A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 6

Postanka 11:1-32
1. Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.
2. A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše.
3. Tada rekoše jedan drugome: “Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!” I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku.
4. Potom rekoše: “Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
5. A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji.
6. I reče Gospodin: “Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume.
7. Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!”
8. I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada.
9. Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj zemlji. \
10. Ovo su potomci Šemovi. Šemu je bilo sto godina kad rodi Arpakšada, dvije godine poslije potopa.
11. I poživje Šem, pošto rodi Arpakšada, još pet stotina godina, i rodi sinove i kćeri.
12. A Arpakšad poživje trideset i pet godina i rodi Šelaha.
13. I poživje Arpakšad, pošto rodi Šelaha, četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri.
14. A Šelah poživje trideset godina i rodi Ebera.
15. I poživje Šelah, pošto rodi Ebera, još četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri.
16. A Eber poživje trideset i četiri godine i rodi Pelega.
17. I poživje Heber, pošto rodi Pelega, još četiri stotine i trideset godina, i rodi sinove i kćeri.
18. A Peleg poživje trideset godina i rodi Reua.
19. I poživje Peleg, pošto rodi Reua, još dvjesta i devet godina, i rodi sinove i kćeri.
20. A Reu poživje trideset i dvije godine i rodi Seruga.
21. I poživje Reu, pošto rodi Seruga, još dvjesta i sedam godina, i rodi sinove i kćeri.
22. A Serug poživje trideset godina i rodi Nahora.
23. I poživje Serug, pošto rodi Nahora, još dvjesta godina, i rodi sinove i kćeri.
24. A Nahor poživje dvadeset i devet godina i rodi Teraha.
25. I poživje Nahor, pošto rodi Teraha, još sto i devetnćst godina, i rodi sinove i kćeri.
26. A Terah poživje sedamdeset godina i rodi Abrama, Nahora i Harana.
27. Oni su potomci Terahovi. Terah rodi Abrama, Nahora i Harana; a Haran rodi Lota.\
28. Haran umre još za života svojega oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji.
29. Abram se i Nahor oženiše. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova žena zvala se Milka; ona je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.\
30. A Saraja je bila nerotkinja; nije imala djece.\
31. Tada uze Terah svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i svoju snahu Saraju, ženu Abrama, svojega sina, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji u kanaansku zemlju. Kad dođoše do Harana, nastaniše se ondje.
32. I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umre Terah u Haranu. \

Postanka 12:1-20
1. Jednoga dana reče Gospodin Abramu: “Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati!
2. Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, proslavit ću tvoje ime. Ti ćeš proširiti blagoslov.
3. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4. I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospodin, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad iseli iz Harana.
5. I uze Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše da se zapute u kanaansku zemlju. Kad dođoše u kanaansku zemlju,
6. prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta More. Kanaanci su tada prebivali u zemlji.
7. Tada se Gospodin ukaza Abramu i reče: “Potomcima tvojim dat ću ovu zemlju.” I načini ondje žrtvenik Gospodinu, koji mu se bio ukazao.
8. Potom ode odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodinu žrtvenik i prizva ime Gospodnje. \
9. Onda se diže Abram i ode dalje prema Negebu.
10. A kad nastade glad u zemlji, siđe Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teško pritiskivala zemlju. \
11. Kad se približi Egiptu, reče Saraji, svojoj ženi: “Znam dobro da si lijepa žena.
12. I kad te vide Egipćani, pomislit će: To mu je žena; i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.\
13. Reci jednostavno da si mi sestra: da mi zbog tebe bude dobro i da zbog tebe ostanem na životu!”
14. I kad dođe Abram u Egipat, vidješe Egipćani da je žena vrlo lijepa.
15. Vidješe je i dvorani faraonovi i hvališe je pred faraonom. I bi žena dovedena u dvor faraonov.
16. I on je činio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.\
17. Ali Gospodin pusti teška zla na faraona i na njegov dom zbog Saraje, Abramove žene.
18. Tada dozva faraon Abrama i upita: “Što si mi to učinio? Zašto si mi tajio da ti je žena?
19. Zašto si kazao da ti je sestra, te je ja uzeh sebi za ženu? A sada, eto ti žena tvoja; uzmi je i idi!”\
20. I zapovjedi faraon ljudima za nj, neka isprate njega, njegovu ženu i sve što god je imao.

Psalmi 4:1-3
1. Upravitelju pjevačkog zbora. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov.
2. Kad ti zavapim, usliši me, Bože, pravednosti moja! Ti si mi pomogao u tjeskobi. Smiluj mi se i usliši moju molitvu!
3. Sinovi čovječji, dokle ćete sramotiti moju čast, zašto ljubite prijevaru i tražite laž?

Izreka 1:28-33
28. Tada će me zvati, ali se ja ne ću odazvati. Tražit će me, ali me ne će naći.
29. Budući da su mrzili spoznaju, i za strah Gospodnji nisu ništa pitali,
30. i za moj savjet nisu se nikada brinuli, nego su sve pokude moje prezirali,
31. zato će jesti plod svojih djela i nasitit će se svojih nauma.
32. Jer luđacima njihov otpad donosi smrt, bezbrižnost je propast luđaka.
33. Ali tko me slijedi, može stanovati sigurno i biti miran, bez bojazni od zla.”

Mateju 5:27-48
27. čuli ste da je bilo kazano: Ne čini preljub!
28. A ja vam kažem: Svatko tko pogleda požudno na ženu, već je u svojem srcu učinio s njom preljub.
29. Ako te dakle sablažnjava tvoje desno oko, iskopaj ga i baci ga od sebe! Jer je bolje za te da propadne jedan od tvojih udova, negoli da se sve tvoje tijelo baci u pakao.
30. I ako te sablažnjava tvoja desna ruka, odsijeci je i baci je od sebe! Jer je bolje za te da propadne jedan od tvojih udova, negoli da se sve tvoje tijelo baci u pakao.
31. Nadalje je bilo kazano: Tko hoće otpustiti svoju ženu neka joj dade otpusno pismo!
32. A ja vam kažem: Svatko tko otpusti svoju ženu? osim zbog preljuba? navodi je da čini preljub; i tko otpuštenu uzme za ženu, čini preljub. \
33. Još ste čuli da je bilo kazano starima: Ne kuni se krivo, i: Drži što si se zakleo Gospodinu!
34. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom jer je prijestolje Božje,
35. ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama, ni Jeruzalemom jer je grad velikoga kralja.
36. Ni svojom glavom se ne kuni, jer ne možeš ni jedne dlake učiniti bijelom ili crnom.
37. Nego vaša riječ neka bude: Da, da? ne, ne. Što je više od toga, od zla je.
38. čuli ste da je bilo kazano: Oko za oko, zub za zub!
39. A ja vam kažem: Ne opirite se zlu; nego ako te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi!\
40. Hoće li se tko s tobom pravdati kako bi ti uzeo košulju, pusti mu i kabanicu!
41. Prisili li te tko da ideš s njim jednu milju, idi s njim dvije!
42. Tko te moli, podaj mu; tko hoće posuditi od tebe, ne odbijaj ga! \
43. čuli ste da je bilo kazano: Ljubi svojega bližnjega i mrzi neprijatelja!
44. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone!
45. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga koji pušta da njegovo sunce izlazi nad dobre i zle i koji daje da kiša pada na pravednike i grješnike.
46. Jer ako ljubite samo one koji vas ljube, kakvu ćete imati plaću? Ne čine li to i carinici?
47. I ako pozdravljate samo svoju braću, što osobito činite? Ne čine li to i neznabošci?
48. Budite dakle savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac!