A A A A A
Biblija u jednoj godini
Siječanj 19

Postanka 37:1-36
1. Jakov se nastani u zemlji u kojoj su boravili njegovi oci kao došljaci, u kanaanskoj zemlji.
2. Ovo je povijest Jakovljeve obitelji: Josip, mladić od sedamnćst godina, čuvao je ovce s braćom pomažući sinovima Bilhe i Zilpe, ženâ svoga oca. I Josip bi javljao ocu što bi se o njemu zlo govorilo.
3. A Izrćl je volio Josipa više nego sve svoje sinove jer mu se bio rodio u njegovoj starosti, i tako mu skroji dugačku haljinu.
4. I kad su njegova braća vidjela da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrziše ga, te nisu mogli s njim ljubaznu riječ progovoriti.
5. Jedanput usnu Josip san i pripovjedi ga svojoj braći. I oni ga još više zamrziše.
6. On im je pripovijedao: “ čujte kakav sam imao san!
7. Pomislite! Vezali smo snoplje u polju. I moj se snop uspravi i ostade stojeći, a vaši se snopovi postave uokolo i klanjaju se mojemu snopu.”
8. Tada mu braća njegova rekoše: “Ti još hoćeš biti kralj nad nama i vladati nam?” Onda ga još više zamrziše zbog njegovih snova i njegovih riječi.
9. Drugi put usnu opet san i pripovjedi ga svojoj braći. Reče: “čujte! Usnuo sam opet san: Sunce, mjesec i jedanćst zvijezda meni su se klanjali.”
10. Kad je to pripovjedio ocu i braći, ukori ga njegov otac i reče mu: “Kakav je to san što si ga imao? Zar da ja, tvoja mati i tvoja braća dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?”
11. I otad su mu bila braća zavidna, ali otac je to pamtio.
12. I kad jedanput njegova braća otiđoše da pasu očeve ovce kod Šekema,
13. reče Izrćl Josipu: “Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te njima!” On mu odgovori: “Evo me!”
14. Tada mu reče: “Hajde i vidi kako je tvojoj braći i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem.
15. I neki čovjek nađe ga gdje luta po polju i zapita ga: “Što tražiš?”
16. On odgovori: “Tražim braću; pa reci mi gdje sad čuvaju stado!” \
17. čovjek odgovori: “Otišli su dalje odavle; čuo sam gdje rekoše: Poći ćemo u Dotan.” I ode Josip za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.\
18. Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu protiv njega, da ga ubiju.
19. Rekoše jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar!
20. Hajde da ga bacimo u jedan zdenac, pa ćemo tad reći da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova.”
21. Kad je to čuo Ruben, pokuša ga izbaviti iz njihovih ruku i reče: “Ne ćemo ga ubijati.”
22. I Ruben ih je nagovarao: “Ne prolijevajte krvi! Bacite ga tamo u zdenac u pustinji, ali ne dižite ruke na nj!” Tako ga htjede izbaviti iz njihove ruke i vratiti ga opet njegovu ocu.
23. I čim Josip dođe k braći, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu koju je imao na sebi,
24. zgrabiše ga i baciše ga u zdenac. A bunar je bio prazan. Nije bilo u njemu vode.
25. Tada sjedoše da ručaju. Kad podigoše svoje oči i pogledaše, a to dolazi gomila Jišmćlaca tamo od Gileada. Deve su im bile natovarene gumom, balzamom i smirnom; putovali su da to donesu u Egipat. \
26. Juda reče svojoj braći: “Kakva nam korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv?
27. Hajde da ga prodamo Jišmćlcima i da ne dižemo na nj ruke! Jer brat je naš, naše meso.” Braća pristadoše.
28. I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz zdenca i prodadoše Josipa Jišmćlcima za dvadeset srebrnjaka. Oni odvedoše Josipa u Egipat.
29. Kad je Ruben opet došao k zdencu, nije više bilo Josipa u zdencu. On razdera svoje haljine,
30. vrati sa k braći i reče: “Dječaka nema više ondje! Kamo ću ja sada?”
31. A oni uzeše Josipovu haljinu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv.
32. Tada poslaše dugačku haljinu svojemu ocu i poručiše mu: “To nađosmo; vidi je li to haljina tvoga sina ili nije!”\
33. Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to moga sina. Divlja ga je zvijer proždrla! Rastrgan, rastrgan je Josip!”
34. I Jakov rastrga svoje haljine i zaogrnu svoja leđa kostrijetom i tugovao je za sinom dugo vremena.
35. Gledali su, doduše, svi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: “Ne! S tugom ću sići k svojemu sinu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36. A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.

