A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 27

Izlaska 3:1-22
1. A Mojsije je čuvao ovce svome tastu Jitru, svećeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i dođe na goru Božju, na Horeb.
2. Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u ognjenom plamenu što je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm gori plamenom, ali ne izgara.
3. Mojsije pomisli: “Idem iz blizine vidjeti tu rijetku pojavu zašto grm ipak ne izgara.”
4. Kad Gospodin vidje gdje prilazi da vidi, poviknu mu Bog iz grma: “Mojsije, Mojsije!” On odgovori: “Evo me!”
5. A on zapovjedi: “Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš sveto je tlo!”
6. I nastavi: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev.” Tada Mojsije zakloni svoje lice, jer se bojao gledati u Boga.
7. A Gospodin reče: “Dobro vidjeh nevolju svojega naroda u Egiptu i razabrah njegovu tužbu na tlačitelje. Znam kako puno trpi.
8. Zato, evo, siđoh da ga izbavim iz ruku Egipćana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, u mjesta gdje su Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani i Jebusejci.
9. Dosta tužba Izrćlovih sinova dopre do mene, i ja vidim kako ih teško muče Egipćani.
10. Zato sad idi! Šaljem te k faraonu. Izvedi moj narod, Izrćlove sinove, iz Egipta!”
11. Tada upita Mojsije Boga: “Kako, zar ja da idem faraonu: da izvedem Izrćlove sinove iz Egipta?”
12. On potvrdi: “Ja ću biti s tobom. I ovo neka ti bude kao znak da te šaljem: Kad izvedeš narod iz Egipta, častit ćete Boga na ovoj gori.”
13. Mojsije opet zapita Boga: “Ali kad dođem k Izrćlovim sinovima pa im reknem: Bog otaca vaših šalje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime, što ću im odgovoriti?”
14. Bog odgovori Mojsiju: “Ja sam, koji jesam.” I nastavi: “Tako reci sinovima Izrćlovim: Onaj Ja sam posla me k vama!”
15. Dalje reče Bog Mojsiju: “Tako javi Izrćlovim sinovima: Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama. To je moje ime navijeke, i tako me se ima zvati od koljena do koljena.
16. Idi i sakupi starješine Izrćlovih sinova i reci im: Gospodin, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, javi mi se i reče: Dobro pripazih na vas i na to što vam se zbivalo u Egiptu,
17. i odlučih: Izvest ću vas iz nevolje u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
18. Ako te poslušaju, onda idi sa starješinama Izrćlovih sinova egipatskomu kralju! Recite mu: Gospodin, Bog Hebreja, objavi nam se. Mi moramo odmah tri dana hoda daleko poći u pustinju da žrtvujemo Gospodinu, Bogu svojemu.
19. A ja znam da vas egipatski kralj ne će pustiti da idete, ako na to ne bude silom prisiljen.
20. Ali ja ću pružiti svoju ruku i pohodit ću Egipat svim svojim čudesima, što ću ih učiniti u njemu, i poslije će vas pustiti.
21. Učinit ću da taj narod nađe milost u Egipćana. Kad pođete, ne ćete otići praznih ruku.
22. Žene će naime izmoliti od svojih susjeda i domaćica srebrnih i zlatnih dragocjenosti i haljina. To ćete staviti na svoje sinove i kćeri i tako od Egipćana uzeti plijen.”

Izlaska 4:1-31
1. Mojsije odvrati: “Ali ako mi ne budu vjerovali i ako me ne poslušaju, nego reknu: Nije ti se Gospodin objavio?”
2. Tada mu Gospodin odvrati: “Što ti je to u ruci?” Odgovori: “Štap.”
3. I on zapovjedi: “Baci ga na zemlju!” Baci ga na zemlju, a on posta zmija. A Mojsije pobježe od nje.
4. I Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Pruži ruku svoju i primi je za rep!” On pruži ruku i uhvati je. Ona opet posta štap u njegovoj ruci.
5. ”Tako moraju vjerovati da ti se je objavio Gospodin, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.”
6. Dalje mu reče Gospodin: “Stavi svoju ruku u svoja njedra!” On stavi svoju ruku u njedra. Kad je opet izvadi, bila je njegova ruka od gube bijela kao snijeg.
7. Nato zapovjedi: “Stavi još jedanput svoju ruku u njedra!” On stavi ruku još jedanput u njedra, i kad opet izvadi iz njedara, bila je opet kao ostalo njegovo tijelo.
8. ”Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne poslušaju na prvi znak, vjerovat će na drugi znak.
9. Ako li ne budu vjerovali na oba ta znaka i ne poslušaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada će se voda što si je uzeo iz Nila na suhom tlu pretvoriti u krv.”
10. A Mojsije reče Gospodinu: “Ipak ne, Gospodine! Ja nisam čovjek koji zna govoriti. Nisam prije bio, a nisam ni sada, otkad govoriš sa svojim slugom, nego sam sporih usta i spora jezika.”
11. Ali Gospodin mu odgovori: “Tko dade čovjeku usta? Tko ga učini nijemim ili gluhim? Tko s očima ili slijepim? Ne činim li to ja, Gospodin?
12. Idi dakle! Ja ću biti u tvojim ustima i učit ću te što ćeš govoriti.”
13. Ali on odvrati: “Ne, Gospodine! Pošalji koga hoćeš!”
14. Sada se razljuti Gospodin na Mojsija i reče: “Nije li ti brat Aron još tu, levit? Znam da on veoma dobro može govoriti. On je već na putu da te susretne. Kad te vidi, obradovat će se od srca.
15. Govori s njim, stavi mu ove riječi u usta! Ja ću tvoj i njegov govor voditi i nadahnut ću vas što ćete činiti.
16. On neka u tvoje ime govori narodu! On neka bude govornik umjesto tebe, i ti ćeš mu biti umjesto Boga!
17. Uzmi taj štap u ruku! Njim čini čudesne znake!”
18. I Mojsije se vrati k svojemu tastu Jitru i zamoli ga: “Htio bih se vratiti k svojim plemenicima u Egipat da vidim jesu li još živi.” Jitro odgovori Mojsiju: “Idi u miru!”
19. Gospodin je naime bio Mojsiju u midjanskoj zemlji zapovjedio “Idi, vrati se sada u Egipat! Jer su svi mrtvi koji su ti radili o glavi.”
20. Mojsije uze, dakle, svoju ženu i svoje sinove, posadi ih na magarca i vrati se u Egipat. A štap Božji uze Mojsije u ruku.
21. Još reče Gospodin Mojsiju: “Kad se vratiš u Egipat, pazi: čini pred faraonom sva čudesna djela što ih dadoh u tvoju vlast! Ipak ću učiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide.
22. Tada reci faraonu: Ovako govori Gospodin: Izrćl je prvorođeni moj sin.
23. Zapovijedam ti: Pusti mog sina da ide, da mi služi! Ako li ga ne pustiš da ide, onda ću usmrtiti tvoga prvorođenog sina.”
24. Putem u prenoćište stane Gospodin na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti.
25. Tad Sipora uze oštar kamen, obreza njim prednju kožicu svog sina, baci mu je pred noge i reče: “Krvav si mi zaručnik!”
26. Potom ga pusti. Ona tad upotrijebi riječ: “krvav zaručnik” zbog obrezanja.
27. Gospodin je bio zapovjedio Aronu: “Izađi u pustinju ususret Mojsiju!” Tako se on zaputi, stiže ga na gori Božjoj, i poljubi ga.
28. I Mosije kaza Aronu sve Gospodnje riječi kojima mu je bio predao svoje poslanje, i sve čudesne znake što mu je bio naložio da čini.
29. Mojsije i Aron otiđoše i skupiše sve starješine Izrćlovih sinova.
30. Aron im kaza sve što je bio Gospodin naložio Mojsiju i on učini čudesne znake pred očima naroda.
31. Narod mu je vjerovao, i kad čuše da se je Gospodin zauzeo za Izrćlove sinove i pogledao na njihovu nevolju, nakloniše se i baciše se ničice.

