A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 31

Izlaska 11:1-10
1. Gospodin reče Mojsiju: “Još ću jedno jedino zlo pustiti na faraona i na Egipćane. Onda će vas pustiti odavle, jest, on će vas ne samo bezuvjetno pustiti nego će vas odavle silom otjerati.
2. Stavi živo narodu na srce neka oni, ljudi i žene, izmole od svojih susjeda srebrnih i zlatnih dragocjenosti!”
3. Gospodin je naime bio učinio da Egipćani budu naklonjeni prema narodu. I Mojsije je bio cijenjen u egipatskoj zemlji, kod faraonovih slugu i kod naroda kao velik čovjek.
4. Mojsije reče: “Ovako govori Gospodin: U pola noći proći ću kroz Egipat.
5. Tada će umrijeti svaki prvorođenac u egipatskoj zemlji, od faraonova prvorođenca, koji bi imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca ropkinje kod ručnoga mlina, i svaka prvina od stoke.
6. Tada će se dići velik jauk po svoj egipatskoj zemlji, kakva još nikada nije bilo niti će ga ikada biti.
7. Ali nijednomu sinu Izrćlovu ne će ni dlaka pasti s glave, niti ljudima niti stoci, da spoznate da Gospodin pravi razliku između Egipćana i Izrćlaca.
8. Tada će doći sve te tvoje sluge k meni, na tlo će se preda mnom baciti i moliti: Otiđi sa svim narodom što je pod tobom! Onda ću ja otići.” Na to on ode od faraona s velikim gnjevom.
9. A Gospodin reče Mojsiju: “Faraon vas ne će poslušati, da se umnože moja čudesna djela na egipatskoj zemlji.”
10. Mojsije i Aron učiniše sva ta čudesa pred faraonom. Ipak, Gospodin otvrdnu srce faraonu, i tako on ne pusti sinova Izrćlovih iz svoje zemlje.