Postanka 38:1-30
1. U ono vrijeme ode Juda od svoje braće i razape svoj šator kod nekoga čovjeka iz Adulama po imenu Hir.
2. Tamo vidje Juda kćer nekog Kanaanca koji se zvao Šua; on je uze za ženu i živio je s njom.\
3. Ona zatrudnje i rodi sina kojemu on nadjenu ime Er.
4. Tada ona opet zatrudnje i rodi sina, kojemu ona nadjenu ime Onan.
5. Nato ona rodi sina kojemu ona nadjenu ime Šela. Bila je u Kezibu kada ga je rodila.
6. I Juda uze za prvorođenca Era ženu po imenu Tamaru.
7. Ali Er, Judin prvorođenac, ne svidje se Gospodinu i zato pusti Gospodin da umre.
8. Tada reče Juda Onanu: “Živi sa ženom svojega brata. čini dužnost djevera, da pribaviš potomke svojemu bratu!”
9. A jer je znao Onan da djeca ne bi pripadala njemu, prosipao bi Onan sjeme na zemlju kad bi bio sa ženom svojega brata, da ne da potomaka svojemu bratu.
10. A Gospodinu je bilo mrsko što je činio pa zato pusti da i on umre.
11. I reče Juda svojoj snahi Tamari: “Prebivaj kao udovica u kući svojega oca, dok poodraste moj sin Šela!” On se je naime bojao da bi mogao i ovaj umrijeti kao njegova braća. Tako ode Tamara i prebivala je u očevoj kući.
12. A kad prođe dugo vremena, umre Šuina kći, Judina žena. Nakon što Juda održa vrijeme žalovanja, zaputi se sa svojim prijateljem Hirom iz Adulama u Timnu, kako bi dao ostrići svoje ovce.
13. I kad se javilo Tamari: “Upravo ide tvoj svekar u Tamnu da striže ovce,”
14. skine ona sa sebe udovičku odjeću, uze pokrivalo i pokri lice. Tada sjede tamo gdje se ide u Enajim, koji je na putu u Tamnu. Ona je naime vidjela da je Šela bio odrastao, a nju ne udaše za njega.
15. Kad je tako vidje Juda, pomisli da je bludnica; jer je bila pokrila lice. \
16. On skrenu s puta k njoj i reče: “Slušaj, ugodi mi!” Nije znao da mu je to bila snaha. Ona reče: “Što ćeš mi dati da ti ugodim?”
17. On odgovori: “Poslat ću ti jare od stada.” Ona odvrati: “Ali daj mi zalog dokle ga pošalješ.”
18. On upita: “Kakav zalog da ti dam?” Ona odgovori: “Svoj pečatni prsten, svoju vrpcu i svoj štap, što ti je u ruci.” Dade joj, i bio je s njom, i ona zatrudnje od njega.
19. I ona ustade i ode odatle, skine pokrivalo sa sebe i obuče opet svoju udovičku odjeću.
20. Juda posla jare po svom prijatelju iz Adulama, da natrag dobije od žene zalog; ali je on ne nađe. \
21. Pitao je ljude iz njezina mjesta: “Gdje je ona bludnica što obično sjedi u Enajimu na putu?” A oni mu odgovoriše: “Nije ovdje bilo bludnice.”
22. I vrati se on k Judi i reče: “Ne nađoh je, a ljudi mi u mjestu potvrdiše: Nije ovdje bilo bludnice.”
23. Juda odvrati: “Neka joj bude! Samo da se ne osramotimo! Eto, ja joj poslah jare, a ti je ne nađe!”
24. Jedno tri mjeseca poslije dojaviše Judi: “Snaha tvoja Tamara zabludi i od svog bluda zatrudnje.” Juda zapovjedi: “Izvedite je van! Neka se spali!”
25. Kad je htjedoše povesti van, posla ih ona k svomu svekru i poruči mu: “S čovjekom čije su ove stvari zatrudnjela sam.” I još mu poruči: “Pogledaj samo čiji je taj pečatni prsten, ta vrpca i taj štap!”
26. Kad Juda pogleda te stvari, reče: “Ona je u pravu protiv mene. Zašto je ne dadoh svomu sinu Šeli za ženu.” Otad nije više općio s njom.
27. I kad dođe vrijeme da rodi, a ono blizanci u njezinu krilu.
28. Kad je rađala, jedan pruži ruku. Babica uze crven konac, priveza ga oko njegove ruke i reče: “Ovaj izađe prvi na svijet.”
29. Ali on povuče natrag svoju ruku i brat se njegov pojavi. Tada reče ona: “Zašto sebi načini proder?” I zato ga nazvaše Peres.
30. Nato se pojavi njegov brat, na čijoj je ruci bio crveni konac; i nazvaše ga Zerah. \

