A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 26

Izlaska 1:1-22
1. Ovo su imena Izrćlovih sinova koji su bili došli sa svojim obiteljima u Egipat zajedno s Jakovom:
2. Ruben, Šimun, Levi, Juda,
3. Jisakar, Zebulun, Benjamin,
4. Dan, Naftali, Gad i Ašer.
5. Broj Jakovljevih potomaka bio je sedamdeset. Josip je već prije boravio u Egiptu.
6. Poslije Josipove smrti i smrti sve njegove braće i svega onoga naraštaja
7. umnožiše se veoma Izrćlovi sinovi i postadoše vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zemlja bila njima gusto napučena.
8. Tada zavlada u Egiptu novi kralj, koji nije ništa znao o Josipu.
9. On reče svome narodu: “Gle, narod Izrćlovih sinova brojniji je i moćniji od nas.
10. Hajde da mudro s njim postupamo, da dalje ne raste i da u slučaju kakva rata ne prijeđe našim neprijateljima, ne udari na nas i ne ode iz zemlje.”
11. Tada postavi nad njim nadglednike, da ih izmuče teškim poslovima zidajući za faraona skladišta? gradove Pitom i Ramses.
12. Ali što su ga više tlačili, to se on više množio i širio, tako da su (Egipćani) strahovali od Izrćlovih sinova.
13. Zato su Egipćani silom gonili Izrćlove sinove na rad.
14. Ogorčavali su im život teškim poslom s ilovačom i opekama i svakovrsnim radom u polju. Silom su ih gonili na sve te poslove.
15. A hebrejskim babicama, od kojih se jedna zvala Šifra, a druga Pua, zapovjedi egipatski kralj ovo:
16. ”Kad pomažete Hebrejkama kod poroda, pripazite na spol: Je li dječak, usmrtite ga! Je li djevojčica, neka ostane na životu!”
17. Ali babice su se bojale Boga i nisu činile kako im je zapovjedio egipatski kralj, nego su ostavljale dječake na životu.
18. Zato egipatski kralj dade dozvati babice i zapita ih: “Zašto tako činite i ostavljate dječake na životu?”
19. Babice odgovoriše faraonu: “Hebrejke nisu kao egipatske žene, nego znaju same sebi pomoći. Prije nego dođe babica one već rode.”
20. Zato Bog učini dobro babicama. Tako se je narod množio i postao veoma mnogobrojan.
21. Jer su se babice bojale Boga, dade im Bog veliko potomstvo.
22. Ali faraon zapovjedi svemu narodu: “Sve dječake što se rode bacajte u Nil, a djevojčice ostavljajte na životu!”

Izlaska 2:1-25
1. Neki muž iz kuće Levijeve ode i oženi se ženom iz svog plemena.
2. Žena zatrudnje i rodi sina. Kad vidje da je lijep, sakrivala ga je tri mjeseca.
3. A kad ga nije mogla dulje sakrivati, uze za nj košaricu od papirusove trstike. Zamaza je dobro asfaltom i smolom, stavi dječaka u nju i položi je u trsku kraj Nila.
4. Njegova sestra stajala je podalje, da vidi što će od njega biti.
5. Tada dođe faraonova kći na Nil, da se kupa. Dok su njezine sluškinje hodale amo-tamo po obali Nila, ugleda ona košaricu u trsci. Posla svoju sluškinju tamo, da je donese.
6. Kada je otvori, vidje dijete: bio je dječak i plakao je. Sažali se nad njim i pomisli: “To je jedno od hebrejske djece.”
7. Tada upita njegova sestra faraonovu kćer: “Hoćeš li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete?”
8. Odgovori joj faraonova kći: “Idi!” I ode djevojčica i dovede dječakovu majku.
9. Reče joj faraonova kći: “Uzmi ovog dječaka i doji ga! Ja ću ti za to platiti!” Žena uze dječaka i dojila ga je.
10. Kad dječak posta veći, donese ga natrag faraonovoj kćeri. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije. “Jer”, reče, “izvadila sam ga iz vode.”
11. U ono vrijeme, kad je Mojsije bio odrastao, posjeti on jednoga dana svoje zemljake i vidje kako moraju raditi teške poslove. Kad opazi kako jedan Egipćanin tuče jednoga od njegovih hebrejskih sunarodnjaka,
12. obazre se na sve strane i kad vidje da nema nikoga u blizini, ubi Egipćanina i zatrpa ga u pijesak.
13. Drugog dana izađe on opet van. Upravo su se bila posvađala dva Hebrejca. On doviknu onomu koji je imao krivo: “Zašto tučeš svog zemljaka.”
14. A on odvrati: “Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao Egipćanina?” Mojsije se uplaši, jer pomisli: “Ipak se to saznalo.”
15. Faraon je to čuo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobježe ispred faraona i nastani se u midjanskoj zemlji. Odmarao se na jednom studencu.
16. Midjanski svećenik imao je sedam kćeri. One dođoše zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce svojega oca.
17. A tada dođoše pastiri i rastjeraše ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce.
18. I kad se one vratiše k svom ocu Reuelu, on upita: “Što se danas tako brzo vratiste?”
19. Odgovoriše: “Jedan Egipćanin obrani nas od pastirâ i pomože nam zahvatiti vode i napojiti ovce.”
20. A on reče svojim kćerima: “Pa gdje je? Zašto tamo ostaviste toga čovjeka? Zovnite ga, da jede s nama!”
21. Mojsije se skloni da ostane kod onoga čovjeka. On dade Mojsiju svoju kćer Siporu za ženu.
22. Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Geršon; jer reče: “Gost sam u tuđoj zemlji.” \
23. Prođe puno vremena. Uto umre egipatski kralj. A Izrćlovi sinovi uzdisali su još uvijek pod teškim poslom i vapili su glasno za pomoć. I njihov vapaj diže se od rada k Bogu.
24. Bog je čuo njihove vapaje. I spomenu se Bog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
25. Bog pogleda na Izrćlove sinove i Bog se za njih zauze.