Izlaska 12:1-51
1. Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu u egipatskoj zemlji ovo:
2. Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima! Neka vam bude prvi mjesec u godini!
3. Objavite svoj općini sinova Izrćlovih: Desetoga dana ovog mjeseca svatko od vas neka priskrbi sebi jedno janje, jedno janje za obitelj ili kuću!
4. Ako li je obitelj premalena za jedno janje, neka ga uzme zajedno sa svojim susjedom, koji joj je najbliži, a po broju osoba. Proračunajte koliko svatko može pojesti od janjeta!
5. Janje mora biti bez pogrješke, muško, od godine dana. Smijete uzeti janje ili kozlića.
6. čuvajte ga do četrnćstoga dana ovog mjeseca! Tada neka ga zakolje sva općina sinova Izrćlovih podvečer!
7. Neka se uzme nešto od krvi, i neka njom pomažu oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će se jesti!
8. Iste noći neka se jede meso pečeno na ognju, i uz to beskvasan kruh! I gorko zelje neka se pri tom jede!
9. Ne jedite od toga ništa sirovo ili u vodi kuhano, nego samo na ognju pečeno, i to tako da je još glava spojena s nogama i nutarnjim dijelovima.
10. Ništa od toga ne ostavite do jutra! Što bi od toga preostalo do jutra, spalite na ognju!
11. Ovako trebate jesti: imajte bokove opasane, obuću na nogama i štap u ruci! Jedite u hitnji: To je prolazak Gospodnji.
12. Jer ću u toj noći proći kroz egipatsku zemlju i pobit ću sve prvorođence u egipatskoj zemlji, čovjeka i stoku, i sudit ću svim egipatskim bogovima, ja, Gospodin.
13. Krv na kućama u kojima stanujete bit će vam zaštitni znak. Kad vidim krv, proći ću mimo vas. Među vama ne će biti pomora kad stanem ubijati po egipatskoj zemlji.
14. ”Taj dan neka vam bude za spomen! Svetkujte ga u čast Gospodinu! Svetkujte ga od koljena do koljena kao vječnu ustanovu!
15. Sedam dana jedite beskvasan kruh! Odmah prvoga dana uklonite kvasac iz svojih kuća! Jer svaki koji bude što kvasno jeo od prvoga do sedmoga dana, bit će istrijebljen iz Izrćla.
16. Dalje, prvoga dana držite svečani sastanak! Sedmoga dana isto održite sveti svečani sastanak! Ta dva dana ne radite nikakva posla! Samo što svatko treba za hranu, smijete sebi zgotoviti.
17. Tako dakle svetkujte svetkovinu beskvasnih kruhova! Jer upravo toga dana izvedoh vaše čete iz egipatske zemlje. Zato držite taj dan kao vječnu ustanovu, od koljena do koljena!
18. četrnćstoga dana prvoga mjeseca predvečer jedite beskvasan kruh sve do navečer dvadeset i prvog dana toga mjeseca!
19. Sedam dana neka se ne nađe kvasac u vašim kućama. Svaki koji bude jeo što kvasno, bit će istrijebljen iz izrćlske općine, bio tuđinac ili urođenik u zemlji.
20. Ništa kvasno ne smijete jesti. U svim svojim stanovima jedite samo beskvasan kruh!”
21. Mojsije sazva sve izrćlske starješine i zapovjedi im: “Idite, donesite sebi janjad za svoje obitelji i zakoljite pashalno janje!
22. Uzmite snop izopa, močite je u krv u zdjeli i krvlju u zdjeli pomažite gornji prag i oba dovratnika! Nitko od vas neka ne izađe na vrata svoje kuće do jutra!
23. Kad onda izađe Gospodin, da pobije Egipat, i vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratnika, proći će Gospodin mimo vrata i ne će dati anđelu pogubitelju da uđe u vaše kuće, da ubija.
24. Držite to kao zakon što vrijedi za vas i za vašu djecu u vječna vremena!
25. I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospodin, kao što je obećao, držite taj običaj!
26. Kad vas onda zapitaju vaša djeca, kakav vam je taj običaj,
27. onda odgovorite: To je žrtva pashe za Gospodina, koji prođe mimo kuća sinova Izrćlovih u Egiptu, kad je ubijao Egipćane, a naše kuće poštedio.” Tada se narod nakloni i baci se ničice.
28. Sinovi Izrćlovi otiđoše tada i učiniše tako. Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako oni izvršiše.
29. U pola noći dogodi se da Gospodin pobi sve prvorođence u egipatskoj zemlji, od faraonova prvorođenca, koji bi ga bio naslijedio na prijestolju, pa do prvorođenca sužnja, koji je ležao u tamnici; isto tako sve prvine od stoke.\
30. U onoj noći ustade faraon sa svim svojim slugama i sa svima Egipćanima i nastade velik jauk u Egiptu. Jer nije bilo kuće u kojoj nije ležao mrtvac.
31. Još u noći dozva on Mojsija i Arona i reče: “Ustajte, idite iz naroda mojega, vi i Izrćlovi sinovi! Otiđite, služite Gospodinu, kao što ste molili!
32. I svoje ovce i goveda uzmite sa sobom, kao što ste zahtijevali! Idite pa molite i za me blagoslov!”
33. Egipćani su navaljivali na narod, da brže ode iz zemlje. Jer su mislili: “Svi inače pomrijesmo.”
34. Tako uze narod svoje tijesto, još prije nego uskisnu. Naćve, umotane u njihove ogrtače, ponesoše na ramenima.
35. Sinovi Izrćlovi učiniše po uputi Mojsijevoj i izmoliše od Egipćana srebrnih i zlatnih dragocjenosti i haljina.
36. A Gospodin je bio učinio da Egipćani budu naklonjeni prema narodu, tako da im ispuniše molbe. Tako uzeše plijen od Egipćana.
37. I otiđoše sinovi Izrćlovi od Ramsesa u Sukot, oko šest stotina tisuća pješaka, samih ljudi, ne uračunavši žene i djecu.
38. Ali i mnogo naroda, što pritječe, zaputi se s njima, i ovce i goveda, silna množina stoke.
39. Od tijesta što su ga bili ponijeli sa sobom iz Egipta, ispekoše pod pepelom beskvasne pogače; jer nije bilo uskislo, kako su ih bili potjerali Egipćani, pa se ne mogaše dulje zadržati i spremiti sebi brašnjenice za put.\
40. Vrijeme što su ga sinovi Izrćlovi proboravili u Egiptu bilo je četiri stotine i trideset godina.
41. Kad se navrši četiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan, izađoše sve Gospodnje čete iz egipatske zemlje.
42. To je bila noć bdjenja za Gospodina, kad ih izvede iz egipatske zemlje. To je noć koju moraju u čast Gospodinu svetkovati svi sinovi Izrćlovi od koljena do koljena.
43. Gospodin zapovjedi Mojsiju i Aronu: “Ovo vrijedi kao zakon za Pashu: Nijedan tuđinac ne smije od nje jesti.
44. Svaki za novac kupljeni rob smije ipak od nje jesti, ako si ga obrezao.
45. Došljak i najamnik ne smije od nje jesti.
46. U jednoj te istoj kući mora se jesti. Ne smiješ ništa od mesa iznijeti iz kuće. Ne smijete na njoj prelomiti kosti.
47. Sva općina Izrćlaca mora je tako obdržavati.
48. A ako je kod tebe tuđinac i hoće svetkovati Pashu u čast Gospodinu, onda se moraju svi muški obrezati. Tada smije doći na svečanost i vrijedit će kao domaći. Ali neobrezan ne smije od nje jesti.
49. Za domaćega kao i za tuđinca, koji boravi kod vas, neka vrijedi jedan te isti zakon!”
50. Svi Izrćlovi sinovi učiniše tako. Kako je Gospodin bio zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako i izvršiše.
51. Upravo toga dana izvede Gospodin iz egipatske zemlje sinove Izrćlove podijeljene po njihovim skupinama.

