A A A A A
Error:
BookNum: 2 Chapter: 8 VerseStart: 29 VerseShouldHave: 28

Biblija u jednoj godini

Siječanj 29

Izlaska 7:1-25
1. A Gospodin reče Mojsiju: “Evo, učinit ću da budeš prema faraonu moćan kao Bog. A tvoj brat Aron bit će tvoj govornik.
2. Njemu kaži sve što ti naložim! Tvoj brat Aron neka onda predloži faraonu da pusti sinove Izrćlove iz svoje zemlje.
3. Ja ću ipak otvrdnuti srce faraonu i tako učiniti u egipatskoj zemlji mnoge znake i čudesa.
4. Budući da vas faraon ne će poslušati, učinit ću da Egipćani osjete moju moć i izvest ću svoje čete, narod svoj, sinove Izrćlove, iz egipatske zemlje, uz velike dokaze svoje moći.
5. Tada će Egipćani spoznati da sam ja Gospodin, kad pružim ruku protiv Egipćana i sinove Izrćlove izvedem iz njihove sredine.”
6. Mojsije i Aron učiniše točno onako kako im je Gospodin bio zapovjedio.
7. Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine kad su pregovarali s faraonom.
8. I reče Gospodin Mojsiju i Aronu:
9. ”Ako vas faraon pozove da ipak učinite kakvo čudo, onda reci Aronu: Uzmi svoj štap i baci ga pred faraona! I postat će tad zmija.”
10. Mojsije i Aron otiđoše k faraonu i učiniše tako kako im zapovjedi Gospodin. Aron baci svoj štap pred faraona i njegove sluge, i pretvori se u zmiju.
11. I faraon dozva mudrace i vračare, i egipatski čarobnjaci učiniše isto tako svojim tajnim čaranjem.
12. Svi baciše svoje štapove, i pretvoriše se štapovi u zmije. Ali Aronov štap proždre njihove štapove.
13. A srce faraonovo ostade tvrdo. On ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin.
14. Tada reče Gospodin Mojsiju: “Srce faraonovo otvrdnu. On ne će pustiti narod.
15. Idi sutra rano k faraonu, kad on polazi k rijeci! Stani prema njemu na obali Nila! Uzmi sa sobom štap što se pretvorio u zmiju,
16. i reci mu: Gospodin, Bog Hebrejâ, posla me k tebi da ti zapovjedim: Pusti moj narod, da mi služi u pustinji! Ipak ti dosad ne posluša.
17. Ovako govori Gospodin: Po tom ćeš spoznati da sam ja Gospodin: Evo, udarit ću sada štapom u svojoj ruci po vodi Nilu, i ona će se pretvoriti u krv.
18. Ribe će u Nilu poginuti, Nil će zasmrdjeti, i gadit će se Egipćanima piti vodu iz Nila.”
19. Dalje zapovjedi Bog Mojsiju: “Naloži Aronu: Uzmi svoj štap i pruži svoju ruku na vode u Egiptu, na njegove rijeke, prokope, bare i na sve njegove čatrnje, da postanu krv! I bit će krv posvuda u egipatskoj zemlji, pa i u drvenim i kamenim posudama.”
20. Mojsije i Aron učiniše tako kako im je bio zapovjedio Gospodin. On (Aron) diže štap i udari njim po vodi u Nilu pred očima faraona i njegovih slugu. Tada se sva voda u Nilu pretvori u krv.
21. Ribe u Nilu poginuše, i Nil zasmrdi, tako da Egipćani nisu više mogli piti vode iz Nila. Posvuda je u egipatskoj zemlji bila krv.
22. Ali egipatski čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem. Tako ostade srce faraonovo tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin.
23. Faraon se okrenu, ode kući i ne primi ni to k srcu.
24. A Egipćani su svi kopali oko Nila, da nađu vode za piće; jer nisu mogli piti vode iz Nila.\
25. Tako prođe punih sedam dana otkako je Gospodin bio udario Nil.

