A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 13

Jeremija 11:1-23
1. Riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina:
2. ”Slušajte riječi ovoga Saveza i objavite ih Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima!
3. Reci im: Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Proklet neka je svaki koji ne slijedi upute ovoga Saveza,
4. koje sam dao vašim ocima kad sam ih vodio iz Egipta, željezne topionice, govoreći: Slušajte moj glas i radite po njemu u svemu što vam zapovijedam! Tada ćete biti moj narod, i ja ću biti vaš Bog,
5. da mogu ispuniti zakletvu koju dadoh vašim ocima: da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako je to još danas.” Tada ja odgovorih: “Tako neka bude, Gospodine!”
6. Dalje mi reče Gospodin: “Objavi sve ove riječi po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama: Slušajte upute ovoga Saveza i radite po njima!
7. Jer sam vašim ocima, još kad sam ih vodio iz Egipta, do dana današnjega jednako najozbiljnije govorio: Slušajte moj glas!
8. Ali ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha, nego je svaki išao za svojim prkosnim i zlim srcem. Zato sam pustio da dođu na njih sve prijetnje ovoga Saveza, za koji sam im bio zapovjedio da ga se pridržavaju, jer ga se nisu pridržavali.”
9. Dalje mi reče Gospodin: “Urota je među Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima.
10. Oni su upali u grijehe svojih predaka, koji ne htjedoše slušati moje upute. Trčali su za tuđim bogovima, da im služe. Prelomila je Izrćlova i Judina kuća moj Savez, koji sam sklopio s njihovim ocima.”
11. Zato veli Gospodin: “Evo, nosim na njih zlo iz kojega više ne mogu izići. Ako tad zavape k meni, ne ću ih uslišati.
12. Judini gradovi i jeruzalemski stanovnici neka onda idu i vape bogovima kojima su žrtvovali! Ali im ne će pomoći u njihovoj nesreći.
13. Jer su mnogobrojni kao tvoji gradovi, Judo, i tvoji idoli; i koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko podigoste žrtvenika sramotnomu idolu, žrtvenika da biste kadili Baalu.\
14. A ti ne moli za taj narod, ne prinosi vapaja ni zagovora za njih! Jer ih ne ću uslišati kad me zazovu za pomoć u svojoj nesreći.
15. Što hoće moj ljubimac u mojoj kući? činiti bezbožna djela? Zar će Savez i sveto meso od tebe oduzeti tvoju zloću, da se možeš opet veseliti?”
16. Gospodin te nazvao zelenom maslinom, dičnom u sjajnu plodu. Ali s hukom silnoga vjetra raspali oganj u njezinu lišću, i grane joj se slomiše.
17. Gospodin nad vojskama, koji te je posadio, zaprijetio ti je nesrećom zbog zloće Izrćlove i Judine kuće, što su je činile ljuteći me zbog žrtvovanja Baalu.
18. Gospodin mi je objavio i tako sam to doznao. Ti si mi pokazao njihova zlodjela.
19. Bio sam kao bezazleno janje što se vodi na klanje. Nisam znao da su kovali zle naume protiv mene: “Uništimo drvo s njegovim plodom! Istrijebimo ga iz zemlje živih, da mu se ni ime više ne spominje!”
20. Gospodine nad vojskama, ti sudiš pravedno i ispituješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima! Jer tebi sam predao svoju stvar.
21. Zato govori Gospodin protiv ljudi u Anatotu, koji ti rade o glavi i kažu: “Ne prorokuj više u Gospodnje ime, inače moraš umrijeti od naše ruke!”
22. Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: “Evo, ja ću ih pohoditi. Mladi ljudi moraju pasti od mača. Njihovi sinovi i kćeri pomrijet će od gladi.
23. Nitko od njih ne će ostati. Jer nosim zlo na ljude u Anatotu u godini njihova pohoda.”