Psalmi 18:1-12
1. Upravitelju pjevačkoga zbora; od Davida, Gospodnjega sluge, koji sastavi ovu pjesmu u čast Gospodu kad ga je izbavio Gospod iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz Šaulove ruke. On je pjevao: \
2. Ljubim te, Gospode, jakosti moja!
3. O, Gospode, stijeno moja, tvrđo moja, spasitelju moj! Bože moj, hridi moja uz koju se zaklanjam! Štite moj, rože moga spasenja, moje utočište!
4. Veličajući zazvah Gospoda i bio sam spašen od svojih neprijatelja.
5. Pobjesnili su na me valovi smrti, bujice zla držale su me u tjeskobi.
6. Bili su me sapeli okovi podzemlja i zamke smrti su bile pale na me.
7. Povikah Gospodu u svojoj tjeskobi, zavapih za pomoć svome Bogu. Iz svoga šatora razabra moj glas i moj mu vapaj dođe do ušiju.
8. Tada se potrese zemlja i zadrhti, temelji se gora uzdrmaše i pomakoše jer je on od gnjeva gorio.
9. Iz njegovih nosnica sukljao je dim, a iz usta buktio oganj koji proždire. Iskre su vrcale iz njega.
10. Savio je nebesa i sišao: noge su mu počivale na tamnu oblaku.
11. Sjeo je na keruba i poletio, dohujao je na krilima vjetra.
12. Oko sebe je razvio tamu, a mračan i kao voda težak oblak prekrio je nebesa.

Izreka 6:1-5
1. Sine moj, ako si postao jamac za svojega bližnjega, ako si dao ruku drugome,
2. ako si se vezao kojim obećanjem, ako te drže za riječ,
3. onda učini to, sine moj, da se oslobodiš? jer si dopao u ruke svojemu bližnjemu; idi, baci se na tlo, saleti svojega bližnjega! \
4. Ne daj sna svojim očima, ni svojim trepavicama da drijemaju!
5. Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruku ptičara!

Mateju 20:17-34
17. Isus pođe u Jeruzalem. Tada uze nasamo dvanćstoricu i reče im putem:
18. ”Uzlazimo u Jeruzalem. Ondje će biti Sin čovječji predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt
19. i onda predati neznabošcima da ga izrugaju, bičuju i propnu. Ali će on treći dan uskrsnuti.”
20. Tada dođe k njemu mati Zebedejevih sinova sa svojim sinovima i pade pred njega ničice da mu iznese jednu molbu.
21. On je upita: “Što hoćeš?” Ona mu odgovori: “Daj da moja dva sina u tvojemu kraljevstvu sjednu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve!”
22. Isus odvrati: “Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ću ja piti?” Odgovoriše mu: “Možemo.”
23. Tada im reče: “Moj ćete kalež, doduše, piti, ali mjesto s moje desne ili lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima kojima je pripravio moj Otac.”\
24. Kad čuše ostala desetorica, razljutiše se na dva brata.
25. Isus ih zato dozva k sebi i reče: “Znate da vladari zapovijedaju svojim narodima i velikaši čine da ljudi osjete njihovu moć.
26. Među vama neka ne bude tako! Nego tko među vama hoće biti velik, taj neka bude vaš poslužitelj,
27. i tko među vama hoće biti prvi, taj neka bude vaš sluga!
28. Tako ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade u otkup za mnoge.”
29. Kad su oni izlazili iz Jerihona, išlo je za njim veliko mnoštvo naroda.
30. Kraj puta su sjedila dva slijepca. Kad oni čuše da prolazi Isus, stadoše vikati: “Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!”
31. Narod ih ukori neka šute. Ali oni su samo vikali još glasnije: “Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!”
32. Tada se zaustavi Isus, dozva ih i upita: “Što hoćete od mene?”
33. Oni odgovoriše: “Gospodine, htjeli bismo da se otvore naše oči.”
34. Pun sažaljenja, dotače se Isus njihovih očiju. Odmah progledaše i pođoše za njim.