Izlaska 8:1-32
1. Dalje zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži Aronu: Pruži ruku sa svojim štapom na rijeke, prokope i bare i izvedi žabe na egipatsku zemlju!”
2. Aron pruži svoju ruku na egipatske vode, i izađoše žabe i pokriše egipatsku zemlju.
3. Ali čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem. I oni učiniše te izađoše žabe na egipatsku zemlju.
4. Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: “Molite Gospodina da mene i moj narod oslobodi od žaba! Tada ću pustiti narod da žrtvuje Gospodinu.”
5. Mojsije odgovori faraonu: “Odredi mi samo točno kad da zamolim za te, za tvoje sluge i narod, da se uklone žabe od tebe i od tvojih kuća i da ostanu samo u Nilu.”
6. On odgovori: “Sutra.” Tad reče onaj: “Neka bude po tvojoj želji, da spoznaš da nitko nije jednak Gospodinu, Bogu našemu.
7. Žabe će se dakle ukloniti od tebe, od tvojih kuća, od tvojih slugu i od tvojega naroda i samo će još ostati u Nilu.”
8. Nato ostaviše Mojsije i Aron faraona, i Mojsije se pomoli toplo Gospodinu, da uništi žabe kojima je bio pohodio faraona.
9. Gospodin usliša Mojsijevu molitvu. Žabe skapaše u kućama, u dvorištima i u poljima.
10. Zgrnuše ih posvuda na gomile. Zemlja je od toga zaudarala.
11. Kad vidje faraon da opet može odahnuti, ponovno otvrdnu svoje srce i više ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao.
12. Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži Aronu: Pruži svoj štap i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj egipatskoj zemlji!”
13. Oni učiniše tako: Aron pruži svoju ruku sa štapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dođoše komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj egipatskoj zemlji.
14. Egipatski čarobnjaci pokušaše čaranjem isto tako proizvesti komarce, ali ne mogoše. Komarci napadoše ljude i stoku.
15. čarobnjaci rekoše faraonu: “To je prst Božji!” Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin.
16. Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: Ovako govori Gospodin: Pusti moj narod, da mi služi!
17. Jer ako ne pustiš moga naroda, onda ću učiniti da dođu pasje muhe na tebe, na tvoje sluge, na tvoj narod i na tvoje palače. Kuće Egipćana, pa i zemlja na kojoj stoje, bit će pune pasjih muha.
18. Ipak s gošenskom zemljom, u kojoj prebiva moj narod, učinit ću toga dana iznimku, tako da tamo ne bude pasjih muha, da spoznaš da sam ja Gospodin na zemlji.
19. Učinit ću rastavu između svog naroda i tvog naroda. Sutra će se dogoditi to čudo.”
20. I Gospodin učini tako. Dođoše pasje muhe u velikom broju u palaču faraonovu, u stan njegovih slugu i na svu egipatsku zemlju. Zemlja je teško trpjela pod pasjim muhama.
21. Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: “Idite, žrtvujte svom Bogu ovdje u zemlji!”
22. Mojsije odvrati: “To ne možemo činiti. Jer prinosimo Gospodinu Bogu svojemu žrtve koje su Egipćanima nečiste. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?
23. Mi hoćemo ići tri dana hoda daleko u pustinju i tamo žrtvovati Gospodinu, Bogu svojemu, kao što nam zapovjedi.”
24. Faraon reče: “Pustit ću vas da žrtvujete Gospodinu, svom Bogu, u pustinji. Samo ne idite predaleko! Molite se za me!”
25. Mojsije odgovori: “Ja idem sada od tebe i pomolit ću se Gospodinu. Sutra će otići pasje muhe od faraona, od njegovih slugu i naroda. Samo neka faraon više ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti da žrtvuje Gospodinu!”
26. I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodinu.
27. Gospodin usliša molitvu Mojsijevu i ukloni pasje muhe od faraona, od njegovih slugu i naroda. Ne ostade ni jedna.
28. Ali faraon i ovoga puta otvrdnu svoje srce i ne pusti naroda.
29. Molitva. Davidova. Gospode, čuj pravednu stvar! Pazi na moj vapaj! Poslušaj moju molitvu s usana bez varke!
30. Neka mi s tvoga lica dođe sud i neka tvoje oči gledaju što je pravo!
31. Ispitaš li moje srce, istražiš li ga noću, staviš li na me kušnju? ne ćeš naći ništa jer mi usta ne sagriješiše.
32. U ljudskom djelovanju vodio sam se riječima tvojih usta i čuvao od putova nasilnika.

