A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 11

Jeremija 7:1-34
1. Riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:
2. ”Postavi se na vrata Gospodnjega hrama i oglasi ondje ovu riječ: čujte Gospodnju riječ, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodinu!”
3. Ovako govori Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov: “Popravite svoje putove i svoja djela, pa ću učiniti da stanujete na ovom mjestu!
4. Ne uzdajte se u lažnu riječ: Gospodnji hram, Gospodnji hram, Gospodnji hram je ovo!
5. Samo ako ozbiljno popravite svoje putove i svoja djela, ako doista činite pravo među sobom,
6. ako ne pritišćete strance, sirote i udovice, i ne prolijevate nedužne krvi na ovom mjestu, i ne trčite za tuđim bogovima na svoju štetu,
7. učinit ću da stanujete na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima za vječna vremena.
8. A eto, vi se oslanjate na prijevarne riječi, koje nemaju vrijednosti.
9. Kako? Vi kradete, ubijate, činite preljub, kunete se krivo, žrtvujete Baalu i trčite za tuđim bogovima, koje ne znate,
10. a onda dolazite i stupate preda me u ovoj kući, koja nosi moje ime, i govorite: Mi smo sakriveni, i onda dalje činite sve te gadosti!
11. Zar vam je ova kuća, koja nosi moje ime, kao razbojnička spilja? Dobro, ja ću već vidjeti!”, veli Gospodin.
12. ”Idite u moje sveto mjesto u Šilu, gdje sam smjestio svoje ime u početku, i vidite kako sam s njim postupao zbog zloće svojega naroda Izrćla!
13. A jer ste vi sada učinili posve ista nedjela”, veli Gospodin, “i jer niste slušali, premda sam vam govorio rano i kasno, i niste mi se odazivali, iako sam vas zvao,
14. ja ću s ovom kućom, koja nosi moje ime, i u koju vi stavljate svoje uzdanje, i sa svetim mjestom koje sam dao vama i vašim ocima, postupati onako kao što sam postupao sa Šilom:
15. Ja vas odbacujem od sebe kao što sam odbacio svu vašu braću, cijelo Efrajimovo pleme.
16. A ti se ne moli za taj narod, ne podiži za njih molitve i zagovore! Ne navaljuj na me, jer te ne ću uslišati!
17. Zar ne vidiš što čine po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama?
18. Djeca kupe drva, očevi lože oganj i žene mijese tijesto kako bi pekle kolače nebeskoj kraljici. Tuđim bogovima daruju se naljevi da mene ozlovolje.
19. A zar da mene ozlovolje,” govori Gospodin, “ili da upravo same sebe sramotno osramote?”
20. Zato ovako govori svemogući Gospodin: “Gle, moj žestoki gnjev izlit će se na ovo mjesto, na čovjeka i stoku, na poljsko drveće i zemaljske plodove. Raspalit će se i ne će se ugasiti nikada.”
21. Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Gomilajte samo žrtve paljenice na žrtve klanice i jedite meso!
22. Kad sam vaše oce vodio iz Egipta, nisam im toliko davao propise i zapovijedi o žrtvama paljenicama i klanicama,
23. nego sam im više zapovjedio ovo: Slušajte moj glas, i bit ću vaš Bog, i vi ćete biti moj narod! Idite posve putem što sam vam ga pokazao, da vam bude dobro!
24. Ali nisu poslušali, nisu mi prignuli svojega uha. Slijedili su svoje pohote u opakosti svojega zla srca; okrenuše mi leđa, a ne lice. \
25. Od onoga dana, kad iziđoše vaši oci iz Egipta, do dana današnjega, rano i kasno, slao sam vam sve svoje sluge, proroke.
26. Ali me ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha. Pokazaše se tvrdoglavi i činili su gore nego njihovi oci.
27. I kad im kažeš sve ove riječi, ne će te poslušati. Pozoveš li ih, ne će ti se odazvati.
28. Tada im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Gospodina, svoga Boga, i ne prima stege. Nema vjernosti, iščeznula je iz njihovih usta.”
29. Ošišaj svoju lijepu kosu i baci je! Protuguj na visinama! Jer je Gospodin odbacio, otisnuo od sebe rod na koji se gnjevi.
30. ”Jer su sinovi Judini činili što mi se nije sviđalo”, veli Gospodin. Stavili su svoje gadne idole u kuću, koja nosi moje ime, i oskvrnuli je.
31. Postavili su u dolini Ben-Hinomu Tofetov žrtvenik i sažižu svoje sinove i kćeri, što nisam nikada zapovjedio i što mi nije nikada došlo na um.
32. ”Zato će doći dani”, veli Gospodin, “kad se više ne će govoriti o Tofetu i o dolini Ben-Hinomu, nego o dolini davilištu. Tada će se upotrijebiti Tofet za groblje, jer inače neće više biti mjesta.
33. Mrtva će tjelesa ovoga naroda, štoviše, služiti za hranu nebeskim pticama i poljskim životinjama, i ne će biti nikoga da ih plaši.
34. Tada ću učiniti da u Judinim gradovima i na jeruzalemskim ulicama zamukne glas radosti i glas veselja, glas zaručnika i glas zaručnice, jer će zemlja postati pustinja.

