A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 9

Postanka 17:1-27
1. Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospodin Abramu i reče mu: “Ja sam Bog svemogući. Hodi preda mnom i budi savršen!
2. I sklopit ću savez između sebe i tebe: Dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo.”
3. Tada Abram pade ničice na lice, i Bog je s njim govorio ovako:
4. ”Evo, ja sklapam savez s tobom: Ti ćeš postati otac mnogim narodima.
5. Zato odsad tvoje ime ne će biti Abram, nego ćeš se zvati Abraham; jer te postavljam ocem mnogobrojnim narodima. \
6. Umnožit ću veoma tvoje potomstvo i načinit ću od tebe narode, i kraljevi će izaći od tebe.
7. Sklapam savez vječan između sebe i tebe i tvojega potomstva; od koljena do koljena bit ću Bog tebi i tvojim potomcima.\
8. Tebi i tvojemu potomstvu dat ću zemlju u kojoj sad prebivaš kao tuđinac, svu kanaansku zemlju, u vječni posjed. I bit ću Bog njihov.”
9. I reče Bog dalje Abrahamu: “Tako držite savez moj, ti i tvoje potomstvo, od koljena do koljena!
10. A ovo je savez moj između mene i vas i tvojega potomstva, što ćete ga držati: Sve muško kod vas ima se obrezivati.
11. A obrezivat ćete se na mesu svoje prednje kožice. To neka bude znak saveza između mene i vas!
12. Osam dana iza rođenja neka se obreže kod vas svaki dječak, od koljena do koljena, i sluga rođen u kući, i rob kupljen za novac od bilo kojeg tuđinca, a koji nije iz tvog potomstva.
13. Ima biti obrezan i sluga rođen u tvojoj kući i rob kojega kupiš za novac. Tako ima biti moj savez vječno utisnut u vaše meso.
14. A muškarac neobrezan, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje kožice, neka se istrijebi iz svog naroda; on je prelomio savez sa mnom.” \
15. Još reče Bog Abrahamu: “Saraju, svoju ženu, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara!
16. Jer ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje. Blagoslovit ću je: Izaći će od nje narodi, i kraljevi naroda proizaći će od nje.”
17. Tada Abraham pade ničice na lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: “Zar da se jednome stogodišnjaku rodi sin, ili da rodi Sara koja ima devedeset godina?” \
18. Zato reče Abraham Bogu: “O da bi samo Jišmćl živio pred tobom!”
19. Ali Bog odgovori: “Ne, Sara, žena tvoja, rodit će ti sina, i ti mu nadjeni ime Izak! S njim ću sklopiti vječni savez što će vrijediti i za njegove potomke.
20. A i za Jišmćla uslišio sam te: Eto, blagoslivljam ga i činim ga plodnim i dajem mu mnogobrojno potomstvo. Dvanćst knezova izaći će od njega, i učinit ću ga ocem velikog naroda.
21. A sklopit ću zavjet svoj samo s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”
22. Kad završi Bog s njim svoj govor, diže se od Abrahama.
23. Tada Abraham uze Jišmćla, svojega sina, i sve koji se rodiše u njegovoj kući, i sve koje je bio kupio za novac, sve što je bilo muško u kući Abrahamovoj, i obreza još isti dan meso njihove prednje kožice, kako mu je bio zapovjedio Bog.
24. A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje kožice.
25. A Jišmćlu, njegovu sinu, bilo je trinćst godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje kožice.
26. U isti dan bili su obrezani Abraham i njegov sin Jišmćl.
27. I svi muškarci njegove kuće, rođeni u kući ili od tuđinaca za novac kupljeni, bili su s njim obrezani.

Postanka 18:1-33
1. Opet se javi Gospodin Abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
2. Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko sebe, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u šator ususret i pokloni se sve do zemlje.
3. I reče: “Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu!
4. Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete svoje noge! Onda se odmorite pod drvetom!
5. A ja ću vam iznijeti nešto da pojedete, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni rekoše: “Učini kako si kazao!”
6. Nato Abraham otrča Sari u šator i reče: “Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!”
7. Onda otrča Abraham govedima, uze mlado, debelo tele i dade ga momku koji ga brže-bolje zgotovi.
8. Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih. A sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli.
9. Tada ga upitaše: “Gdje je Sara, tvoja žena?” On odgovori: “Unutra u šatoru.”
10. Potom reče Gospodin: “Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. Tada će tvoja žena imati sina.” A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim.
11. A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo što biva u žena.
12. Zato se Sara sama u sebi nasmije; jer pomisli: “Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.” \
13. A Gospodin reče Abrahamu: “Što se smije Sara i misli: Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?
14. Je li Gospodinu išta nemoguće? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi. Tada će Sara imati sina.”
15. Tada Sara zataji i reče: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on reče: “Ne, ti si se smijala.”
16. Nato se ljudi digoše otamo i okrenuše prema Sodomi. Abraham pođe s njima, da ih isprati.
17. A Gospodin pomisli: “Zar da krijem od Abrahama što kanim učiniti?
18. Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.
19. Zato ću mu dati da to sazna, pa da zapovjedi svojoj djeci i svojemu potomstvu da se drže puta Gospodnjega, radeći po pravdi i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.”
20. Reče dakle Gospodin: “Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, a njihov je grijeh veoma težak.
21. Zato ću sići i vidjeti jesu li doista činili kako to o njima kazuje tužba; što je doprla do mene. To ću ja vidjeti.”\
22. Nato okrenuše drugi ljudi otamo prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodinom.
23. I Abraham pristupi bliže i reče: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
24. Može biti da u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije ne ćeš poštedjeti mjesto zbog pedeset pravednika što su u njemu?
25. Daleko neka je od tebe da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko neka je to od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?”
26. Tada odgovori Gospodin: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih.”
27. A Abraham ponovno reče: “Ja sam se, eto, već usudio da govorim sa svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo.
28. Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog tih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Ne ću ga zatrti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.”
29. I opet nastavi s njim govoriti i reče: “Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30. Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.”
31. I opet reče: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset.” On odgovori: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih dvadeset.”
32. Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako samo još jednom progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset.” On odvrati: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih deset.”
33. Nato Gospodin ode, nakon što završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati kući.

