A A A A A
Error:
BookNum: 24 Chapter: 9 VerseStart: 26 VerseShouldHave: 25

Biblija u jednoj godini

Listopad 12

Jeremija 9:1-26
1. O, kad bih samo imao u pustari prebivalište! Ostavio bih svoj narod i otišao od njega. Jer su oni svi preljubnici, četa varalica.
2. ”Zapinju svoje jezike kao luk. Lažju, a ne istinom su moćni u zemlji. Koračaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju”, veli Gospodin.
3. Neka nitko ne vjeruje svojemu bratu! Jer je svaki brat varalica. Svaki prijatelj ide, te otpada.
4. Jedan vara drugoga, i nijedan ne govori istine. Privikli su jezike na laganje. Muče se kako bi radili naopako.
5. ”Stanuješ usred lukavstva. Zbog lukavstva me ne žele poznati”, veli Gospodin.
6. Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: “Gle, prokušat ću ih u talionici. Jer kako i mogu drukčije raditi zbog kćeri, svoga naroda?
7. Njihov je jezik ubojita strijela: izriče prijevaru. Ustima ljubazno govori bližnjemu. Ali mu se u srcu priprema zasjeda.
8. Da takvo što na njima ne kaznim?”, veli Gospodin. “Da se ne osvetim takvu narodu?”
9. Po gorama ću podići plač i jadikovanje, pjesmu tužaljku po pašnjacima. Oni leže poharani. Putnik njima ne prolazi. Ne prisluškuju više blejanje stada. Od ptica do životinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.
10. U gomilu kamenja obratit ću Jeruzalem, u stan čagljeva, i pretvorit ću Judine gradove u pustinju u kojoj nitko ne stanuje.
11. Tko je mudrac koji razumije i navješćuje ovo, što mu govore Gospodnja usta: Zašto propada zemlja, leži opustošena kao pustinja kojom nitko ne prolazi?
12. Gospodin govori: “Budući da ostaviše moj zakon, koji sam im dao, i nisu slušali mojega glasa i nisu živjeli po njemu,
13. nego su išli za prkosnim mislima svojega srca i za Baalima, kako ih naučiše njihovi oci”,
14. zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ja ću njih, taj narod, hraniti pelinom i dat ću im otrovnu vodu da je piju.
15. Rasijat ću ih među narode koje nisu poznavali ni oni ni njihovi oci, i pustit ću za njima mač, dok ih ne istrijebim.”
16. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ustanite, zovite narikače, neka dođu! Pošaljite po mudre žene! Neka dođu,
17. brže, neka zapjevaju nad nama pjesmu tužaljku, da naše oči pljušte suzama, da naše vjeđe teku vodom!
18. čuj! Pjesma se tužaljka čuje od Siona: Jao, uništeni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, svoje stanove predati!”
19. čujte, žene, Gospodnju riječ! Neka primi vaše uho riječ njegovih usta! Učite svoje kćeri naricati, učite jedna drugu naricati:
20. ”Kroz prozore se popne smrt, prodre u naše dvorove, pomori djecu na ulici, mladež s trga!”
21. Govori: “Ovako veli Gospodin: Mrtva ljudska tjelesa leže kao gnoj na polju, kao rukoveti za žeteocem koje nitko ne kupi.”
22. Ovako veli Gospodin: “Neka se ne hvali mudrac svojom mudrošću! Neka se ne hvali jaki svojom jakošću! Neka se ne hvali bogati svojim bogatstvom!
23. Ne, time neka se hvali, tko se hoće hvaliti, što je tako razuman te spoznaje mene, da sam ja Gospodin, koji činim na zemlji milost, pravo i pravednost. Takav mi se sviđa”, veli Gospodin.
24. ”Doista, dolazi vrijeme”, veli Gospodin, “kad ću pohoditi sve što je neobrezano unatoč obrezanju:
25. Egipat, Judu, Edom, Amonce i Moab i sve s podrezanom kosom, koji stanuju u pustinji. Jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrćl neobrezana srca.”
26. čujte riječ koju vam govori Gospodin, kućo Izrćlova! Ovako veli Gospodin:

