A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 14

Jeremija 13:1-27
1. Ovako mi reče Gospodin: “Idi, kupi sebi lanen pojas i stavi si ga oko bedara! Ali ga ne stavljaj u vodu!”
2. Kupio sam pojas po Gospodnjoj zapovijedi i stavio sam ga sebi oko bedara.
3. Opet mi dođe Gospodnja riječ:
4. ”Uzmi pojas što si ga kupio i što ga nosiš oko svojih bedara, digni se, idi na Eufrat i sakrij ga ondje u kakvu kamenu rasjeklinu!”
5. Otišao sam tamo i sakrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospodin.
6. Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: “Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ!”
7. Otišao sam na Eufrat, potražio sam i uzeo pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao više ni za što.
8. Tada mi dođe Gospodnja riječ:
9. ”Ovako veli Gospodin: Na isti ću način predati propasti Judinu oholost i veliku oholost Jeruzalema.
10. Ovi opaki ljudi, koji ne će slušati moje riječi, koji u zloći svojega srca idu i trče za tuđim bogovima, da im služe i klanjaju im se, oni će biti kao taj pojas koji nije ni za što.
11. Jer kako se pojas privije uz bedra čovjeka, tako sam htio da se Izrćlova kuća i sva Judina kuća privije uza me”, veli Gospodin, “da budu moj narod, moja dika, moja slava, moj ures. Ali oni ne poslušaše.
12. Reci im ove riječi: Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Svaki se vrč puni vinom! Ako ti oni odvrate: Zar ne znamo to sami, da se svaki vrč puni vinom,
13. tada im reci: Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću ispuniti pijanstvom sve stanovnike ove zemlje, kraljeve koji sjede na Davidovu prijestolju, svećenike i proroke, i sve jeruzalemske stanovnike,
14. i razbit ću ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima”, veli Gospodin. “Nikakva štednja, nikakvo sažaljenje, nikakvo milosrđe ne će me zaustaviti u njihovu uništenju.”
15. Slušajte i pazite! Ne budite oholi kad govori Gospodin.
16. Dajte čast Gospodinu, svome Bogu, prije nego se spotaknu vaše noge na gorama u tami! Inače uzalud čekate svjetlost. On je preokrene u smrtnu noć i u najdublju tamu.
17. Ako ne slušate, moram ja u tišini plakati zbog vaše oholosti. Moje će se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi Gospodnje stado.
18. Reci kralju i kraljici majci: “Ponizite se duboko! Jer vam sjajna kruna pada s glave.
19. Zatvoreni su gradovi južne zemlje. Nema nikoga da ih otvori. Sav se Juda odvodi, cijeli se zarobljava.”
20. Podigni svoje oči! Vidi kako dolaze sa sjevera! Gdje je stado što ti je bilo povjereno, sjajne ovce?
21. Što ćeš reći kad ti on za gospodare postavi one na koje si navikao kao na svoje pouzdanike? Ne će li te spopasti bolovi kao ženu kad rađa?
22. I ako se pitaš: “Zašto mi se to dogodilo?”, zbog velike će ti se krivnje odgrnuti skut, i pete će ti se izraniti.
23. Može li crnac promijeniti boju na svojoj koži ili ris svoje šare? Kako biste i vi još činili dobro koji ste se priviknuli na zlo!
24. Ja ću vas razasuti kao pljevu što odleti u pustinjskom vjetru.
25. To je tvoja sudbina, tvoj dio što sam ti ga odredio, veli Gospodin, jer si me zaboravio i oslonio se na laži.
26. Tvoj ću ti skut odgrnuti preko glave, da se vidi tvoja sramota.
27. Preljub, bestidan tvoj grohot, tvoju sramotnu bludnost: po humovima, na poljima vidio sam tvoje gadosti. Teško tebi, Jeruzaleme, nisi čist! Dokle će to još potrajati?

