A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 2

Postanka 3:1-24
1. Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: “Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?”
2. Žena odgovori zmiji: “Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti.
3. Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.”
4. Zmija odvrati ženi: “Nikako ne ćete umrijeti.
5. Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.”
6. Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede.\
7. Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače.
8. A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9. A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: “Gdje si?”
10. On odgovori: “Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.”
11. Tad on upita: “Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?”
12. Adam odgovori: “Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.”
13. I Gospodin Bog upita ženu: “Zašto si to učinila?” Žena odvrati: “Zmija me zavede; zato sam jela.” \
14. Tada reče Gospodin Bog zmiji: “Zato što si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svim životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svome puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života.
15. Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.”
16. Ženi reče: “Mnoge ću ti muke zadati kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar.”
17. Adamu reče: “Zato što si popustio molbi svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti, zato neka je prokleta zemlja zbog tebe. S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega.
18. Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti poljsko zelje.
19. U znoju ćeš lica svojega jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet. Jer si prah i u prah se vraćaš.”
20. Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima.\
21. A načini Gospodin Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih.
22. Tada reče Gospodin Bog: “Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!”
23. Zato ga izagna Gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet.
24. I kad je bio izagnao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu života.

Postanka 4:1-26
1. Adam spozna Evu, ženu svoju. Ona zatrudni i rodi Kajina. Tada reče: “Dobih čovjeka s pomoću Gospodina.”
2. Nato dobi još jednog sina, brata njegova Abela. Abel postade pastir, Kajin ratar.
3. I poslije nekog vremena dogodi se da Kajin prinese Gospodinu žrtvu od plodova poljskih.
4. I Abel žrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospodin pogleda milostivo na Abela i njegovu žrtvu,
5. a na Kajina i njegovu žrtvu ne pogleda. Tada se Kajin veoma razljuti i gledao je preda se mrko.
6. A Gospodin upita Kajina: “Zašto si ljutit i gledaš preda se tako mrko.
7. Nije li ovako: Ako pravo radiš, smiješ slobodno dići pogled? Ako li krivo radiš, ne vreba li tad pred vratima grijeh koji je upravljen tebi, ali mu ti moraš biti gospodar?”
8. I jednoga dana, kad se Kajin sa svojim bratom Abelom, dok su bili u polju, nešto porječkao, skoči Kajin na brata svojega Abela i ubije ga.
9. Tada upita Gospodin Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svojega?”
10. Tad reče Gospodin: “Što si učinio? Glasno vapi sa zemlje k meni krv tvojega brata.
11. I zato da si proklet, prognan od domaćeg tla, što je otvorilo usta svoja da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega!
12. Kad zemlju obradiš, neka ti više ne daje uroda. Lutat ćeš i bježat ćeš po zemlji.”
13. A Kajin se potuži Gospodinu: “Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao podnositi.
14. Izgoniš me, eto, danas iz dobre zemlje! Moram se kriti pred tobom, moram lutati i bježati po zemlji. Tkogod me susretne, ubit će me.”
15. Gospodin mu odgovori: “Naprotiv, tko god ubije Kajina, bit će sedam puta osvećen.” I Gospodin učini na Kajinu znamen, da ga ne ubije nitko tko ga susretne.
16. Kajin ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod, istočno od Edena.
17. Kajin spozna ženu svoju. Ona zatrudnje i rodi Henoka. Kad Kajin sazida grad, prozva ga po imenu svojega sina Henok.
18. Henoku se rodi Irad. Irad rodi Mehujćla, Mehujćl rodi Metušćla i Metušćl rodi Lameka.
19. Lamek uze sebi dvije žene. Jedna se zvala Ada druga Sila.
20. Ada rodi Jabala. Ovaj je bio pradjed onima što stanuju pod šatorima i goje stoku.
21. Brat se njegov zvao Jubal. On je bio pradjed svim gudačima i sviračima.
22. A Sila rodi Tubal-Kajina, kovača, koji je pravio svakovrsno posuđe od mjedi i željeza. Sestra Tubal-Kajinova bila je Noema.
23. Lamek reče svojim ženama: “Ada i Sila, čujte moj govor! Žene Lamekove, poslušajte moju riječ: ubit ću čovjeka koji me rani i momka koji me udari.
24. Ako će Kajin biti sedam puta osvećen, Lamek će biti sedamdeset i sedam puta.”
25. Kad je Adam opet bio spoznao svoju ženu, rodi ona sina kojega nazva Šet; “jer”, reče, “Bog mi dade drugoga sina umjesto Abela, kojega ubi Kajin.”\
26. I Šetu se rodi sin. On ga nazva Enoš. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.

