A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 17

Postanka 33:1-20
1. Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava s četiri stotine ljudi, razdijeli djecu Lei i Raheli i objema sluškinjama.
2. Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na kraju Rahelu s Josipom.
3. A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu.
4. Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
5. Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: “Tko su ti ovi?” Odgovori: “To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.”
6. Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se.
7. Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8. On upita: “Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?” On odgovori: “Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.”
9. Ezav reče: “Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!”
10. Ali Jakov odvrati: “Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka.
11. Primi dakle moj pozdravni dar što ti je doveden! Jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.” I prisili ga te primi.
12. Potom on reče: “Hajde ustanimo i pođimo dalje! Ići ću i ja s tobom.”
13. Ali mu ovaj odvrati: “Vidi sam moj gospodar da su djeca još nejaka. A imam na svojoj brizi i ovce dojilice i goveda. Ako ih samo jedan dan više gonim, izginut će mi sve stado.
14. Pa neka ide gospodar moj pred svojim slugom! Ja ću tad polako ići, koliko može stado što ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok dođem k svojemu gospodaru u Seir.”
15. Ezav odvrati: “Pa da ti barem ostavim nekoliko ljudi što me prate.” Ali on reče: “čemu to? Zadovoljan sam što sam našao milost u očima svojega gospodara!”
16. Tako se Ezav vrati istoga dana svojim putem u Seir.
17. A Jakov ode dalje u Sukot i načini sebi kuću, a za stoku svoju načini staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot.
18. Na povratku iz Padan Arama dođe Jakov zdravo i u grad Šekem, koji je u zemlji kanaanskoj, i ušatori se istočno od grada.
19. A komad zemlje na kojem razape svoj šator kupi od sinova Hamora, gospodara u Šekemu, za sto kesita.
20. Tamo načini žrtvenik i nazva ga “El je Bog Izrćlov.”

Postanka 34:1-31
1. Dina, koju je Lea rodila Jakovu, izađe jednoga dana da gleda kćeri te zemlje.
2. A ugleda je Šekem, sin Hivijca Hamora, kneza te zemlje, i ugrabi je i silova je.
3. I prionu njegovo srce za kćer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku pa joj se udvarao.\
4. Zato zamoli Šekem svog oca Hamora: “Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude žena!”
5. I Jakov dozna da je oskvrnjena njegova kći Dina. Ali jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je šutio dok se oni ne vrate.
6. Otac Šekemov dođe dakle k Jakovu da s njim porazgovara.
7. Kad Jakovljevi sinovi dođoše kući iz polja i čuše što se dogodilo, muka bi ljudima i vrlo se razgnjeviše; jer onaj nanese veliku sramotu Izrćlu time što oskvrnu Jakovljevu kćer. Tako se što nije smjelo dogoditi. \
8. Hamor im predloži ovo: “Srce mojega sina Šekema prionu za vašu kćer. Pa dajte mu je za ženu!
9. Sprijateljite se s nama! Kćeri udajite za nas i našim se ženite!
10. Prebivajte kod nas. Zemlja neka vam stoji otvorena! Ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i naselite se u njoj!”
11. Dalje reče Šekem njezinu ocu i braći: “Da bih ipak našao milost u vašim očima, što zatražite od mene dat ću vam.
12. Zaištite od mene koliko god hoćete otkupa i ženidbenih darova, ja ću vam dati što vi od mene zahtijevate. Samo mi dajte djevojku za ženu!”
13. Tada Jakovljevi sinovi dadoše Šekemu i njegovu ocu Hamoru lukav odgovor, a rekoše tako jer onaj oskvrnu njihovu sestru Dinu.
14. Oni im, naime, rekoše: “Ne možemo na to pristati da sestru svoja damo čovjeku koji nije obrezan; jer je to nas sramota.\
15. Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom da se sve muško u vas da obrezati.
16. Onda ćemo vam davati svoje kćeri i uzimati sebi vaše kćeri i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod.
17. Ako li ne ćete pristati na naš prijedlog, da se date obrezati, onda ćemo uzeti svoju kćer i otići.”
18. Njihov se prijedlog svidje Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu.
19. I mladi se čovjek nije skanjivao da prijedlog izvrši; jer je volio Jakovljevu kćer i bio je najugledniji u svoj svojoj kući. \
20. I otidoše Hamor i njegov sin Šekem ka gradskim vratima i rekoše ljudima svojega grada:
21. ”Ovi su ljudi miroljubivi prema nama. Pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj. Zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Njihove kćeri uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to svoje kćeri.
22. A ljudi će pristati da se nastane među nama i da postanu s nama jedan narod samo pod uvjetom da se među nama sve što je muško da obrezati, kao što su oni sami obrezani.
23. Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda? ne će li nam onda dobro doći? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!”
24. I poslušaše Hamora i njegova sina Šekema svi koji izađoše na gradska vrata. Svi muževi, svi što izađoše na gradska vrata, dadoše se obrezati.
25. A treći dan, kad su oni ležali u groznici od rane, uzeše oba Jakovljeva sina, Šimun i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, navališe na grad koji nije ništa zlo slutio i poubijaše sve muževe.
26. Ubiše i Hamora i sina mu Šekema mačem, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otiđoše.
27. Ostali sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer oskvrnuše njihovu sestru.
28. Uzeše njihove ovce, goveda i magarce, sve što je bilo u gradu i u polju.
29. Sve njihovo imanje i svu njihovu djecu i žene pohvataše i odvedoše i ugrabiše sve što je bilo u kućama.
30. Ali Jakov reče Šimunu i Leviju: “Baciste me u nesreću, jer me omraženim učiniste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ja imam samo malo ljudi. Ako se oni dignu na me, ubit će me i onda sam propao, ja i moja kuća.”
31. A oni odgovoriše: “A je li on smio postupati s našom sestrom kao s kakvom bludnicom?”