Psalmi 16:1-6
1. Miktam. Davidov.
2. čuvaj me, Bože, jer u tebe se uzdam. Govorim Gospodu: “Ti si moj gospodar. Izvan tebe nema za mene sreće.”
3. Pravednicima koji su u zemlji, plemenitima, ide sva moja ljubav.
4. Umnoži bol onih koji idu za tuđim idolima. Njima neću nikada prinositi krvnih ljevanica, niti ću prljati svoje usne njihovim imenima.
5. Gospod je moja baština i moj pehar; ti uzdržavaš moju sudbinu. \
6. Dio moje sudbine pao je na dobru zemlju. Doista, moja mi se baština veoma dopada.

Izreka 5:1-6
1. Sine moj, pripazi na moju mudrost! Prigni svoje uho k mojoj razboritosti!
2. Tako se držiš mudrosti i čuvaš stegu svojim usnama.
3. S usana bludnice kaplje med, i grlo joj je glađe od ulja.
4. Ali na kraju je gorka kao pelin, oštra kao mač dvorezac.
5. Njezine noge silaze k smrti, njezini koraci vode k podzemnome svijetu.
6. Ona ne ide stazom života; na neprekidnim putovima gine, a da to ne opaža. \

Mateju 18:1-20
1. U onaj čas pristupiše učenici k Isusu i zapitaše: “Tko je doista najveći u nebeskom kraljevstvu?”
2. Tada on dozva dijete, postavi ga među njih
3. i reče: “Zaista, kažem vam: Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, ne ćete ući u nebesko kraljevstvo.
4. Tko se dakle drži malenim kao ovo dijete, taj je najveći u nebeskom kraljevstvu.
5. Tko prima takvo dijete u moje ime, taj mene prima.
6. Tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu o vrat objese mlinski kamen i da potone u morsku dubinu.
7. Teško svijetu zbog sablazni! Moraju, doduše, doći sablazni, ali teško onomu čovjeku po kojem dolazi sablazan!
8. Ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci je od sebe! Bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge biti bačen u vječni oganj.
9. I ako te tvoje oko sablažnjava, izvadi ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s jednim okom ući u život, negoli s dva oka biti bačen u pakleni oganj.
10. Gledajte da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih! Jer vam kažem: Njihovi anđeli na nebesima gledaju uvijek lice mojega Oca koji je na nebesima.
11. Jer Sin je čovječji došao spasiti što je bilo izgubljeno.
12. Što vam se čini: Ako netko ima sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti devedeset i devet u gori i neće li tražiti onu što je zalutala?
13. I ako mu pođe za rukom pa je nađe, zaista kažem vam, on se toj više raduje nego devedeset i devet onih što nisu zalutale.
14. Tako ni vaš Otac na nebesima ne će da se izgubi jedan od ovih malenih.
15. Ako tvoj brat pogriješi protiv tebe, pođi i opomeni ga u četiri oka! Ako te posluša, dobio si svojega brata.
16. Ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednu ili dvije osobe, da se svaki spor uredi izjavom dvojice ili trojice svjedoka.
17. Ako ni njih ne posluša, kaži Crkvi! Ako li ne posluša ni Crkve, neka ti bude kao neznabožac i carinik!
18. Zaista kažem vam: Što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebu, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebu.
19. Nadalje vam kažem: Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, moj nebeski Otac će im dati.
20. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima.”