A A A A A
Error:
BookNum: 1 Chapter: 31 VerseStart: 55 VerseShouldHave: 54

Biblija u jednoj godini

Siječanj 16

Postanka 31:1-55
1. Ali Jakov doču besjede sinova Labanovih koji su ovako govorili: “Jakov sve prenese na sebe što je imao naš otac. Od posjeda našega oca steče on sve to bogatstvo.”
2. Pa kad i na licu Labanovu razabra da on nije više prijašnji,
3. tada zapovjedi Gospodin Jakovu: “Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini! Ja ću biti s tobom.”
4. Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leu u polje k svome stadu.
5. I reče im: “Vidim na licu vašega oca da on nije više prema meni kao prije. Ali je Bog mojega oca bio sa mnom.
6. Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao.
7. Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta. Bog ipak ne dopusti da mi naškodi.
8. Kad on reče: Šarene životinje neka budu tvoja plaća, onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: Prugaste životinje neka budu tvoja plaća, onda sva stoka omladi prugaste mlade.
9. Tako oduze Bog stado vašem ocu i dade ga meni.
10. U vrijeme, naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu kako su ovnovi što su skakali na ovce bili prugasti, šareni i pjegavi.
11. I anđeo Božji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me!
12. On reče: Dobro pripazi na to da svi ovnovi što skaču na ovce budu prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio što ti učini Laban.
13. Ja sam Bog Betela, gdje si pouljio spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani! Idi iz ove zemlje i vrati se u svoju domovinu!”
14. Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: “Imamo li još dio i baštinu u kući svojega oca?
15. Zar nas ne drži kao tuđinke, nakon što nas prodade, i novac što ga je dobio za nas, pojede?
16. Jer sve blago što ga oduze Bog našemu ocu naše je i djece naše. Učini samo sada onako kako ti zapovijeda Bog.”
17. Jakov se podiže, stavi svoju djecu i svoje žene na deve
18. i povede svu stoku i sve svoje blago što ga steče, stoku što je sebi namače u Padan Aramu, da se vrati k svojemu ocu Izaku u zemlju kanaansku.
19. A Laban je bio upravo otišao da striže svoje ovce. I Rahela ukrade kućne idole svojega oca.
20. Jakov, naime, prevari Aramejca Labana, jer mu je tajio da hoće bježati.
21. Tako poduze bijeg sa svim što je imao, zaputi se, prijeđe rijeke i udari prema gori Galaadu.
22. Treći dan javiše Labanu da je Jakov pobjegao.
23. Tad on uze sa sobom svoje rođake, ode za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu.
24. Ali se Bog javi Aramejcu Labanu noću u snu i opomenu ga: “Pazi dobro da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.”
25. Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo svoj šator na gori. I Laban s rođacima svojim razape svoj šator na gori Gileadu.
26. I reče Laban Jakovu: “Što učini? Ti me prevari i odvede moje kćeri kao ratne zarobljenice.
27. Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjevima i harfama!
28. Niti mi dade da izljubim na rastanku svoje unuke i svoje kćeri. Doista, ludo si radio.
29. Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!
30. Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio očeve kuće. Ali zašto mi ukrade moje bogove?”
31. Jakov odgovori Labanu: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da bi mi ti mogao oteti svoje kćeri.
32. A u koga nađeš svoje bogove taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!” Jakov, naime, nije znao da ih je Rahela bila ukrala.
33. Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obiju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leina i uđe u šator Rahelin.
34. A Rahela je bila uzela kućne idole, pa ih stavila pod samar svoje deve i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa.
35. A ona reče svome ocu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!” On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih bogova.
36. Tada se razljuti Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: “Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj da me tako žestoko progoniš?
37. Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake! Oni neka prosude tko od nas dvojice ima pravo!
38. Ima već dvadeset godina što sam bio kod tebe. Ovce i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh tvojega ovna.
39. Što bi zvijer rastrgala, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.
40. Danju me ubijala žega, a noću mraz. San nije dolazio na moje oči.
41. Dvadeset, eto, godina služio sam u tvojoj kući, četrnćst godina za dvije tvoje kćeri i šest godina za tvoju stoku, a plaću si mi mijenjao deset puta.
42. Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio moju nevolju i trud mojih ruku, pa je prošle noći presudio.”
43. Laban odvrati Jakovu: “Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve što vidiš jest moje. Pa što da učinim danas svojim kćerima ili njihovoj djeci koju rodiše?
44. Hajde da sklopimo savez, ja i ti! To neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!”
45. Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik.
46. I Jakov zapovjedi svojima: “Nakupite kamenja!” I nakupiše kamenja i podigoše gomilu. Tada održaše gozbu tamo, na gomili kamenja.
47. Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Gal-ed.
48. Laban reče: “Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe.” Zato joj je dano ime Gal-ed
49. i Mispa, jer reče: “Neka bude Gospodin stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo!
50. Ako bi zlo postupao s mojim ili bi uzeo još druge žene uz moje kćeri, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!”
51. Dalje reče Laban Jakovu: “Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik što ga postavih između mene i tebe:
52. svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a niti ti smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri.
53. Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!” Tada se zakune Jakov onim kojega je štovao njegov otac Izak.
54. Nato prinese Jakov na gori žrtvu klanicu i pozva svoje da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori.
55. Drugoga jutra rano izljubi Laban svoje unuke i kćeri i dade im svoj blagoslov. Potom ode Laban i vrati se kući.

