i Bog u daljini?
24. Može li se tko sakriti tako tajno da ga ja ne bih vidio?”, govori Gospodin. “Ne ispunjavam li ja nebo i zemlju?”, govori Gospodin.
25. ”čuo sam što govore proroci koji prorokuju lažno u moje ime: Imao sam jedan san, jedan san.
26. Dokle će to još trajati? Imaju li proroci koji prorokuju laž i kazuju što sami izmisle naum,
27. misle li oni da će učiniti te moj narod zaboravi moje ime uz njihove sne, što ih pripovijedaju jedan drugome, kao što zaboraviše njihovi oci moje ime uz Baala?
28. Prorok koji sanja san, pripovijeda san. A tko ima moju riječ, navješćuje uistinu moju riječ. Što ima zajedničko slama sa zrnom?”, govori Gospodin.
29. ”Nije li moja riječ kao oganj”, govori Gospodin, “kao malj što razbija stijene?
30. Zato, evo, ja ću (navaliti) na te proroke”, govori Gospodin, “koji jedan drugome kradu moje riječi.
31. Ja ću na te proroke”, govori Gospodin, “koji samo brbljaju jezikom, a to nazivaju Božjom riječi i;\
32. ja ću na te proroke koji sanjaju laži”, govori Gospodin, “i to navješćuju, i moj narod zavode lažima i svojom hitrinom. Ja ih nisam poslao, niti sam im zapovjedio. Oni ne mogu upravo ništa koristiti tome narodu”, govori Gospodin.
33. ”Ako te zapita ovaj narod? prorok ili svećenik? što je Gospodnje breme, tada im odgovori: Vi ste breme, ali vas odbacujem!”, govori Gospodin.
34. ”Proroka, svećenika i onoga od naroda koji kaže: Gospodnje breme, ja ću kazniti zajedno s njegovom kućom.
35. Ovako ćete jedan drugome i međusobno govoriti: Što je odgovorio Gospodin? Ili: Što je Gospodin rekao?
36. Izraz Gospodnje breme ne upotrebljavajte više, jer je svakomu breme njegova vlastita riječ. Vi izvrćete riječi živoga Boga, Gospodina nad vojskama, našega Boga.
37. Ovako ćete pitati proroka: Što ti je odgovorio Gospodin? I: Što je Gospodin rekao?
38. Ako li govorite o Gospodnjem bremenu, onda veli Gospodin: Budući da upotrebljavate izraz Gospodnje breme premda sam vam zapovjedio: Ne govorite Gospodnje breme,
39. zato ću, evo, ja vas uzeti i odbaciti od svojega lica, vas i grad koji sam dao vama i vašim ocima
40. i navalit ću na vas vječnu porugu i sramotu što se ne zaboravlja.”

Jeremija 24:1-10
1. Gospodin mi dade da gledam ovo: dvije košarice smokava stajale su pred Gospodnjim hramom kad je Nabukodonozor, babilonski kralj, bio iz Jeruzalema odveo i u Babilon doveo Jekoniju, Jojakimova sina, Judina kralja, i Judine knezove zajedno s kovačima i bravarima.
2. U jednoj su košarici bile smokve vrlo dobre, nalik na rane smokve; u drugoj su košarici bile vrlo loše smokve, koje se nisu mogle jesti; toliko su bile loše.\
3. Gospodin me zapita: “Jeremija, što vidiš?” Ja odvratih: “Smokve! Dobre su smokve vrlo dobre; loše su vrlo loše, toliko loše da se ne mogu jesti.”\
4. Tada mi dođe Gospodnja riječ:
5. ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Kao te dobre smokve tako ću milostivo pogledati zarobljenike iz Jude, što sam ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju Kaldejaca.
6. Svoje oko puno milosti obratit ću na njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i više ih ne razarati, zasaditi ih i više ih ne iščupati.
7. I dat ću im razbor da me spoznaju, da sam ja Gospodin. Oni će biti moj narod i ja ću biti njihov Bog, ako se obrate k meni svim srcem.
8. Ali kao te loše smokve, koje su toliko loše da se na mogu jesti”, tako veli Gospodin, “tako ću učiniti Judina kralja Sidkiju zajedno s njegovim knezovima i ostacima iz Jeruzalema, što su ostali u ovoj zemlji ili su se nastanili u Egiptu.
9. Učinit ću ih strašilom nesreće za sva zemaljska kraljevstva, porugom, sramotom, podsmijehom i prokletstvom po svim mjestima kamo ću ih razagnati.
10. Poslat ću na njih mač, glad i kugu, dok ne budu sasvim istrijebljeni iz zemlje koju sam dao njima i njihovim ocima.”

Psalmi 119:17-24
17. Budi dobrostiv sluzi svojemu da živim, da čuvam tvoje riječi!
18. Otvori mi oči da gledam čudesa tvoga Zakona!
19. Došljak sam na zemlji, ne skrivaj svojih zapovijedi od mene!
20. Od čežnje gine duša moja u svako doba za tvojim naredbama.
21. Zaprijetio si oholima, prokleti koji ostaviše tvoje propise.
22. Udalji od mene porugu i prezir; jer čuvam tvoje zapovijedi. \
23. Makar se knezovi sastaju i vijećaju protiv mene, tvoj sluga razmišlja o naredbama tvojim.
24. Jer su tvoje upute moja naslada, moji savjetnici. DALET

Izreka 27:15-16
15. Voda koja prokapljuje u vrijeme dažda, i svadljiva žena? jedno su te isto.
16. Tko je zaustavlja, zaustavlja vjetar i hvata ugljen svojom desnicom.

2 Solunjanima 1:1-12
1. Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu, našemu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu.
2. Milost vam i mir od Boga našega Oca i Gospodina Isusa Krista!
3. Dužni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo, kao što dolikuje, jer sigurno raste vaša vjera, i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima.
4. Stoga se mi sami hvalimo vama u Božjim Crkvama zbog vaše strpljivosti i vjere u svim vašim progonima i nevoljama koje podnosite.
5. Te nevolje znak su pravednoga Božjega suda, da budete dostojni Božjega kraljevstva za koje i trpite.
6. Jer je doista pravedno da Bog uzvrati muku onima koji vas muče,
7. a vama koje muče uzvrati pokoj s nama, kad se objavi Gospodin Isus s neba s anđelima svoje sile, u plamenom ognju.
8. Tada će se Bog osvetiti onima koji ga ne poznaju, i koji ne slušaju evanđelja našega Gospodina Isusa.
9. Oni će trpjeti kaznu, vječnu propast, odbačeni od Gospodnjega lica i od moćne slave,
10. kad dođe u onaj dan da se proslavi u svojim svetima i da bude divan u svima koji povjerovaše, jer ste vi prihvatili naše svjedočenje.
11. Zato se i molimo svagda za vas da vas naš Bog učini dostojnima poziva i snažno ispuni svaku spremnost na dobrotu i vjerničko djelovanje,
12. da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu, po milosti našega Boga i Gospodina Isusa Krista.