A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 25

Postanka 49:1-33
1. Tada sazva Jakov svoje sinove i reče: “Skupite se da vam javim što će vam biti u buduće dane!
2. Sakupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izrćla, svojega oca!
3. Rubene, ti si provorođenac moj, jakost moja i prvina muške snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! \
4. Uskipio si kao voda; ne ćeš imati prvenstva jer si stupio na ležaj svojega oca i oskvrnuo ga. U moju je postelju on stupio. \
5. Šimun i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja.
6. U njihov savjet neka ne ulazi moja duša, s njihovim zborom neka se ne druži moje srce; jer u gnjevu poubijaše ljude i u razuzdanosti ohromiše volove. \
7. Proklet neka je njihov gnjev, što je tako žestok, i ljutina, što je tako okrutna! Pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspršit ih u Izrćlu.
8. Ali tebe, Juda, hvalit će tvoja braća; ruka će ti biti za vratom tvojim neprijateljima i klanjat će se pred tobom sinovi tvojega oca. \
9. Mlad je lav Juda: od plijena si se uzdigao, sine moj! A onda se spusti i leže kao lav, kao lavica. Njega dražiti tko da sa usudi?
10. Ne će odstupiti žezlo od Jude, niti vladalački štap od njegovih nogu dok ne dođe onaj kome pripada i komu će se pokoravati narodi:
11. koji veže magare svoje za čokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu svoju haljinu i u krvi grožđa svoj ogrtač. \
12. Iskre mu se oči od vina i zubi su mu bijeli od mlijeka.
13. Zebulun prebiva na morskoj obali gdje pristaju lađe. Svoja leđa okrenuo je prema Sidonu.
14. Jisakar je koščat magarac koji leži među ogradama.
15. A kad vidje da je mir dobar i zemlja mila, tad prignu leđa da nosi tovare i posta robijaš.
16. Dan će suditi svom narodu, kao samo jedno od Izrćlovih plemena.
17. Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak.
18. Tebe čekam, da me izbaviš, Gospodine!
19. A Gad? Razbojničke čete pritišću ga, ali ih on potiskuje na pete.
20. Ašer ima hrane u izobilju, on daje kraljevske poslastice.
21. Naftali je puštena košuta, zna govoriti lijepe riječi.
22. Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu. Preko zidova penju se njegove grane.
23. Strijelci pritišću, nišane i udaraju na njega.
24. Ali njegov luk ostaje čvrst, jake su njegove mišice i ruke po jakosti moćnoga Boga Jakovljeva. Otamo gdje stoluje pastir, pećina Izrćlova,
25. od Boga oca tvojega koji ti pruža pomoć, od Svemogućega koji te blagoslivlja punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz bezdana, punim blagoslovom iz prsiju i krila!
26. Blagoslovi oca neka nadvise blagoslove vječitih bregova, ljepotu prastarih brežuljaka. Oni neka dođu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od njegove braće.
27. Benjamin je grabežljivi vuk: jede grabež ujutro, dijeli plijen uvečer.”
28. Svi su ovi dvanćst Izrćlovih plemena; i to je bilo što im njihov otac izgovori kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade prikladan blagoslov. \
29. Onda im zapovjedi: “Kad se pridružim k svojemu rodu, pokopajte me kod mojih otaca u pećini na zemljištu Hetita Efrona,
30. u pećini na zemljištu Makpeli, istočno od Mamre u kanaanskoj zemlji, na zemljištu što ga Abraham kupi od Hetita Efrona za grob.
31. Tamo pokopaše Abrahama i njegovu ženu Saru. Tamo sahraniše Izaka i njegovu ženu Rebeku i tamo pokopah ja Leu.
32. Zemljište i pećina na njemu bili su otkupljeni od Hetitâ.”
33. Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuče svoje noge natrag na postelju. Tada preminu i bi pridružen svojim zemljacima.