Psalmi 9:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Umri za sina!” Psalam. Davidov.
2. Gospode, zahvaljivat ću ti iz svega srca i opjevati sva tvoja čudesna djela.
3. U tebi ću se radovati i veseliti, pjevat ću tvojemu imenu, Svevišnji!
4. Jer uzmakoše moji neprijatelji i pred tobom padoše i izgiboše.
5. Jer si ti branio moju stvar i moje pravo, sjeo si na prijestolje sudeći pravedno.

Izreka 3:21-26
21. Sine moj, ne gubi je s očiju! čuvaj razboritost i oprez!
22. Tako će one biti tvojoj duši za život, tvojemu vratu za ures.
23. Tada ćeš ići bez brige svojim putem i ne ćeš se spotaknuti svojom nogom.
24. Kad legneš, ne trebaš se plašiti. Kad počivaš, spavaš slatko.
25. Ne trebaš se plašiti nagle strahote niti pogibelji bezbožnikâ, kad nasrne.
26. Jer će Gospodin biti tvoje pouzdanje i čuvat će tvoju nogu od zamke.

Mateju 12:1-21
1. U ono je vrijeme išao Isus u subotu kroz usjeve. Njegovi su učenici bili gladni pa su trgali klasje i jeli.
2. Farizeji su to vidjeli i rekli su mu: “Eto, tvoji učenici čine ono što je zabranjeno u subotu.”
3. On im odvrati: “Niste li čitali što je učinio David kad je ogladnio: on i njegova pratnja?
4. Kako je ušao u kuću Božju i pojeo postavljene kruhove koje on i njegova pratnja nisu smjeli jesti, nego samo svećenici?
5. Ili, niste li čitali u Zakonu da svećenici u Hramu u subotu krše subotnji počinak pa su bez krivnje?
6. A ja vam kažem: Ovdje je više nego Hram.
7. Kad biste razumjeli riječ: Hoću milosrđe, a ne žrtvu, onda ne biste osuđivali nedužnih.
8. Jer je Sin čovječji gospodar subote.”
9. Odatle otiđe dalje i dođe u njihovu sinagogu.
10. Tu je bio čovjek s usahnulom rukom. Zapitaše ga: “Smije li se u subotu liječiti?” Tražili su, naime, kakav razlog kako bi ga optužili.
11. On im odvrati: “Ako jednome od vas u subotu upadne njegova jedina ovca u jamu, ne će li je on prihvatiti i izvaditi?
12. A koliko je vredniji čovjek od ovce? Dakle, smije se u subotu dobro činiti.”
13. Tada reče čovjeku: “Pruži svoju ruku!” On je pruži, i postade opet zdrava kao druga.
14. A farizeji izađoše te stanu razmišljati kako bi ga mogli uništiti.
15. Kada to sazna Isus, ukloni se odatle. Mnogi pođoše za njim, i on ih sve ozdravi.
16. Ali im zabrani da o njemu razglašavaju.
17. Tako se trebala ispuniti riječ proroka Izaije, koji govori:
18. ”Eto, to je moj sluga koga sam izabrao. Ljubimac moj, na kojem se veseli moje srce. Stavit ću svoj duh na njega, i on će navješćivati pravdu među narodima.
19. Ne će se prepirati i ne će bučiti, nitko ne će po ulicama čuti njegova glasa.
20. Stučene trske ne će prelomiti i stijenja što tinja ne će ugasiti, dok pravdu ne privede pobjedi.
21. U njegovo ime uzdat će se narodi.”