Jeremija 10:1-25
1. ”Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se nebeskih znakova! Jer ih se samo neznabošci plaše.
2. Uredbe su naroda sama tlapnja. Idolski je lik samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo umjetnikove ruke.
3. On ga ukrasi srebrom i zlatom. Klincima i čekićima utvrdi ga, da se ne pomiče.
4. Idoli su kao strašilo u polju. Ne mogu govoriti. Treba ih nositi jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu naškoditi. Ali nije u njihovoj moći ni činiti dobro.” \
5. Nema tebi jednaka, Gospodine! Velik si. Veliko je tvoje ime zbog tvoje moći.
6. Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada. Jer među svim mudracima narodâ i u svim njihovim kraljevstvima nema tebi jednaka.
7. Svi su ludi i bezumni. Sav nauk o ništavnim idolima glasi: Drvo,
8. kovano srebro što se donosi iz Taršiša, zlato iz Ofira, djelo je umjetnika i ruku zlatara; modri i crveni grimiz je njihova odjeća. Sve je djelo umjetnika. \
9. A Gospodin je pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Od njegove srdžbe zadršće zemlja. Narodi ne podnose njegova gnjeva.
10. Ovako ćete o njima reći: “Bogovi koji nisu stvorili neba i zemlje, iščeznut će sa zemlje i pod nebom.”
11. On je stvorio zemlju svojom snagom, on je utemeljio cijeli svijet svojom mudrošću, on je razastro nebo svojim razumom.
12. Kad zaori njegov glas, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždem, izvodi vihor iz njegovih odaja.
13. Luđak je svaki onaj koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik svojega livenoga lika. Jer je prijevara njegov liveni lik; nema duha u njemu. \
14. Oni su tlapnje, stvari smiješne. U vrijeme njihove kazne njima je kraj.
15. Ali Jakovljev dio nije kao oni, nego je on Stvoritelj svega, i Izrćl je pleme koje je njegovo. “Gospodin nad vojskama” njegovo je ime.
16. Digni sa zemlje svoj zavežljaj, ti koja sjediš u opsjednutom gradu!
17. Jer ovako veli Gospodin: “Gle, ja ću ovaj put izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nađu.”
18. ”Teško meni od moje rane! Neizlječiv je moj udarac. Ali mislim: To je moje tijelo, podnijet ću ga!
19. Šator je moj razoren, sva je užad mojega šatora pokidana, djeca su moja otišla, otišla su. Nitko više ne razape mojega šatora i ne diže moje zavjese.
20. Bili su ludi pastiri. Nisu ništa pitali za Gospodina. Tako nisu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim raspršilo.”
21. čuj! Vijest! Približava se silna vreva iz sjeverne zemlje, da pretvori Judine gradove u pustinju, u stan čagljeva!
22. Znam, Gospodine: sudbina čovjeka nije u njegovoj ruci. Nikomu nije dano da odredi svoj korak na stazi života.
23. Opominji me, dakle, Gospodine, ali samo u blagosti, ne u gnjevu, da me ne uništiš!
24. Izlij svoj gnjev na narode koji te ne poznaju, na plemena koja ne zazivaju tvojega imena! Jer progutaše Jakova, pojedoše ga i proždriješe, i njegove livade učiniše pustinjom.
25. Iz tjeskobe zazvah Gospoda! Gospod me usliša i oslobodi.

Psalmi 118:5-9
5. Gospod je za me, ne bojim se ništa: što mi može učiniti čovjek?
6. Gospod je sa mnom, on mi pomaže, doživjet ću poraz svojih mrzitelja.
7. Bolje se uzdati u Gospoda, nego se oslanjati na čovjeka.
8. Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se oslanjati na moćnike.
9. Tko je sit, gazi nogama i med samotok; a gladnu je čovjeku sve gorko slatko. \

Izreka 27:7-7
7. Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu!

Kološanima 3:1-25
1. Težite za onim što je gore, a ne što je na zemlji!
2. Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu.
3. Kad se pojavi Krist, naš život, onda ćete se i vi s njim pojaviti u slavi.
4. Mrtvite dakle svoje udove koji su zemaljski usmjereni: bludnost, nečistoću, požudu, zlu želju i lakomost koja je idolopoklonstvo.
5. Zbog tih mana dolazi Božji gnjev na neposlušne sinove.
6. Po njima ste i vi nekoć živjeli, dok ste se ravnali prema njima.
7. A sad se oslobodite svega toga: van iz vaših usta srdžba, ljutnja, zloća, uvreda i sramotne riječi!
8. Ne lažite jedni drugima! Svucite staroga čovjeka s njegovim djelima,
9. i obucite novoga koji se obnavlja za spoznaju po slici onoga koji ga je stvorio.
10. Više nema Grka ni Židova, obrezanja ni neobrezanja, barbara ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svima Krist.
11. Obucite se dakle kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u srdačno milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost.
12. Podnosite jedni druge i praštajte jedan drugome, ako netko ima tužbu protiv koga. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi.
13. A povrh svega toga imajte ljubav koja je veza savršenstva!
14. Neka Kristov mir vlada u vašim srcima, na koji ste i pozvani u jednome tijelu. Budite zahvalni!
15. Kristova riječ neka prebiva u vama obilato. U svakoj mudrosti poučavajte i urazumljujte jedni druge psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Zahvalno pjevajte u svojim srcima Bogu.
16. Što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu.
17. Žene, budite podložne svojim muževima kao što treba u Gospodinu!
18. Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima.
19. Djeco, slušajte svoje roditelje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu!
20. Očevi, ne razdražujte svoje djece, da ne budu malodušna.
21. Sluge, pokoravajte se u svemu svojim tjelesnim gospodarima, ne služeći im naoko, kao da ljudima ugađate, nego iskrena srca, bojeći se Gospodina!
22. Što god činite, od srca činite kao Gospodinu, a ne kao ljudima,
23. znajući da ćete od Gospodina primiti baštinu za nagradu. Gospodinu Kristu služite!
24. Jer tko nepravdu čini, primit će što je skrivio, a nema gledanja tko je tko.