Postanka 32:1-32
1. I Jakov ode svojim putem. Tada ga sretoše anđeli Božji.
2. Kad ih Jakov ugleda, povika: “Ovo je tabor Božji.” Zato prozva ono mjesto Mahanajim.
3. Nato posla Jakov pred sobom glasnike k svojemu bratu Ezavu u zemlju Seir, u edomsku pokrajinu,
4. i naloži im: “Ovako recite mom gospodaru Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: Boravio sam i dosad se zadržao kod Labana.
5. Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluge i sluškinje. Tako poručujem svom gospodaru da bih našao milost u očima njegovim.”
6. Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: “Dođosmo k tvome bratu Ezavu; on ti ide ususret, i to s četiri stotine momaka.” \
7. Tada se Jakov jako uplaši, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude što ih je imao sa sobom, i stoku, i goveda, i deve u dva tabora.
8. Pomisli: Ako Ezav napadne jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti.
9. Tada se pomoli Jakov: “Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospodine, koji si mi kazao: Vrati se u domovinu i k rodbini i ja ću gledati da ti bude dobro!
10. Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti što si je iskazao svojemu sluzi. Jer samo sa štapom putničkim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora.
11. Ah, izbavi me iz ruke mog brata, iz ruke Ezavove; jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas, majke s djecom!\
12. Ali ti si obećao: Ja ću gledati da ti bude dobro i učinit ću da tvojega potomstva bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti zbog množine.”
13. One noći tamo prenoći. Potom izabra od imutka dar za svojega brata Ezava:
14. Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;\
15. trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi.
16. Predade ih svojim slugama, svako stado posebno, i zapovjedi im: “Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga i drugoga stada!”
17. Prvomu dade ovaj naputak: “Kad te susretne moj brat, Ezav, pa te upita: čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom?,
18. ti reci: Ja sam sluga tvoga sluge Jakova. Ovo šalje na dar svom gospodaru Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.” \
19. Tako i drugomu i trećemu i svima što su gonili stado dade naputak: “Kako, eto, naredih, tako recite Ezavu kad ga susretnete!
20. I kažite: Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.” Mislio je, naime: “Darom što ide preda mnom umirit ću ga. Onda istom stupit ću mu pred oči. Možda me tada ljubazno primi.”
21. Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade one noći u taboru.
22. Ipak se diže još one noći, uze obje žene i obje sluškinje i jedanćst sinova i prijeđe gaz Jaboka.
23. Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda svoje imanje prenese prijeko.
24. Jakov ostade sam. Tada se jedan čovjek borio s njim sve do svitanja.
25. I kad ovaj vidje da ga ne može nadjačati, udari ga po bedru te se Jakovu iščaši kuk, kad se s njim borio.
26. Tada reče onaj: “Pusti me; jer je zora već svanula!” Ali on odgovori: “Ne puštam te dok me ne blagosloviš.” \
27. Onaj ga upita: “Kako se zoveš?” On odgovori: “Jakov.”
28. A onaj mu reče: “Odsad se ne ćeš više zvati Jakov, nego Izrćl; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.” \
29. Tada zamoli Jakov: “Kaži mi svoje ime!” On odgovori: “Što me pitaš za moje ime?” I onda ga ondje blagoslovi.
30. Jakov prozva ono mjesto Penuel; “jer”, reče on, “vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.” \
31. Sunce je pred njim izašlo kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog kuka.
32. A učinio si ga malo manjim od Boga, okrunio si ga slavom i čašću,