Jeremija 8:1-22
1. U ono vrijeme”, veli Gospodin, “izvadit će se iz njihovih grobova kosti Judinih kraljeva, kosti njegovih knezova, kosti svećenika, kosti proroka i kosti jeruzalemskih stanovnika
2. i razasut će se pred suncem, mjesecom i cijelom nebeskom vojskom, pred onima koje su ljubili i štovali, za kojima su trčali, koje su pitali i kojima su se klanjali. Ne će se skupiti ni pokopati. Kao gnoj će ležati na polju.
3. Tada će svemu ostatku, što preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima kamo ih stjeram, biti smrt draža nego život”, veli Gospodin nad vojskama.
4. ”Reci im: Ovako veli Gospodin: Tko padne, zar opet ne ustane? Tko zađe s puta, zar se opet ne vrati?
5. Zašto je taj narod, zašto je Jeruzalem otpao zauvijek? Zašto se drže čvrsto zablude i ne će se obratiti?
6. Pazim i slušam: što nije pravo, govore; nitko se ne kaje za svoju zloću pa da kaže: Što sam skrivio? Svi trče od toga tako brzo kao konj kad nagne u boj. \
7. I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i ždral drže se vremena svojega povratka. A moj narod ne zna pravoga Gospodnjeg reda.”
8. Kako možete reći: “Mudri smo! Imamo Gospodnji zakon!” Jest, dobro! Ali je to lažju učinila lažljiva pisaljka pisara.
9. Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogođeni. Odbacili su Gospodnju riječ. Što im još preostade od mudrosti?
10. ”Zato dajem njihove žene strancima, njihove njive drugim posjednicima. Jer od najmanjega do najvećega sve misli na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju.
11. Hoće liječiti lom mojega naroda govoreći mu olako: Mir, mir!, a mira nema.
12. Morali bi se stidjeti zato što su činili gadosti. Ali se ne stide. Ne znaju se više zarumenjeti. Zato će popadati kad pada sve, i srušiti se kad ih kaznim”, veli Gospodin.
13. ”Hoću li kod njih imati berbu”, veli Gospodin, “nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu. I lišće je uvenulo. Zato ih predajem onima koji dolaze na njih.”
14. Što sjedimo tiho? Skupite se! Poći ćemo u tvrde gradove. Tamo ćemo propasti! Jer Gospodin, naš Bog, hoće naše uništenje. Otrovnu nam vodu daje da pijemo, jer smo griješili protiv Gospodina.
15. Uzdamo se u mir, ali ne dolazi ništa dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah!
16. Od Dana ovamo čuje se samo dahtanje njegovih konja. Od vriske njegovih pastuha sva zemlja zadršće. Dolaze i žderu zemlju s njezinim bogatstvom, gradove s njihovim stanovnicima.
17. ”Jest, otrovne zmije puštam na vas kod kojih ne pomaže zaklinjanje. One će vas ujedati”, veli Gospodin.
18. ”Bez spasenja.” Nevolja navaljuje na me! Moje srce u meni puno je boli!
19. čuj! Glasno tuguje kći, narod moj, iz daleke zemlje: “Zar Gospodin nije više u Sionu? Zar njegov kralj ne boravi više u njemu?” “Što su me dražili svojim likovima, svojim tuđinskim, ništavnim idolima?”
20. ”Prošla je žetva, prošla je jesen, a nama pomoć nije došla.”
21. Tada se srušila kći, moj narod; srušio sam se i ja. Žalostan sam. Groza me spopala. \
22. Nema li balzama u Gileadu? Nema li više ondje liječnika. Zašto nema lijeka za kćer, moj narod?

