A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 12

Postanka 23:1-20
1. Sara poživje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine života Sarina.\
2. I umre Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poče Abraham oplakivati Saru.
3. Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori Hetitima ovako:
4. ”Ja sam samo tuđinac i došljak među vama. Dajte mi dakle zemljište za grob kod vas, da iznesem svoju pokojnicu iz kuće i da je pokopam!”
5. Hetiti odgovoriše Abrahamu:
6. čuj nas, gospodaru! Ti živiš ovdje među nama kao knez Božji. U najboljoj našoj grobnici pokopaj svoju pokojnicu! Nitko od nas ne će ti uskratiti da pokopaš svoju pokojnicu u njegovoj grobnici.
7. Tada se diže Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, Hetitima,
8. i reče im: “Kad vam je pravo da iznesem svoju pokojnicu iz kuće i da je pokopam, iskažite mi ljubav i progovorite za me lijepu riječ Efronu, sinu Soharovu,
9. neka mi ustupi pećinu Makpelu, koja je njegova, a leži na kraju njegova polja! Za punu cijenu neka mi je, u nazočnosti vašoj, da za grobnicu!”
10. A Efron je sjedio među Hetitima. I odgovori Hetit Efron pred svima što su bili došli na gradska vrata ovako:
11. ”Ali ne, gospodaru, poslušaj me! Polje ti poklanjam; i pećinu, što je na njemu, poklanjam ti. Pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo svoju pokojnicu!” \
12. Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje
13. i reče Efronu u nazočnosti stanovnika zemlje: “Ne, poslušaj me ipak! Plaćam cijenu za polje. Uzmi je od mene da mogu tamo pokopati svoju pokojnicu!”
14. Efron odgovori Abrahamu:
15. ”Ne, gospodaru, poslušaj me! Zemlja za četiri stotine šekela srebra, što je to među nama? Pokopaj samo svoju pokojnicu!”
16. I Abraham prihvati tražbinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu što ju je bio taj zatražio u nazočnosti Hetitâ, naime četiri stotine šekela srebra, kako se kretala cijena među trgovcima.
17. Tako Efronovo polje, što je u Makpeli, nasuprot Mamri, polje zajedno s pećinom, što je bila na njemu, i sa svim drvećem što je bilo na polju i po njegovoj međi unaokolo,
18. prijeđe pravno u Abrahamov posjed pred svim Hetitima što su bili došli na gradska vrata.
19. Nato Abraham pokopa Saru, svoju ženu, u pećini na polju Makpeli, istočno od Mambre, to jest Hebrona, u kanaanskoj zemlji.
20. Tako prijeđe polje i pećina što je bila na njemu od Hetita pravno na Abrahama za baštinsko groblje.

Postanka 24:1-67
1. A bio je Abraham star i vremešan, i Gospodin bješe Abrahama blagoslovio u svemu.
2. Tada reče Abraham svom sluzi, najstarijemu u kući, koji je upravljao cijelim njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku pod moje bedro!
3. Hoću, naime, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i zemlje, da ne ćeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivaš.
4. Ne, već otiđi u moju domovinu i u moj rod; tamo uzmi ženu za mojega sina Izaka!” \
5. A sluga mu odgovori: “A ako žena ne htjede poći sa mnom u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju iz koje si izišao?”
6. Abraham mu odvrati: “Pazi da tamo natrag ne povedeš mojega sina!
7. Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuće mojega oca i iz moje domovine, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: Potomstvu tvojemu dat ću ovu zemlju, on će poslati svojega anđela, pred tobom, da dovedeš otamo ženu mome sinu.
8. Ako li žena ne htjede poći s tobom, onda te ne veže ova zakletva. Nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti mojega sina.”
9. Tada stavi sluga svoju ruku pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakune mu se.
10. Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov.
11. Izvan grada, kod jednog studenca, pusti deve da poliježu. Bilo je pred večer, u doba kad žene izlaze da nose vodu.
12. Tada se on pomoli: “Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!
13. Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnikâ ovoga grada izlaze da zahvaćaju vode.
