A A A A A

Biblija u jednoj godini

Listopad 10

Jeremija 5:1-31
1. Prođite po ulicama Jeruzalema, gledajte i pitajte! Tražite na njegovim trgovima; ako nađete jednoga, ako ima samo jedan koji čini pravo, koji se drži vjernosti: ja ću mu oprostiti! \
2. Govore: “Tako neka je živ Gospodin!”, pa se opet krivo zaklinju.
3. Nisu li tvoje oči, Gospodine, upravljene poštenom biću? Udarao si ih, ali ih nije boljelo. Predao si ih uništenju. Ali oni ne žele primiti stegu; tvrđe im je čelo od kamena; ne će da se obrate. \
4. Mislio sam: “Možda su to samo mali ljudi, koji tako ludo rade. Jer ne znaju Gospodnjega puta, ni pravice svojega Boga.
5. Zato ću poći k velikima i s njima govoriti. Oni sigurno znaju Gospodnji put, pravicu svoga Boga.” Ali upravo su oni izlomili jaram, pokidali užad.
6. Zato ih bije lav šume, davi ih vuk iz pustare, leži i vreba ris pred njihovim gradovima: tko iziđe iz njih, bit će rastrgan. Jer su mnogobrojne njihove opačine, mnogovrsni su njihovi grijesi.
7. ”Kako bih ti ja još oprostio? Sinovi su mi tvoji postali nevjerni i zaklinjali se ništavnim idolima. Učinio sam s njima Savez. Ali oni raskinuše Savez i postadoše gosti u idolskoj kući.
8. Oni su kao tovni, pretili konji; svaki rže za idolima drugoga. \
9. Zar da tako što ne kaznim?”, veli Gospodin. “Zar da se ne osvetim takvu narodu?
10. Popnite se na obronke! Obarajte ih! Ali ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite njihove loze! Jer nisu više Gospodnje.
11. Jest, postadoše mi sasvim nevjerne, Izrćlova i Judina kuća”, veli Gospodin.
12. Odriču se Boga i govore: “Ništa za to. Ne dolazi nesreća na nas. Ne vidimo mača ni gladi.
13. Proroci su vjetroviti brbljavci, Božja riječ nije nikad u njima. Neka njima samima bude tako!”
14. Zato ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama: “Kad tako govorite, onda ću ja svoje riječi učiniti u tvojim ustima ognjem i taj narod drvetom, da ih oganj spali.
15. Gle, ja dovodim izdaleka narod na vas, Izrćlova kućo”, veli Gospodin. “Nepobjediv narod, prastar je to narod, narod kojemu ne znaš jezika.
16. Tobolac je njegov otvoren grob. Svekoliki su junaci.
17. On ti jede žetvu i kruh. On ti jede sinove i kćeri. On ti jede ovce i goveda. On ti jede lozu i smokvu. On ti mačem obara tvrde gradove, u koje se uzdaš.
18. Doduše, ne ću vas ni u one dane”, veli Gospodin, “sasvim uništiti.”
19. Ako tada pitate: “Zašto nam sve to učini Gospodin, naš Bog”, onda ćeš im reći: “Kako ste ostavili mene i služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.”
20. Javite ovo u Jakovljevoj kući! Oglasite u Judi:
21. ”čuj, narode pun ludosti i nerazuma, koji ima oči, a ne vidi, koji ima uši, a ne čuje!
22. Zar se mene ne ćete bojati”, veli Gospodin, zar ne ćete preda mnom drhtati? Ja sam postavio moru pličinu za granicu, za vječnu ogradu, koju ne prekoračuje. Ako i buči, ne može ništa. Ako valovi i huje, ne prelaze.
23. Ali ovaj narod ima srce puno prkosa i puno pobune. Oni otpadoše i otiđoše.
24. I ne kažu sebi: Bojmo se Gospodina, svojega Boga, koji daje dažd, rani i kasni u pravo vrijeme; koji napaja njive, uzdržava nam žetvu! \
25. Krivnja je vaša to narušila, grijesi vaši drže daleko blagoslov od vas.
26. Jest, bezbožnika ima u mome narodu. Oni vrebaju zgureni kao ptičari, postavljaju zamke i hvataju ljude.
27. Kao krletka puna ptica tako su njihove kuće pune nepravednoga dobra.
28. Zato su postali moćni i bogati. Pretili su postali i gojni; jest, njihova zloća prelazi svaku mjeru. Ne brinu se za pravdu, ne nastupaju za pravicu sirote i ne odlučuju za stvar siromaha. \
29. ”Zar da takvo što ne kaznim?”, veli Gospodin. “Zar da se ne osvetim takvu narodu?”
30. Užas i strahota biva u zemlji.
31. Proroci prorokuju laž, svećenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod. A što ćete činiti kad se približi kraj?

