A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 17

Jeremija 19:1-15
1. Ovako reče Gospodin: “Idi, kupi sebi zemljani krčag! Uzmi sa sobom nekoliko narodnih i svećeničkih starješina.
2. Odi van, u dolinu Ben Hinom, što je pred vratima crepova i proglasi ondje riječi što ću ti ih kazati!
3. Reci: čujte Gospodnju riječ, Judini kraljevi, jeruzalemski stanovnici! Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, donosim nesreću na ovo mjesto, da zazuje uši svakome koji o njoj čuje,
4. jer su me ostavili, oskvrnuli ovo mjesto, žrtvovali na njemu tuđim bogovima, za koje nisu znali ni oni ni njihovi oci, ni Judini kraljevi, i jer su napunili ovo mjesto nedužnom krvi,
5. podigli su Baalove uzvisine, da sažižu svoju djecu kao žrtve Baalu, što nikada nisam zapovjedio, nikada nisam naložio, što mi nikada nije palo na um.
6. Zato evo, doći će dani, veli Gospodin, kada se ovo mjesto ne će više zvati Tofet ni dolina Ben Hinom, nego dolina davljenja.
7. Tada ću na ovom mjestu uništiti Judinu i jeruzalemsku mudrost, učinit ću da padnu od mača pred svojim neprijateljima, od ruke onih koji im rade o glavi. Mrtva ću njihova tjelesa dati za hranu nebeskim pticama i poljskim životinjama.
8. Učinit ću taj grad užasom i ruglom. Svaki koji prođe zgražat će se i rugati zbog svih njegovih udaraca.
9. Hranit ću ga mesom njegovih sinova i kćeri. Jedan će jesti meso drugoga u nevolji i tjeskobi u koju će ih dovesti njihovi neprijatelji, koji im rade o glavi.
10. Razbij krčag pred očima ljudi koji su išli s tobom
11. i reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Eto, tako ću razmrskati taj narod i taj grad, kao što se razmrska lončarska posuda, da se više ne može popraviti. Tofet će biti upotrijebljen za groblje, jer više ne će biti mjesta za ukop.
12. Tako ću postupati s tim mjestom, veli Gospodin, i s njegovim stanovnicima: učinit ću taj grad jednim Tofetom.
13. Jeruzalemske kuće i kuće Judinih kraljeva bit će nečiste kao mjesto Tofet, sve kuće na čijim su krovovima kadili cijeloj nebeskoj vojsci i lijevali naljeve tuđim bogovima.”
14. Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga je bio poslao Gospodin da prorokuje, stupi u trijem Gospodnje kuće i reče svemu narodu:
15. ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, ja ću pustiti na taj grad i na sve njegove gradove svu nesreću, kojom sam mu zaprijetio, jer su tvrdoglavi i ne slušaju moje riječi.”