Psalmi 5:8-12
8. A ja ću, po obilju tvoje milosti, ući u tvoj Dom; bacit ću se ničice sa strahopoštovanjem prema svetištu svetog Hrama tvojega. \
9. Gospode, budi mi vodič u svojoj pravdi; usprkos mojim neprijateljima poravnaj preda mnom svoj put. \
10. U njihovim ustima nema iskrenosti, njihovo je srce puno zloće; njihovo je grlo otvoren grob, jezik im je pun laskanja. \
11. Kazni ih, Bože, i daj da njihovi naumi ne uspiju, uništi ih zbog njihovih zločina, jer su se pobunili protiv tebe!
12. A koji se u tebe uzdaju, neka se raduju, neka uvijek klikću od veselja; neka uživaju u tvojoj zaštiti i neka se vesele u tebi oni koji ljube tvoje ime. \

Izreka 2:10-22
10. Jer mudrost uđe u tvoje srce, spoznaja obraduje tvoju dušu.
11. Oprez će bdjeti nad tobom, razbor će te čuvati.
12. čuvat će te od zla puta, od ljudi koji govore varavo,
13. koji ostavljaju prave staze, kako bi išli mračnim putovima,
14. koji se raduju čineći zlo i nalaze užitak u zloj opačini.
15. Kriva je njihova staza. Vijugaju njihovi putovi.
16. Ona te čuva od tuđe žene, od tuđinke koja govori laskavo,
17. koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga.
18. Zaista, u smrt tone njezina kuća, u carstvo mrtvih idu njezini putovi.
19. Tko svrati k njoj, ne dolazi nikada natrag, ne stane viša nikada na staze života.
20. Zato hodi putem dobrih! Drži se staze pravednikâ!
21. Jer samo će dobri stanovati u zemlji, samo će pošteni ostati u njoj.
22. A bezbožnici će biti istrijebljeni iz zemlje, bezakonici će iz nje biti iščupani.

Mateju 7:1-29
1. Ne sudite! I ne ćete biti suđeni.
2. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.
3. Što vidiš trun u oku svoga brata, a brvna u svojemu oku ne osjećaš?
4. Ili kako možeš reći svome bratu: Daj da izvadim trun iz tvoga oka, a eto brvno u tvome oku?
5. Licemjeru, izvadi najprije brvno iz svojega oka! Tada ćeš vidjeti kako možeš izvaditi trun iz oka svojega brata.
6. Ne dajte svetinje psima i ne bacajte svojega biserja pred svinje! Inače bi ga mogle pogaziti svojim nogama, okrenuti se i rastrgati vas.
7. Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.
8. Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.\
9. Tko će od vas svojemu sinu dati kamen, ako ga zamoli kruha?
10. Ili tko će mu dati zmiju, ako zamoli ribu?
11. Kad dakle vi, koji ste zli, znate davati dobre dare svojoj djeci, koliko će više vaš nebeski Otac dati dobra onima koji ga za to mole!
12. Sve, dakle, što hoćete da vama ljudi čine, činite i vi njima! Jer je to sadržaj Zakona i Prorokâ.
13. Uđite na uska vrata! Jer su široka vrata i širok je put koji vodi u propast i vrlo mnogi njim idu.
14. Kako su uska vrata i tijesan je put što vodi u život i samo ih ga malo nalazi!
15. čuvajte se lažnih proroka! Oni dolaze k vama u ovčjem odijelu, a unutra su grabežljivi vuci.
16. Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Bere li se s trnja grožđe ili se s drače beru smokve?
17. Tako svako dobro stablo rađa dobre plodove, a zlo stablo rađa zle plodove.
18. Dobro stablo ne može rađati zlih plodova, ni zlo stablo dobrih plodova.
19. Svako stablo koje ne rađa dobra ploda siječe se i baca u oganj.
20. Dakle, po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.
21. Ne će svaki koji mi govori: “Gospodine, Gospodine” ući u nebesko kraljevstvo, nego samo tko čini volju mojega Oca koji je na nebesima.
22. U onaj dan mnogi će mi reći: Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali? Nismo li u tvoje ime izgonili đavle? Nismo li u tvoje ime činili mnoga čudesa?
23. Tada ću im izjaviti: “Nikad vas nisam poznavao; idite od mene, zlotvori!”\
24. Tko sluša ove moje riječi i izvršava ih, sličan je razboritu čovjeku koji sagradi svoju kuću na stijeni.
25. I udari pljusak, dođoše vode, zapuhaše vjetrovi i napadoše onu kuću; ali ona ne pade, jer je bila sagrađena na stijeni.\
26. Nasuprot, tko sluša ove moje riječi, ali ih ne izvršava, nalik je na luda čovjeka koji sagradi svoju kuću na pijesku.
27. I udari pljusak, dođoše vode, zapuhaše vjetrovi i napadoše onu kuću. Ona pade, i njezin je pad bio velik.
28. Kad je Isus dovršio te riječi, mnoštvo je naroda bilo zadivljeno njegovim naukom.
29. Jer je učio kao onaj koji ima moć, a ne kao njihovi pismoznanci.