Psalmi 15:1-5
1. Psalam. Davidov. Gospode, tko smije biti gost u šatoru tvome? Tko smije boraviti na tvojoj svetoj gori?
2. Onaj koji hodi bez ljage i čini pravdu, koji iz svoga srca govori istinu,
3. koji ne kleveće jezikom, koji ne nanosi zlo svome bližnjemu, koji susjeda ne sramoti,
4. u čijim očima ništa ne vrijedi zlikovac, koji časti onoga koji se boji Gospoda, koji se ne mijenja makar se zakleo na svoju štetu,
5. koji ne lihvari svojim novcem, koji ne prihvaća mito protiv nevina. Tko tako radi, nikada se ne će pokolebati!

Izreka 4:25-27
25. Neka pravo gleda tvoje oko! Neka tvoje trepavice idu ravno pred tobom!
26. Svoje noge stavi na ravnu stazu, svi tvoji putovi neka su tvrdo određeni!
27. Ne svraćaj desno ili lijevo! Drži daleko svoju nogu od zla!

Mateju 17:1-27
1. Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra i Jakova, i njegova brata Ivana, i povede ih nasamo na visoku goru.
2. Tada se preobrazi pred njima. Lice njegovo zasja kao sunce, a haljine njegove zasvijetliše kao svjetlo.
3. Ukazaše im se Mojsije i Ilija koji su s njime razgovarali.
4. Tada prozbori Petar i reče Isusu: “Gospodine, dobro je da smo ovdje! Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”
5. Dok je on još govorio, zasjeni ih sjajan oblak i začu se glas iz oblaka: “Ovo je moj ljubljeni sin, koji mi je po volji. Njega slušajte!”
6. Kad učenici to čuše, padoše ničice vrlo uplašeni.
7. Isus pristupi, dotače ih se i reče: “Ustanite, ne bojte se!”
8. Oni podigoše oči, ali ne vidješe više nikoga, nego sama Isusa.
9. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte ništa o ovom viđenju, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih!”
10. Tada ga učenici zapitaše: “Zašto kažu književnici da najprije mora doći Ilija?”
11. On odgovori: “Svakako će doći Ilija i sve će obnoviti.
12. Ali vam kažem: Ilija je već došao. A oni ga ne spoznaše, nego učiniše s njim što htjedoše. Tako će i Sin čovječji morati od njih trpjeti.”
13. Tada razumješe učenici da je on mislio na Ivana Krstitelja.
14. Kad dođoše k narodu, pristupi k njemu čovjek, baci se pred njega na koljena i zamoli:
15. ”Gospodine, smiluj se mome sinu! On je mjesečar i mora strašno trpjeti. često se baca u oganj i često u vodu.
16. Donesoh ga tvojim učenicima, ali ga oni ne mogoše iscijeliti.”
17. Isus odvrati: “O nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas? Dokle ću vas još podnositi? Donesite ga ovamo k meni!”
18. Isus zapovjedi zlome duhu, i on izađe iz njega tako da je ozdravio od toga časa.
19. Tada pristupiše učenici k Isusu i upitaše ga nasamo: “Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?”
20. On im odgovori: “Jer imate tako malo vjere. Zaista kažem vam: Ako imate vjere koliko je gorušičino zrno, možete reći ovoj gori: Prijeđi odavle tamo, i prijeći će. Ništa vam ne će biti nemoguće.”
21.
22. Kad su se okupili u Galileji, reče im Isus: “Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima.
23. Ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.” Tada se oni vrlo ražalostiše.
24. Kad dođoše u Kafarnaum, pristupiše k Petru skupljači hramskoga poreza i zapitaše: “Zar vaš učitelj ne plaća hramskoga poreza?”
25. On odgovori: “Plaća.” Kad onda uđe u kuću, preteče ga Isus pitanjem: “Što misliš, Šimune, od koga uzimaju zemaljski kraljevi daće ili poreze? Od svojih sinova ili od podanika?”
26. On odgovori: “Od podanika.” Tada mu reče Isus: “Dakle, sinovi su slobodni.
27. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš! Otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga i podaj im za me i za se!”