Jeremija 20:1-18
1. Kada je svećenik Pašhur, Imerov sin (on je bio nadzornik u Gospodnjoj kući), čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje te riječi,
2. on izbičeva proroka Jeremiju i dade ga staviti u klade koje su se nalazile na gornjim vratima, to jest na Benjaminovim vratima Gospodnje kuće.
3. Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: “Gospodin te ne zove više Pašhur, nego Magor (groza uokolo).
4. Jer ovako veli Gospodin: Evo, činim te grozom za tebe i za sve tvoje prijatelje! Oni će pasti od mača svojih neprijatelja, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Cijelog ću Judu dati u ruke babilonskom kralju. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem.
5. Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve njegovo dobro i dragocjenosti. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima. Oni će ga razgrabiti, uzeti i odnijeti u Babilon.
6. I ti, Pašhure, i svi tvoji ukućani, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao laži.”
7. Ti si me obmanuo, Gospodine, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan. Sav mi se svijet ruga.
8. Ah, kad govorim, moram zavikati: “Nepravda, sila!”, moram vikati! Jer Gospodnja riječ donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh.
9. Kažem li: “Ne ću više misliti na njega, ne ću više nikada govoriti u njegovo ime!”, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u mojim kostima! Mučim se kako bih podnio. Ne mogu više!
10. Ah, čujem tolike gdje šapuću? groza uokolo: “Prijavite ga! Mi ga izdajemo!” Svi moji prijatelji vrebaju da posrnem: “On se možda da obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo mu se.”
11. Ali je sa mnom Gospodin kao jak junak. Zato neka navaljuju moji progonitelji, ne mogu mi ništa. Posramit će se? jer ne će postići ništa? sramota im je vječna, nezaboravna.
12. Gospodine nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima jer sam svoju stvar povjerio tebi!
13. Pjevajte hvalu Gospodinu! Slavite Gospodina! On izbavlja život siromahu iz zlikovčeve ruke.
14. Proklet dan u koji se rodih, dan kad mi život dade mati! Neka nije blagoslovljen!
15. Proklet čovjek koji donese radosnu vijest mojemu ocu: “Rodi ti se dijete, dječak!” On ga je vrlo obradovao.
16. Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima što ih je razorio Gospodin, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, ratnu vrisku o podne,
17. jer me ne usmrti u majčinu krilu da bi mi moja mati bila grob, i njezino tijelo da bi ostalo dovijeka trudno!
18. Zašto sam morao izići iz majčina krila, da doživim muku i žalost, da potratim svoje dane u sramoti?

Psalmi 119:1-8
1. Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po zakonu Gospodnjem!
2. Blaženi oni koji čuvaju zapovijedi njegove, koji ga traže svim srcem,
3. koji ne čine nepravde, koji idu putovima njegovim!
4. Ti si dao svoje naredbe da se vjerno izvršavaju.
5. O, kad bi moji putovi bili postojani, da držim tvoje naredbe!
6. Ne bih se postidio tada, kad bih pazio na sve tvoje zapovijedi.
7. Slavit ću te iskrenim srcem kad naučim tvoje pravedne zakone.
8. čuvat ću tvoje naredbe: nemoj me sasvim ostaviti! BET

Izreka 27:13-13
13. Uzmi mu njegovu haljinu, jer je jamčio za drugoga; plijeni ga umjesto tuđinca! \

1 Solunjanima 4:1-18
1. Uostalom, braćo, molimo vas i opominjemo u Gospodinu Isusu: kao što ste naučili od nas kako trebate ugađati Bogu, tako i živite, da sve više napredujete.
2. Jer znate kakve vam dadosmo zapovijedi u ime Gospodina Isusa.
3. Doista, volja je Božja da budete sveti, da se čuvate bludnosti,
4. da svaki od vas zna čuvati svoju posudu u svetosti i časti,
5. a ne da ugađate požudnoj strasti, kao pogani koji ne poznaju Boga.
6. Ne nanosite štetu i ne zakidajte u poslu svojega brata, jer je Gospodin osvetnik za sve to, kao što vam prije kazasmo i posvjedočismo.
7. Zaista, Bog nas ne pozva na nečistoću, nego na svetost.
8. Koji dakle to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji vam je dao svojega Duha Svetoga.
9. A za bratsku ljubav ne trebamo vam pisati jer ste sami od Boga poučeni da se ljubite među sobom.
10. Zaista, to i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. A molimo vas, braćo, da još više u tom napredujete
11. te da nastojite provoditi miran život i gledati svoj posao. Radite svojim rukama, kao što vam zapovjedismo,
12. da biste se pristojno vladali prema onima što su vani i da nikoga ne opterećujete.
13. A ne ćemo, braćo, da vi ne znate o onima koji su usnuli, da se ne žalostite kao i oni koji nemaju nade.
14. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su usnuli u Isusu dovesti s njime.
15. Jer vam ovo kazujemo po Gospodnjoj riječi: mi koji živimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, ne ćemo preteći onih koji su usnuli.
16. Jer će sam Gospodin na dani znak, na arkanđelov glas, na zvuk Božje trube sići s neba, i umrli u Kristu će najprije uskrsnuti.
17. Onda ćemo mi koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, ususret Gospodinu u visine, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom.
18. Tješite dakle jedni druge tim riječima!