Postanka 50:1-26
1. Josip se baci na oca, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga.
2. Tada zapovjedi Josip liječnicima što su bili u njegovoj službi neka balzamiraju njegova oca. I liječnici su balzamirali Izrćla.
3. U tome prođe četrdeset dana, jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana.
4. Kad prođoše dani žalosti za njim, reče Josip dvoranima faraonovim: “Ako sam našao milost kod vas, progovorite, molim, za me faraonu!
5. Otac me je moj zakleo i rekao mi: Evo, umrijet ću! Pokopaj me u mom grobu, što ga sebi iskopah u kanaanskoj zemlji! Zato bih sad pošao da pokopam svog oca. Onda ću se opet natrag vratiti.”
6. Faraon reče: “Otiđi i pokopaj svojega oca, kako te je zakleo!”
7. Tako ode Josip da pokopa svojega oca, a s njim pođoše sve faraonove sluge, prvi njegovi službenici i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;\
8. nadalje sva Josipova družina, njegova braća i kućna družina njegova oca. Samo svoje žene i djecu, svoje ovce i goveda ostaviše u gošenskoj zemlji.
9. A pođoše s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika.
10. I kad dođoše u Goren Haatad s onu stranu Jordana, održaše ondje veliku i veoma svečanu žalost za pokojnim. On priredi svojemu ocu korotu od sedam dana.
11. Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidješe u Goren Haatadu žalosnu svečanost, rekoše: “Tu se drži velika žalosna svečanost Egipćana.” Zato se prozva ono mjesto Abel Misrajim. Leži s onu stranu Jordana.
12. Učiniše mu (Jakovljevi) njegovi sinovi onako kako im je bio zapovjedio.
13. Odnesoše ga naime sinovi u kanaansku zemlju i pokopaše ga u pećini na zemljištu Makpeli, na zemljištu što ga je bio otkupio Abraham za grob od Hetita Efrona, istočno od Mamre.
14. Kad Josip pokopa oca, vrati se opet u Egipat natrag, on i njegova braća i svi koji su bili s njim pošli na pokop njegova oca.
15. A braća se Josipova pobojaše, kad im umre otac, i rekoše: “Što ako bi se Josip pokazao protivan nama pa nam uzvratio sve zlo što mu učinismo?”
16. Zato poručiše Josipu: “Otac tvoj pred smrt svoju odredi ovo:
17. Ovako kažite Josipu: Ah, oprosti ipak braći njihov zločin i grijeh, što ti zlo učiniše! A sad oprosti nam, molimo, naš zločin! Mi štujemo Boga tvojega oca!” Kad mu oni to poručiše, Josip zaplaka.
18. Tada mu dođoše sama braća, padoše pred njega i rekoše: “Evo, tvoji smo robovi!”
19. A Josip im reče: “Ne bojte se! Zar sam ja umjesto Boga?
20. Vi dakako misliste zlo protiv mene, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude.
21. Ne bojte se sada! Ja ću se brinuti za vas, za vaše žene i za vašu djecu!” Tako ih je tješio i prijateljski im govorio.
22. I Josip je prebivao u Egiptu, on i obitelj njegova oca. Josip poživje sto i deset godina.
23. Od Efrajima vidje praunuke; i sinovi Makira, sina Manašeeva, rodiše se još za Josipova života. \
24. Jednoga dana reče Josip svojoj braći: “Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.” \
25. Tada zakle Josip Izrćlove sinove i reče: “Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tad uzmite sa sobom moje kosti odavde!”
26. I umre Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraše ga i položiše u lijes u Egiptu.

Psalmi 14:1-7
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Davidov. Luđak kaže u svom srcu: “Nema Boga.” Oni su pokvareni. Njihova su djela odurna. Nema nijednoga koji čini dobro.
2. Gospod gleda s neba čovječje sinove da vidi ima li itko razuman da traži Boga.
3. Ali svi su zalutali, svi su se jednako pokvarili. Nema nikoga koji čini dobro, nema ni jednoga.
4. Hoće li ikada naučiti svi ti zločinci koji grizu moj narod kao što se jede kruh, i ne zazivaju Gospoda?
5. Oni će jednom zadrhtati od tjeskobe jer Gospod stoji na strani pravednika.
6. U uroti protiv siromaha propast ćete jer Gospod je njegov branič.
7. Neka dođe Izrćlu spasenje sa Siona! Kad Gospod okrene sudbinu svoga naroda, klicat će Jakov, veselit će se Izrćl!