Jeremija 12:1-17
1. Ti ćeš imati pravo, Gospodine, ako bih se ja htio pravdati s tobom. Ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom ono što poduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi koji čine nevjeru.
2. Ti ih zasadiš i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca.
3. Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš! Istražio si kako stoji moje srce prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan kad će biti zaklani!
4. Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice. Jer kažu: “On ne će vidjeti našega završetka.”
5. Ako se već umoriš kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećaš sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana?
6. Jer i tvoja braća, kuća tvog oca, i oni su ti nevjerni. I oni viču za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom!
7. Ostavio sam svoju kuću, napustio svoje vlasništvo. Dao sam ljubimca svojega srca u ruke neprijatelju.
8. Moje vlasništvo stoji protiv mene kao lav u šumi. Podižu riku protiv mene, zato mi je mrsko.
9. Šarena ptica je moje vlasništvo. Ptica grabljiva sletjela je na nju: ustanite, skupite se sve poljske životinje, dođite žderati!
10. Mnogi pastiri pustoše moj vinograd, gaze moje vlasništvo, mijenjaju moju milu baštinu u golu pustinju.
11. U pustoš je okreću. Preda mnom tuguje pustinja. Opustošena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu.
12. Preko svih humova pustare provaljuju zatirači. Jer ima Gospodin mač koji bjesni od jednoga kraja zemlje do drugog. Nijedno stvorenje ne ostaje pošteđeno.
13. Siju pšenicu i žanju trnje, muče se, a ne postižu ništa. Osramotiše se svojom ljetinom zbog žestokoga Gospodnjeg gnjeva.
14. Ovako govori Gospodin za sve zle susjedne narode, koji diraju vlasništvo što sam ga dao svojemu narodu Izrćlu: “Hajde, ja ću ih počupati iz njihove zemlje. I Judinu kuću iščupat ću iz njihove sredine.
15. Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i povest ću ih natrag, svakoga na njegov posjed i u njegovu postojbinu.
16. Ako onda nauče putove moga naroda i budu se zaklinjali mojim imenom: Tako neka je živ Gospodin!, kao što su oni učili moj narod da se kune Baalom, tada će se sazidati usred mojega naroda.
17. Ako li ne htjednu poslušati, tada ću iščupati takav narod i sasvim ga uništiti”, veli Gospodin.

Psalmi 118:10-14
10. Svi me pogani opkoliše: u ime Gospodnje ja ih uništavam.
11. Opkoliše me, stegnuše me: u ime Gospodnje ja ih uništavam.
12. Opkoliše me kao pčele: ugasiše se kao oganj trnja; u ime Gospodnje ja ih uništavam. \
13. Gurahu me, gurahu da me sruše; ali mi Gospod pomože. \
14. Moja snaga i moja pjesma je Gospod: on mi je spasitelj.

Izreka 27:8-8
8. Kakva je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, takav je čovjek koji bježi iz svojega zavičaja.

Kološanima 4:1-18
1. Gospodari, činite slugama ono što je pravo i pravedno, znajući da i vi imate Gospodara na nebu!
2. Ustrajte u molitvi, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem!
3. Molite ujedno i za nas da nam Bog otvori vrata za propovijedanje Kristova otajstva zbog kojega sam u zatvoru,
4. da ga navješćujem kako trebam govoriti!
5. Mudro živite prema onima koji su vani, koristeći se dobrom prigodom!
6. Vaša riječ neka je svagda ljubazna, začinjena solju, da znate odgovarati svakome kako treba!
7. Kako je meni, javit će vam sve Tihik, ljubljeni brat te vjerni služitelj i drug u Gospodinu.
8. Njega šaljem k vama upravo zato da upoznate kako je nama, i da utješi vaša srca,
9. s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je jedan od vas. Oni će vas obavijestiti o svemu kako je ovdje.
10. Pozdravlja vas Aristarh koji je sa mnom u sužanjstvu, i Marko, Barnabin nećak o kojemu primiste zapovijedi. Ako dođe k vama, lijepo ga primite.
11. Također vas pozdravlja Isus, zvani Just. Od onih koji su obrezani, jedini su oni moji suradnici za Božje kraljevstvo. Oni su mi bili utjeha.
12. Pozdravlja vas vaš Epafra, sluga Krista Isusa; on se jednako bori za vas u molitvama da stojite savršeni i ispunite sve što je Božja volja.\
13. Zaista, svjedočim za njega da se mnogo trudi za vas i za braću u Laodiceji i Hierapolu.
14. Pozdravlja vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema.
15. Pozdravite braću u Laodiceji, i Nimfu, i Crkvu koja je u njezinoj kući!
16. Kad se pročita ova poslanica kod vas, pobrinite se da bude pročitana i u laodicejskoj Crkvi, a onu iz Laodiceje pročitajte i vi.
17. Kažite Arhipu: pazi na službu koju si primio u Gospodinu i obavljaj je potpuno!
18. Pozdrav mojom rukom Pavlovom. Spominjite se mojih okova! Milost s vama!