Psalmi 2:1-6
1. Zašto se bune puci i narodi kuju lude naume?
2. Skupljaju se zemaljski vladari, i knezovi vijećaju među sobom protiv Gospoda i njegova Pomazanika:
3. ”Rastrgnimo njihove okove i zbacimo sa sebe njihov jaram.”
4. Onaj koji stoluje na nebu, smije se, Gospod im se podruguje.
5. Tada im govori u svojoj ljutnji i zbunjuje ih svojim gnjevom:
6. ”Ja ustoličih svog kralja na Sionu, svojoj svetoj gori!”

Izreka 1:8-9
8. Slušaj, sine moj, pouku svojega oca! Ne cijeni malo naputak svoje majke!
9. Jer su oni mio vijenac tvojoj glavi, ures vratu tvojemu.

Mateju 2:1-23
1. Kad se Isus, u dane kralja Heroda, bio rodio u Betlehemu u Judeji, dođoše mudraci od istoka u Jeruzalem i upitaše:
2. ”Gdje je novorođeni židovski kralj? Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo pokloniti mu se.”
3. Kad je to čuo kralj Herod, uplaši se on i s njim sav Jeruzalem.
4. Sabra sve svećeničke glavare i narodne književnike i upita ih gdje bi se trebao roditi Mesija.
5. Oni mu odgovoriše: “U Betlehemu u Judeji, jer ovako stoji pisano kod proroka:
6. Ti, Betleheme u zemlji Judinoj, nipošto nisi najmanji među kneževskim Judinim gradovima, jer će iz tebe izaći knez koji će biti pastir nad mojim narodom Izrćlom.”
7. Tada Herod tajno dozva k sebi mudrace i točno ih ispita za vrijeme kad im se je pojavila zvijezda.
8. Onda ih uputi u Betlehem i reče: “Idite tamo i raspitajte se brižno za dijete. čim ga nađete, javite mi; tada ću i ja doći i pokloniti mu se.” \
9. Oni poslušaše kralja i onda se zaputiše. I gle, zvijezda koju su bili vidjeli na istoku, išla je pred njima, dok nije napokon stala nad mjestom gdje je bilo djetešce.
10. Kad vidješe zvijezdu, veoma se obradovaše.
11. Stupiše u kuću i vidješe dijete s Marijom, njegovom majkom. Padoše ničice i pokloniše mu se. Tada otvoriše svoje blago i prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
12. U snu primiše naputak da se ne vraćaju Herodu. Zato se vratiše drugim putem u svoju zemlju.
13. Kad su oni otišli, javi se Josipu u snu Gospodnji anđeo i reče: “Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i bježi u Egipat! Ostani ondje dok ti ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.”
14. Tada on ustade, uze još u noći dijete i njegovu majku i ode u Egipat.
15. Ondje ostade do Herodove smrti. Tako se trebalo ispuniti što je Gospodin bio rekao preko proroka: “Iz Egipta dozvah svoga sina.”
16. Kad je Herod vidio da je prevaren od mudraca, vrlo se razgnjevi. Dade u Betlehemu i u svoj njegovoj okolici poubijati sve dječake od dvije godine naniže? prema vremenu što ga je bio doznao od mudracâ.
17. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije koji govori:
18. ”U Rami se čuje tužbalica, plač i silan jauk: Rahela plače za svojom djecom i ne će utjehe, jer ih više nema.”
19. Kad je Herod umro, javi se Gospodnji anđeo u snu Josipu u Egiptu
20. i reče: “Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i idi u Izrćlovu zemlju, jer su pomrli oni koji su tražili život djeteta.”
21. Tada on ustade, uze dijete i njegovu majku i ode u Izrćlovu zemlju.
22. Ali kad je čuo da Arhelaj vlada u Judeji umjesto svojega oca Heroda, poboja se ići onamo. Po naputku što ga primi u snu ode u pokrajinu Galileju
23. i nastani se u gradu koji se zove Nazaret. Tako se trebala ispuniti riječ proroka: “Zvat će se Nazarećanin.”