Psalmi 8:6-9
6. dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku, sve si mu stavio pod noge:
7. ovce i goveda, sve zajedno, i sve poljske životinje,
8. ptice pod nebom i ribe u moru, sve što trči morskim stazama.
9. Gospodin je mudrošću osnovao zemlju, i razboritošću utvrdio zemlju.

Izreka 3:19-20
19. Njegovom mudrošću provališe vode iz dubine, oblaci kaplju rosom.
20. Kad je Isus završio ove pouke dvanćstorici svojih učenika, otiđe odatle dalje naučavati i propovijedati po tamošnjim gradovima.

Mateju 11:1-30
1. Kad je Ivan u tamnici čuo o Kristovu djelovanju, posla dvojicu svojih učenika
2. da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da drugoga čekamo?”
3. Isus im odgovori: “Idite i javite Ivanu što čujete i vidite:
4. Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se navješćuje Evanđelje.
5. Blago onome koji se ne sablazni u meni!”
6. Kad oni otiđoše, reče Isus mnoštvu naroda o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju? Zar da vidite trsku koju ljulja vjetar?
7. Što ste izašli? Zar da vidite čovjeka u mekim haljinama? Ne, ljudi koji nose meke haljine na kraljevskim su dvorima.
8. Što ste dakle izašli? Zar da vidite proroka? Da, ja vam kažem, više nego proroka.
9. On je onaj o kojem stoji pisano: Eto, ja šaljem svoga glasnika pred tobom, da pripravi tvoj put pred tobom.
10. Zaista vam kažem: Između onih koji su rođeni od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ipak je najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od njega.
11. Od danâ Ivana Krstitelja dosad trpi nebesko kraljevstvo silu i silnici ga grabe.
12. Jer su svi proroci i Zakon do Ivana proricali o tom.
13. A on je, ako hoćete shvatiti, Ilija koji treba doći.
14. Tko ima uši, neka čuje!
15. S kime da usporedim ovaj rod? On je kao djeca što sjede na trgu i dovikuju drugima:
16. Mi smo vam zasvirali, a vi niste plesali; mi smo zapjevali tužaljke, a vi niste plakali. \
17. Ivan je došao: on nije jeo i nije pio, i reklo se: On je opsjednut od đavla.
18. Sin čovječji je došao: on jede i pije, i kaže se: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grješnika! Ali mudrost opravda svoja djela.”
19. Tada uze koriti gradove u kojima su se dogodila mnoga njegova čudesa, a koji se ipak nisu obratili.
20. ”Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se dogodila u Tiru i Sidonu čudesa što su se dogodila u vama, oni bi već davno činili pokoru u vreći i pepelu.
21. Ali vam kažem: Tiru i Sidonu bit će lakše u dan suda negoli vama.
22. I ti, Kafarnaume, zar ćeš se do nebesa podići? Sići ćeš u podzemni svijet. Jer da su se u Sodomi dogodila čudesa što su se dogodila u tebi, stajala bi još do dana današnjega.
23. Ali vam kažem: Zemlji sodomskoj bit će lakše u dan suda negoli tebi.”
24. U ono vrijeme progovori Isus i reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima.
25. Da, Oče, tako je bilo tebi milo.
26. Sve je meni predao moj Otac. Nitko ne pozna Sina nego jedino Otac, i nitko ne pozna Oca nego jedino Sin i onaj kojemu to Sin hoće objaviti.
27. Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti.
28. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam ja krotak i ponizan srcem. I naći ćete pokoj svojim dušama.
29. Jer je moj jaram blag i moje breme lako.”