Psalmi 17:1-7
1. Moji koraci čvrsto se održaše na tvojim putovima i ne posrnuše noge moje.
2. Tebe prizivljem, znam, ti ćeš me uslišati, Bože! Prigni k meni uho svoje i čuj moju riječ.
3. Pokaži čudo velike dobrote svoje, pomoćniče onima koji se k tebi utječu, desnici tvojoj, pred buntovnicima!
4. Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i žubor-vodu iz svojega vrela!
5. Moraju li se tvoji izvori razlijevati vani i tvoji potoci po ulicama?
6. Ne, nego su oni samo tvoji, a ne da ih s tobom piju tuđinci.
7. Neka je blagoslovljen tvoj izvor! Veseli se ženi svoje mladosti,

Izreka 5:15-20
15. košuti punoj miline, srni punoj ljupkosti! Ljubav prema njoj smije te uvijek zanijeti. Naslađuj se vazda u njezinoj ljubavi!
16. Zašto bi se, sine moj, radovao s drugom, zašto bi tuđinku grlio u ljubavi?
17. Kad je Isus završio ove govore, napusti Galileju i pođe u područje Judeje, s onu stranu Jordana.
18. Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, i on ih je iscjeljivao.
19. Tada pristupiše k njemu farizeji da ga kušaju. Oni zapitaše: “Je li dopušteno muškarcu otpustiti ženu iz kojeg mu drago razloga?”
20. On im odgovori: “Niste li čitali da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao

Mateju 19:1-30
1. da će muž ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu, i njih dvoje bit će jedno tijelo?
2. Oni dakle nisu više dvoje, nego jedno tijelo. A što je Bog svezao, čovjek ne smije rastavljati.”
3. Oni mu odvratiše: “A zašto je Mojsije zapovjedio da se dade ženi otpusna knjiga, i da se tad pusti?”
4. On im odvrati: “Mojsije vam je dopustio samo zbog tvrdoće vašega srca da otpuštate svoje žene; iz početka nije bilo tako.\
5. Ali vam ja kažem: Tko otpusti svoju ženu? osim zbog preljuba? i oženi se drugom, čini preljub.”
6. Tada mu učenici rekoše: “Ako je to tako između muža i žene, onda nije probitačno ženiti se.”
7. On im reče: “Ne shvaćaju to svi, nego samo oni kojima je dano.
8. Ima ljudi koji su od majčina krila nesposobni za ženidbu; ima takvih koje su ljudi učinili nesposobnima; i ima takvih koji se odriču ženidbe zbog kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati!” \
9. Tada mu donesoše djecu, da stavi ruke na njih i da se pomoli. Ali su učenici odbijali ljude.
10. A Isus reče: “Pustite djecu neka dođu k meni i ne branite im; jer je takovih kraljevstvo nebesko.”\
11. Tada stavi na njih ruke i otiđe dalje.
12. I gle, tada neki mladić pristupi k njemu i upita: “Učitelju, što dobra moram činiti da postignem život vječni?”
13. On mu odgovori: “Što me pitaš za dobro? Samo je jedan dobar. A ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi!”
14. Upita ga: “Koje?” Isus odgovori: “Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno!
15. Poštuj oca i majku, i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe!”
16. Mladić mu odvrati: “Sve sam to držao. Što još trebam činiti?”
17. Isus mu odgovori: “Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i daj utržak siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi i idi za mnom!”
18. Na te riječi otiđe mladić žalostan, jer je posjedovao mnoga dobra.
19. Tada reče Isus svojim učenicima: “Zaista kažem vam: Bogataš će teško ući u nebesko kraljevstvo.
20. Još vam jedanput kažem: Lakše je devi proći kroz iglene uši, negoli bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”
21. Kad to čuše učenici, posve se smetoše i upitaše: “Tko se onda može spasiti?”
22. A Isus ih pogleda i reče im: “Ljudima je to nemoguće, a Bogu je sve moguće.”
23. Tada progovori Petar i reče mu: “Mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom. Što će nam za to pripasti?”
24. Isus im odvrati: “Zaista kažem vam, vi koji pođoste za mnom, kod obnove svijeta, kad Sin čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, isto ćete tako sjesti i vi na dvanćst prijestolja i suditi dvanćst Izrćlovih plemena.
25. Jest, svaki koji ostavi kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu i polja zbog mojega imena primit će stostruko za to i baštinit će vječni život.
26. Mnogi koji su prvi bit će posljednji i mnogi koji su posljednji bit će prvi.”