Jeremija 6:1-30
1. Bježite, Benjaminovi sinovi, iz Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u trubu! Zamahnite zastavom prema Bet Hakeremu! Jer od sjevera prijeti nesreća, silno pustošenje.
2. Milu, razmaženu, uništavam sionsku kćer.
3. Pastiri dolaze k njoj sa svojim stadima, razapinju oko nje svoje šatore. Svaki opasava svoje područje.
4. Posvetite se za boj protiv nje! Ustanite! Izići ćemo u podne! Teško nama! Već se naginje dan. Već se proteže večernja sjena.
5. ”Ustanite! Iziđimo po noći! Razorimo njezine palače!”
6. Jer ovako govori Gospodin nad vojskama: “Sijecite njezina drva! Načinite opkop protiv Jeruzalema! To je grad koji se mora kazniti. Posvuda u njemu vlada tlačenje.
7. Kao što zdenac čuva svježom svoju vodu, tako on čuva svježom svoju zloću. Nepravda!, Nasilje!, čuje se u njemu. Jad i zlostavljanje neprestano su mi pred očima.
8. Popravi se, Jeruzaleme! Inače se otkidam od tebe, inače te pretvaram u pustinju, u zemlju bez stanovnikâ.”
9. Ovako govori Gospodin nad vojskama: “Temeljito pobiranje držat će se na Izrćlovu ostatku kao na čokotu, ispružit će ruku kao vinogradar za lozama.
10. Kome ću govoriti i koga opominjati, da me čuje? Doista, uho je njihovo neobrezano te ne može čuti! Gle, riječ je Gospodnja njima podsmijeh, ne sviđa im se.
11. Prepun sam Gospodnjega gnjeva. Iznemogao sam sustežući ga. Moram ga izliti na dijete na ulici, na svu četu mladića; jest, muževi i žene hvataju se, starac s vremešnim. \
12. Kuće njihove zapadaju strance s njivama i ženama, kad ispružim ruku protiv stanovnika ove zemlje”, veli Gospodin.
13. ”Jer od najmanjega do najvećega sve misli samo na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju.
14. Lom mojega naroda hoće liječiti govoreći mu olako: Mir, mir!, a mira nema.
15. Morali bi se stidjeti što su činili gadosti. Ali se ne stide. Ne znaju se više zarumenjeti. Zato će popadati kad pada sve, i srušiti se kad ih kaznim”, veli Gospodin.
16. Ovako govori Gospodin: “Zakoračite na nove putove, pogledajte uokolo i pitajte za stare staze, gdje je put k spasenju! Ako idete po njemu, naći ćete mir svojoj duši. Ali oni rekoše: Ne ćemo po njemu!
17. Postavio sam vam stražare. Pazite na trubljenje truba! Ali oni rekoše: Ne ćemo paziti na njih!
18. Zato čujte, narodi, slušaj, općino, što im se događa!
19. čuj, zemljo! Evo, ja donosim nesreću na ovaj narod, plaću za njihove naume. Jer ne idu za mojim uputama. Moj Zakon zabacuju.
20. Što će mi još tamjan iz Šebe, mirisni cimet iz daleke zemlje? Vaše žrtve paljenice nisu mi više ugodne. Vaše žrtve klanice ne sviđaju mi se.”
21. Zato ovako govori Gospodin: “Evo, ja ću staviti ovome narodu smetnje na put, neka se s njih sruše oci i sinovi zajedno! Susjed zajedno s drugim neka propadne!”
22. Ovako govori Gospodin: “Evo, narod dolazi iz sjeverne zemlje! Velik narod ustaje s krajeva zemlje.
23. Nosi luk i koplje. Tvrd je i bez milosrđa. Vika je njegova kao bučno more. Na konjima ovamo juri, kao naoružan ratnik, protiv tebe, kćeri sionska!”
24. ”čuli smo glas o njemu: naše ruke malakšu i klonu. Tjeskoba nas obuzima i bol kao ženu kad rađa.”
25. Ne idite van! Ne stupajte na ulicu! Jer prijeti neprijateljev mač, prijeti groza uokolo.
26. Kćeri, narode moj! Odjeni žalobnu odjeću! Baci se u prah! Žali kao za jedincem sinom, tuguj gorko: “Najednom je došao na nas zatirač.”
27. ”Za stražara te postavljam svojemu narodu, za ispitatelja, da doznaješ i izviđaš njegov put.”
28. Svi su buntovnici i klevetnici, samo mjed i željezo, svi su pokvareni.
29. Mješina puše. Ostaje posve u ognju olovo. Uzalud je sve taljenje. Zli se ne daju izlučiti.
30. Zovu se zabačeno srebro. Jer ih je zabacio Gospodin.