Izreka 4:20-24
20. Sine moj, pazi na moje riječi! Prigni svoje uho mojim razlozima.
21. Neka ti nikada ne odlaze iz očiju! čuvaj ih na dnu srca!
22. Jer tko ih nađe, za njega su život, a svemu njegovu tijelu zdravlje.
23. Svom brižljivošću čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život!
24. Drži daleko laž od svojih usta. Tvoje usne neka budu čiste od varki!

Mateju 16:1-28
1. Pristupiše mu farizeji i saduceji da ga kušaju. Zatražiše od njega da im pokaže znak s neba.
2. A on im odvrati: “Uvečer govorite: Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.
3. Ujutro: Danas će biti kišovito vrijeme jer je nebo crveno i mutno. Znate protumačiti izgled neba, a znake vremena ne razumijete?
4. Zli i preljubnički rod traži znak. Ali ne će mu se dati drugi znak osim znaka Jone.” I ostavi ih te otiđe.
5. Učenici dođoše na drugu obalu, a bili su zaboravili uzeti sa sobom kruha.
6. Tada im reče Isus: “Pazite i čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca!”
7. Oni su razmišljali u sebi i rekoše: “Nismo uzeli sa sobom kruha.”
8. Isus to opazi i reče: “Malovjerni, što razmišljate u sebi o tom što nemate uza se kruha?
9. Zar još uvijek ne shvaćate? Zar više ne mislite na pet kruhova za pet tisuća, i koliko košarica nakupiste?
10. Ni na sedam kruhova za četiri tisuće, i koliko košarica nakupiste?
11. Kako ne shvaćate da nisam govorio o kruhu kad sam rekao: čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca?”
12. Tada shvatiše kako nije mislio na to da se čuvaju krušnoga kvasca nego farizejskog i saducejskog nauka.
13. Kad dođe Isus u okolinu Cezareje Filipove, upita učenike: “Za koga drže ljudi Sina čovječjega?”
14. Oni odgovoriše: “Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, drugi opet za Jeremiju ili za kojega od proroka.”
15. On ih upita: “A vi, za koga me vi držite?”
16. Šimun Petar odgovori: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.”
17. Tada mu reče Isus: “Blago tebi, Šimune, Jonin sine! Jer ti tijelo i krv nisu to objavili nego moj Otac koji je na nebesima.
18. I ja tebi kažem: Ti si Petar. Na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu, i paklena vrata ne će je nadvladati.
19. Tebi ću dati ključeve nebeskoga kraljevstva. Što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima.”
20. Tada zapovjedi učenicima da nikomu ne kazuju da je on Mesija.
21. Otada poče Isus objašnjavati svojim učenicima da mora ići u Jeruzalem, da će mnogo trpjeti od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca i da će biti ubijen, ali da će treći dan uskrsnuti.
22. Petar ga uze nasamo, poče ga nagovarati i reče: “Bože sačuvaj, Gospodine! Daleko neka bude to od tebe!”
23. A on se okrenu i reče Petru: “Idi od mene, sotono! Ti si mi na sablazan. Ne držiš se onog što je Božje, nego što je ljudsko.”
24. Tada reče Isus svojim učenicima: “Tko hoće ići za mnom, neka se odreče sebe, neka uzme na se svoj križ i neka tako ide za mnom!
25. Jer tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.\
26. Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a pritom izgubi svoj život? Što čovjek može dati kao otkup za svoj život?
27. Jer Sin čovječji doći će sa svojim anđelima, u slavi svojega Oca, i tada će vratiti svakome po njegovim djelima.
28. Zaista kažem vam: Od onih što stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjega gdje dolazi u svome kraljevstvu.”