Jeremija 14:1-22
1. Ovo je Gospodnja riječ koja dođe Jeremiji u povodu velike suše.
2. ”Juda tuguje, njegovi gradovi ginu, leže na zemlji. Jauk se Jeruzalema podiže.
3. Odličnici šalju svoje sluge na vodu. Dolaze na zdence, ali ne nalaze vode. Vraćaju se s praznim posudama. Smeteni su i zbunjeni, i pokrivaju svoju glavu.
4. Zbog polja što je osušeno, jer ne pada dažd u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju svoju glavu.
5. Jest, i košuta što rađa na polju, ostavlja svoje mlade, jer više nema ništa zeleno.
6. Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao čagljevi. Njihove se oči gase jer nema hrane.”
7. ”Ako naši grijesi svjedoče i protiv nas, Gospodine, budi nam milostiv zbog svojega imena! Jer su mnogi naši prekršaji kojima smo griješili protiv tebe.
8. Nado Izrćlova, njegov spasitelju u vrijeme nevolje! Što si kao tuđin u ovoj zemlji, kao putnik koji se samo zaustavi da prenoći?
9. Što si kao plašljiv čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ti si ipak u našoj sredini, Gospodine! Mi smo nazvani po tvojemu imenu. Nemoj nas odbaciti!”
10. Ovako govori Gospodin o ovom narodu: “Ovamo i onamo lutati to oni vole. Nikada ne štede svoje noge. A Gospodinu se ne sviđaju. Sada se on spominje njihove krivnje i kažnjava ih za njihove grijehe.”
11. Dalje mi reče Gospodin: “Ne moli milost za taj narod!
12. Ako i poste, ne ću uslišati njihove prošnje. Ako i prinose žrtve paljenice i darove, ne će mi to ugoditi. Nego ću ih istrijebiti mačem, glađu i kugom.”
13. Tada rekoh: “Ah, svemogući Gospodine, evo, proroci im govore: Ne će vidjeti mača. Ne će vas glad pogoditi, nego ću vam dati siguran mir na ovom mjestu.”
14. Gospodin mi odvrati: “Ti proroci prorokuju laž u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam ih naručio, nisam im govorio. Izmišljena viđenja, ništavno gatanje i prijevaru svojega srca oni vam predaju kao proroštvo.
15. Zato ovako veli Gospodin o prorocima koji prorokuju u moje ime, a da ih nisam ja poslao, i koji tvrde: Mač i glad ne će doći u ovu zemlju! Od mača i gladi završit će ti proroci.
16. A ljudi kojima oni prorokuju ležat će po jeruzalemskim ulicama, slomljeni od gladi i mača. Nitko ih ne će pokopati: njih s njihovim ženama, sinovima i kćerima. Izlit ću na njih njihovu nesreću.
17. Ovako ćeš im reći: Moje oči liju suze dan i noć i ne dolaze nikad do počinka. Jer strahovit udarac pogodi djevojku, kćer, moj narod, posve neizlječiv udarac!
18. Ako iziđem u polje, ondje leže pobijeni mačem. Ako uđem u grad, ondje bjesne muke od gladi. Jest, i svećenik i prorok lutaju naokolo po zemlji. Ne znaju ni kamo ni kuda.”
19. ”Jesi li posve odbacio Judu? Je li ti omrznuo Sion? Što nas udaraš, umjesto da nam pomogneš? Nadamo se spasenju, a ne dolazi ništa dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja, a nema ništa osim straha! \
20. Priznajemo, Gospodine, svoju zloću, krivnju svojih otaca. Doista, griješili smo protiv tebe.
21. Ali nas ne odbijaj zbog svojega imena! Ne daj da se obeščasti prijestolje tvoje slave! Spomeni se svojega Saveza s nama i ne prekidaj ga!
22. Ima li među tlapnjama (idolima) neznabožaca tko da daje dažd? Ili daje li nebo od sebe da pada dažd? Nisi li ti to, Gospodine, Bože naš? Zato čekamo tebe! Jer ti činiš sve to.”

Psalmi 118:15-20
15. čuj! Glas radosti i spasenje odjekuje u šatorima pravednika: Gospodnja desnica učini snažna djela.
16. Desnica Gospodnja se uzvisi; Gospodnja desnica učini snažna djela. \
17. Neću umrijeti nego živjeti; navješćivat ću djela Gospodnja. \
18. Teško me kazni Gospod, ali me smrti ne predade.
19. Otvorite mi vrata pravde: ući ću kroz njih i zahvaliti Gospodu.
20. Ovo su vrata Gospodnja; nek kroz njih uđu pravedni. \

Izreka 27:9-9
9. Ulje i kâd razvesele srce; isto tako slatka utjeha prijatelja iz srca, koji vjerno savjetuje. \

1 Solunjanima 1:1-10
1. Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!
2. Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjući se vas u svojim molitvama.
3. Sjećamo se bez prestanka vaše djelotvorne vjere, požrtvovne ljubavi i ustrajne nade u Gospodina našega Isusa Krista pred Bogom i Ocem našim.
4. Znamo, braćo ljubljena od Boga, za vašu izabranost,
5. jer naše evanđelje nije došlo k vama samo u riječi, nego i u sili i u Duhu Svetome, i u mnogoj punini, kao što znate kakvi smo bili među vama zbog vas.
6. Vi se ugledaste u nas i u Gospodina primivši riječ u velikoj nevolji s radošću Duha Svetoga,
7. tako da vi postadoste uzor svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
8. Zaista, od vas je odjeknula riječ Gospodnja ne samo u Makedoniji i Ahaji nego se je po svakom mjestu razglasila vjera vaša u Boga, tako da nam ne treba ništa govoriti.
9. Oni naime objavljuju o nama kako smo k vama došli i kako ste se obratili k Bogu od idola, da služite Bogu živomu i istinitomu,
10. i čekate njegova Sina s nebesa kojega uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od budućega gnjeva.