A A A A A
Biblija u jednoj godini
Siječanj 4

Postanka 7:1-24
1. Jednoga dana reče Gospodin Noi: “Uđi u korablju s cijelom svojom obitelji jer tebe samo nađoh pravedna pred sobom u svemu ovom naraštaju!
2. Od svih čistih životinja uzmi k sebi po sedmero muško i žensko, a od nečistih životinja po dvoje muško i žensko.
3. I od ptica nebeskih po sedmero, muško i žensko, da se poslije mogu rasploditi na zemlji!
4. Jer već za sedam dana pustit ću dažd na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću sa zemlje sva bića što sam ih stvorio.”
5. Noa učini sve onako kako mu je Gospodin bio zapovjedio.
6. Noa je imao šest stotina godina kad dođe povodanj na zemlju.
7. Sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova uđe Noa u korablju pred vodama potopa.
8. Od čistih i nečistih životinja, od ptica i od svega što gmiže po zemlji,
9. uđe k Noi u korablju po dvoje, muško i žensko, kao što je bio Bog zapovjedio Noi.
10. Nakon sedam dana prodriješe vode potopa na zemlju.
11. U godini šestotoj života Noina, sedamnćstoga dana drugoga mjeseca, toga dana prodriješe svi izvori velikog bezdana i otvoriše se nebeske ustave.
12. Dažd je padao na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13. Upravo toga dana uđoše u korablju Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i s njima žena Noina i tri žene njegovih sinova;\
14. oni i sve vrste zvijeri, stoke i životinja što gmižu po zemlji, i sve vrste ptica, sve što je imalo krila i perje.
15. Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svih živih bića.
16. Uvijek muško i žensko od svih bića uđe, kao što mu je zapovjedio Bog. Tada Gospodin zatvori za njim (vrata).
17. Nato se izli potop na zemlju četrdeset dana. Voda naraste i diže korablju tako da je plovila nad zemljom.
18. Sve više nabuja voda i diže se visoko nad zemlju. A korablja je plovila na vodi.
19. Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom.
20. Voda se pope petnćst lakata visoko iznad brdâ, tako da su ona bila poplavljena.
21. Tada izgiboše sva bića što su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve što gmiže po zemlji, a i svi ljudi.
22. Sve, što je imalo u sebi dah života, sve što je živjelo na suhu, pomre.
23. Tako istrijebi on sva bića što su živjela na zemlji, čovjeka, stoku, što god gmiže i ptice nebeske; sve bi istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i što je bilo s njim u korablji.\
24. Voda se na zemlji penjala još sto i pedeset dana.

Postanka 8:1-22
1. Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.
2. Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3. Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
4. Sedamnćstoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj.
5. Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda.
6. Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor na korablji, što ga je bio načinio.
7. I pusti gavrana. Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na zemlji.
8. Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa zemlje.
9. Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati ga i uze k sebi u korablju.\
10. Onda pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba iz korablje.
11. Golub se vrati k njemu istom pred večer; i gle, imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa zemlje.\
12. Ipak pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba. Ali se on više ne vrati k njemu.
13. Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti.
14. I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
15. Tada reče Bog Noi:
16. ”Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!
17. Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom: ptice, stoku i sve što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!”
18. I tako izađe Noa i s njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
19. Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve što se samo miče na zemlji, po vrstama izađe iz korablje.
20. Tada Noa podiže Gospodinu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu.
21. Kad omirisa Gospodin miris ugodni, reče u sebi: “Nikada više ne ću prokleti zemlje zbog ljudi i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, ne ću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.
22. Odsad, dok bude zemlje, ne će više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći”.

Psalmi 3:1-4
1. Psalam. Davidov. Kad je bježao pred svojim sinom Abšalomom.
2. Kako je mnogo mojih neprijatelja, Gospode, kako je mnogo onih koji su ustali protiv mene!
3. Mnogo ih je koji o meni kažu: “Nema mu više spasa kod Boga!”
4. Ali ti si, Gospode, moj štit koji me zaklanja, slavo moja, koji mi glavu uzdižeš.

Izreka 1:20-22
20. Mudrost propovijeda na otvorenoj cesti. Na slobodnim mjestima odjekuje njezin glas.
21. Visoko gore na zidovima razliježe se njezin povik. Na vratima, u gradu, drži svoje govore:
22. ”Dokle ćete još, vi luđaci, ljubiti ludost, i vama, podsmjehivači, dokle će biti mio podsmijeh, i vi, bezumni, dokle ćete mrziti razboritost?

Mateju 4:1-25
1. Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga kuša đavao.
2. Postio je četrdeset dana i četrdeset noći. Tada ogladnje.
3. Onda pristupi k njemu napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, zapovjedi da se ovo kamenje pretvori u kruhove!”
4. On mu odgovori: “Stoji pisano: čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi što dolazi iz Božjih usta.”
5. Tada ga uze đavao sa sobom u Sveti Grad, postavi ga navrh Hrama
6. i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Jer stoji pisano: Anđelima je naložio za tebe. Oni će te nositi na svojim rukama da ne zapneš nogom za kamen.”
7. Isus mu odvrati: “Stoji također pisano: Ne kušaj Gospodina, svojega Boga!”
8. Tada ga uze đavao sa sobom na vrlo visoku goru. Tamo mu pokaza sva kraljevstva svijeta s njihovom krasotom
9. i reče mu: “Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice i ako mi se pokloniš.”
10. Tada mu zapovjedi Isus: “Odstupi, sotono! Stoji pisano: Gospodinu, svojemu Bogu, klanjaj se i njemu jedinomu služi!”
11. Tada ga đavao ostavi i gle, pristupiše anđeli i služili su mu.
12. Kad je čuo Isus da je Ivan zatvoren, skloni se u Galileju.
13. Ostavi Nazaret i nastani se u primorskom Kafarnaumu, u Zabulonovu i Neftalijevu području.
14. Tako se trebala ispuniti riječ proroka Izaije:
15. ”Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalijeva, kraj prema moru, s one strane Jordana, Galileja neznabožačka:
16. narod koji sjedi u tami vidi veliko svjetlo; nad onima koji prebivaju u zemlji smrtne sjene sja svjetlo.” \
17. Otada poče Isus propovijedati govoreći: “Obratite se, jer je blizu nebesko kraljevstvo.”
18. Kad je išao pokraj Galilejskoga mora, vidje kako dva brata, Šimun koji se zove Petar i njegov brat Andrija, bacaju mrežu u more. Oni su bili ribari.
19. On im reče: “Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi.”
20. Smjesta ostaviše mreže i pođoše za njim.
21. Kad je odatle otišao dalje, vidje druga dva brata: Jakova, Zebedejeva sina, i njegova brata Ivana, kako sa svojim ocem Zebedejem popravljaju u lađici mreže. I pozva ih.
22. Oni smjesta ostaviše lađicu i oca i pođoše za njim.
23. Isus je prolazio po svoj Galileji. Učio je u sinagogama, navješćivao evanđelje o kraljevstvu i liječio svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
24. Glas o njemu raširio se po svoj Siriji. Donosili su mu sve koji su trpjeli od različitih bolesti i muka i opsjednute, mjesečare i uzete, i on ih je izliječio.
25. Za njim je išlo veliko mnoštvo naroda iz Galileje i Dekapolisa i iz Jeruzalema, Judeje i iz područja s one stranu Jordana.