Psalmi 117:1-2
1. Hvalite Gospoda svi narodi! Slavite ga svi puci!
2. Jer silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka. Aleluja!

Izreka 27:3-4
3. Težak je kamen, teret je pijesak; ali je gnjev na luđaka teži i od jednog i od drugog. \
4. Jarost je divlja, i gnjev je bijesan; ali tko bi mogao odoljeti ljubomori? \

Kološanima 1:1-29
1. Pavao, apostol Krista Isusa po Božjoj volji, i brat Timotej
2. svetima u Kolosama i braći vjernicima u Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega.
3. Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, i molimo svagda za vas,
4. čuvši za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav prema svima svetima
5. zbog nade koja vam je pohranjena na nebesima. Za nju ste prije čuli kad vam je bila naviještena istina evanđelja
6. koje je došlo k vama te je plodno i raste, kako u svemu svijetu tako i kod vas, od onoga dana kad čuste i upoznaste Božju milost i istinu.
7. To ste naučili od Epafre, našega ljubljenog druga u službi, koji je za vas vjerni Kristov služitelj.
8. On nam je javio o vašoj ljubavi u Duhu.
9. Zato mi, od onoga dana kad to čusmo, ne prestajemo za vas moliti i prositi da se ispunite poznavanjem Božje volje, u svakoj mudrosti i duhovnoj razboritosti.
10. Molimo Gospodina da živite dostojno njega te mu u svemu omilite, da budete plodni u svakom dobrom djelu i rastete u poznavanju Boga,
11. ojačani svakom snagom po sili njegove slave, da sve podnesete u strpljivosti i ustrajnosti s radošću.
12. Zahvaljujemo Ocu koji nas čini sposobnima da budemo subaštinici svetih u svjetlosti.
13. On nas izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.
14. U njemu imamo otkupljenje, njegovom krvlju oproštenje grijeha.
15. On je slika nevidljivoga Boga, Prvorođeni prije svakoga stvorenja.
16. U njemu je sve stvoreno, što god je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Poglavarstva, bilo Vlasti: sve postoji po njemu i za njega je stvoreno.
17. A on je prije svega, i sve postoji u njemu.
18. On je glava tijelu Crkve, on je početak, prvorođeni od mrtvih, da on bude u svemu prvi.
19. Bogu se svidjelo nastaniti u njemu svu puninu
20. i po njemu pomiriti sve sa sobom, izmirivši krvlju njegova križa sva zemaljska i nebeska bića.
21. Vi ste nekoć bili otuđeni, duboko neprijateljski usmjereni, ogrezli u zlim djelima.
22. Sad vas Bog pomiri smrću njegova ljudskog tijela da vas privede k sebi svete, bez mane i krivnje,
23. ako samo ostanete utemeljeni i tvrdi u vjeri, nepokolebljivi u evanđeoskoj nadi, jer ste čuli evanđelje koje je propovijedano svakom stvorenju pod nebom, a ja Pavao postadoh mu poslužitelj.
24. Sada se u patnjama radujem za vas i dopunjujem na svome tijelu ono što nedostaje Kristovoj muci za njegovo tijelo koje je Crkva.
25. Njoj ja postadoh poslužitelj po Božjoj odredbi koja mi je dana za vas, da ispunim Božju riječ,
26. otajstvo koje je bilo sakriveno od vjekova i pokoljenja, a sada je objavljeno njegovim svetima.
27. Njima Bog htjede objaviti kako je bogata slava ovog otajstva među poganima, a to je Krist u vama, nada u slavu.
28. Njega mi navješćujemo dokazujući svakom čovjeku i poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da svakoga učinimo savršenim u Kristu.
29. Oko toga se i trudim, boreći se po njegovoj moći koja snažno djeluje u meni.