Psalmi 118:1-4
1. Zahvaljujte Gospodu jer je dobar, jer vječna je ljubav njegova!
2. Neka kaže Izrćl: “Vječna je ljubav njegova.”
3. Neka kaže dom Aronov: “Vječna je ljubav njegova.”
4. Neka kažu svi koji se boje Gospoda: “Vječna je ljubav njegova.”

Izreka 27:5-6
5. Bolji je javni ukor, nego tajna ljubav.
6. Udarci iz ruke prijatelja dobro su smišljeni; ali su lažni mrziteljevi poljupci. \

Kološanima 2:1-23
1. Hoću da znate koliku borbu vodim za vas i za one što su u Laodiceji, i za sve koji me ne vidješe osobno:
2. da se utješe njihova srca, da sjedinjeni u ljubavi dođu do svega bogatstva, punine razumijevanja te upoznaju otajstvo Boga i Krista
3. u kojemu je sakriveno sve blago mudrosti i znanja.
4. To govorim da vas nitko ne prevari zamamnim riječima.
5. Doista, ako tijelom i nisam kod vas, jesam duhom s vama, radujući se što vidim vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.
6. Kako ste, dakle, primili Krista Isusa Gospodina, onako nastavite živjeti u njemu,
7. ukorijenjeni i nazidani na njemu i utvrđeni vjerom, kako ste naučili, obilujući zahvalnošću.
8. Pazite da vas tko ne prevari filozofijom i praznom prijevarom po predaji ljudi, po počelima ovoga svijeta, a ne po Kristu.
9. Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva.
10. U njemu ste i vi ispunjeni, a on je glava svakome Poglavarstvu i Vlasti.
11. U njemu ste i obrezani nerukotvorenim obrezanjem, skinuvši tjelesnu put Kristovim obrezanjem.
12. Ukopani ste s njim u krštenju u kojemu s njime i uskrsnuste po vjeri u silu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.
13. Bog je vas, koji ste bili mrtvi u prijestupima i u neobrezanju svoga tijela, oživio s njime, oprostivši nam sve prijestupe.
14. Izbrisao je zadužnicu koja je bila svojom odredbom protiv nas: uklonio ju je pribivši je na križ.
15. Svrgnuo je Poglavarstva i Vlasti, javno ih izložio ruglu, pobijedivši ih križem.
16. Neka vas dakle nitko ne osuđuje za jelo, ili za piće, ili za kakav blagdan, ili za mlađak, ili za subote.
17. To je sjena budućih stvari, a zbilja je Krist.
18. Neka vas nitko ne liši nagrade, pokušavajući to smjernošću i štovanjem anđela te ponoseći se stvarima što ih je tobože vidio. Takav se uzalud nadima svojom tjelesnom pameću,
19. a ne drži se glave od koje sve tijelo, s pomoću zglobova i sveza složeno i sastavljeno, raste rastom Božjim.
20. Ako ste dakle umrli s Kristom počelima ovoga svijeta, zašto vas vežu propisima, kao da još živite u svijetu:
21. ”Ne uzimaj! Ne okusi! Ne dotiči!”? Sve to propada samom upotrebom.
22. To su ljudske zapovijedi i nauci.
23. Imaju doduše izgled mudrosti po umišljenoj pobožnosti, postu i trapljenju tijela, ali u njima nema ništa časno, nego služe zadovoljavanju puti.