Psalmi 9:11-20
11. Uzdaju se u tebe koji poznaju tvoje ime, jer ti, Gospode, ne ostavljaš one koji te traže.
12. Pjevajte hvalu Gospodu koji stoluje na Sionu, navješćujte narodima njegova djela!
13. Zauzeo se za siromahe kao osvetnik krvnoga djela, nije prečuo njihova jauka.
14. Gospode, budi mi milostiv! Pogledaj kako trpim od svojih neprijatelja! Izbavi me od vrata smrti!
15. I pjevat ću o tvojim djelima veseleći se tvojoj pomoći na vratima Kćeri sionske.
16. Popadoše narodi u jame koje su bili iskopali, i uhvatiše se noge njihove u zamke koje su bili namjestili.
17. Gospod se objavi i održa sud: bezbožnik se zapleo u mrežu, djelo svojih vlastitih ruku.
18. Past će u carstvo mrtvih bezbožnici i svi narodi koji zaboravljaju Boga!
19. A ne će zauvijek biti zaboravljen siromah niti će zauvijek propasti nada nevoljnicima.
20. Ustani, Gospode! Neka ti čovjek ne prkosi, neka narodi pred tobom budu suđeni!

Izreka 3:31-35
31. Nemoj zavidjeti ljudima nasilnicima! Ne izabiri njihovih putova!
32. Jer Gospodin odbacuje bezbožnika, a pobožniku je vjeran prijatelj.
33. Prokletstvo Gospodnje leži na bezbožnikovoj kući, a stan pravednika blagoslivlja.
34. Ima li posla s podsmjehivačima, on sam postaje podsmjehivač, a poniznima daje milost.
35. čast je baština mudroga, a sramotu on štedi za luđake.

Mateju 13:1-30
1. U onaj dan izađe Isus iz kuće i sjede kraj mora.
2. Mnogo se naroda sabralo oko njega. Zato je ušao u lađicu i u njoj sjeo, a narod je sav stajao na obali.
3. On im je kazivao mnogo u prispodobama: “Izađe sijač da sije.
4. I dok je sijao, jedno zrno pade na put, pa dođoše ptice i pozobaše ga.
5. Drugo pade na kamenito tlo gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji.
6. Ali kad zasja sunce, uvenu, i kako nije imalo korijena, usahnu.
7. Opet drugo pade među trnje. Uzraste zajedno i trnje te ga uguši.
8. Drugo pade na dobru zemlju i donosilo je stostruk, šezdesetorostruk, tridesetorostruk rod.
9. Tko ima uši, neka čuje!”
10. Tada pristupiše njegovi učenici i upitaše ga: “Zašto im govoriš u prispodobama?”
11. On odgovori: “Vama je dano da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga. A njima nije dano.
12. Jer onome koji ima još će se dati i imat će u izobilju, a onome koji nema oduzet će se i ono što ima.
13. Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju.
14. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaije koje glasi: Slušat ćete, a ipak ne ćete razumjeti, gledat ćete, a ne ćete vidjeti.
15. Otvrdnulo je srce ovoga naroda. Uši su mu gluhe, oči su mu zatvorene. Ne će da vidi očima, ne će da čuje ušima, neće da razumije srcem niti da se obrati, da ga iscijelim.
16. A blago vašim očima što vide i vašim ušima što čuju!
17. Jer zaista kažem vam: Mnogi proroci i pravednici željeli su vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, i čuti što vi čujete, i ne čuše.
18. Vi dakle shvatite prispodobu o sijaču!
19. Svakome koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi nečastivi i grabi što je bilo posijano u njegovo srce. Takav je sjeme posijano na put.
20. Što je bilo posijano na kamenito tlo, to je onaj koji sluša riječ i prima je odmah s radošću.
21. Ali ne pusti korijena jer je nestalan. Kad zbog riječi navali nevolja ili progonstvo, on se odmah spotakne.
22. Što je bilo posijano među trnje, to je onaj koji sluša riječ. Ali svjetovne brige i varavo bogatstvo zaguše riječ, tako te ostane bez roda.
23. Što je bilo posijano na dobru zemlju, to je onaj koji sluša riječ i razumije te donosi rod: stostruk, šezdesetorostruk i tridesetorostruk.”
24. Iznese im drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme na svojoj njivi.
25. Dok je sve spavalo, dođe njegov neprijatelj, posija kukolj po pšenici i otiđe.
26. Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj.
27. Tada dođoše domaćinove sluge i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svoju njivu? Odakle joj dakle kukolj?
28. On im odgovori: Neprijatelj je to učinio. Tada sluge upitaše: Trebamo li otići i skupiti ga?
29. On odgovori: Ne! Inače biste mogli, skupljajući kukolj, počupati zajedno s njim i pšenicu.
30. Ostavite samo da zajedno oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže. A pšenicu nosite u moju žitnicu!”