14. Ako sad djevojka kojoj reknem: Nagni krčag svoj da se napijem, odgovori: Napij se! Pa i deve ću ti napojiti, onda je to ona koju si odredio za Izaka, slugu svojega, i po tome ću spoznati da si iskazao milost gospodaru mojemu.”
15. Još on nije bio završio svoje molitve, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe sa svojim krčagom na ramenu.
16. Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe izvoru, napuni svoj krčag i dođe opet gore.
17. Tada sluga pritrča k njoj i reče: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvojega krčaga!”
18. Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” I brže spusti krčag na ruku i dade mu da se napije.
19. Kad ga napoji, reče: “I devama ću tvojim naliti neka se napiju.”
20. I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svim njegovim devama.
21. A čovjek je šuteći promatrao, da vidi je li Gospodin dao sreću njegovu putu ili nije.
22. Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za njezine ruke, deset šekela zlata teške,
23. pa je upita: “čija si kći? Kaži mi! Ima li u kući tvojega oca mjesta za nas da prenoćimo?”
24. Ona mu odgovori: “Kći sam Betuela, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.”
25. I nastavi dalje: “Slame i krmiva imamo mnogo, i mjesta da se prenoći.”
26. Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodinom
27. i reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospodin pravim putem dovede u kuću rodbine gospodara mojega.”
28. A djevojka otrča i pripovjedi u kući svoje majke što joj se dogodi.
29. A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohita van k čovjeku na izvor.
30. Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama svoje sestre narukvice i kad je čuo riječi svoje sestre; “Tako mi kaza čovjek”, pođe k čovjeku koji je još jednako stajao kod deva na izvoru\
31. i reče: “Hodi, blagoslovljeni od Gospodina! Što stojiš tu vani? Pospremio sam već kuću i pripremio mjesto za deve.”
32. Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi što su bili s njim.
33. A kad postavi pred njega da jede, reče on: “Ne jedem prije dok ne kažem svoju stvar.” Laban zamoli: “Govori!”
34. Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov.
35. Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, magaraca i deva.
36. Sara, žena mog gospodara, rodila je u svojoj starosti gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje.\
37. A mene zakle moj gospodar ovako: Da nisi uzeo mome sinu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam.
38. Nego otiđi u kuću mog oca i k mojoj rodbini i uzmi tamo ženu za mojega sina!
39. Ja odvratih gospodaru: A što ako žena ne htjede poći sa mnom?
40. On mi tad reče: Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će svojega anđela s tobom i dat će sreću tvojemu putu. Ti ćeš dovesti ženu mojemu sinu iz moje rodbine i iz kuće mojega oca.
41. A neće te vezati zadana zakletva ako dođeš k mojoj rodbini, pa ti je ne dadu. Samo tada ne će te vezati zadana zakletva.
42. Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Kad bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!
43. Evo, ja stojim na izvoru i ako mi djevojka što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,
44. odgovori: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena koju je odredio Gospodin sinu moga gospodara.
45. Još nisam bio izgovorio, a izađe Rebeka s krčagom na ramenu. Ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Daj mi da se napijem!
46. Ona odmah spusti dolje svoj krčag i reče: Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti! I ja se napih, a ona napoji i deve.
47. Onda je upitah: čija si kći? Ona odgovori: Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka. Nato joj ja objesih naušnice i stavih joj narukvice na ruke.
48. Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodinom i blagoslivljah Gospodina, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putem da dobijem kćer rođaka svojega gospodara za njegova sina.
49. Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost mom gospodaru, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!” \
50. Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: “Od Gospodina to dolazi. Mi ti ne možemo reći ni da, ni ne.
51. Eto, Rebeka je pred tobom. Uzmi je pa idi, da bude žena sinu tvojega gospodara, kao što je odredio Gospodin!”
52. A kad ču Abrahamov sluga njihov pristanak, baci se ničice pred Gospodinom sve do zemlje.
53. Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki. I njezinu bratu i majci darova dragocjene stvari.
54. Onda su jeli i pili, on i njegovi pratioci, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: “Pustite me da idem svom gospodaru!”
55. Njezin brat i njezina mati odvratiše: “Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana! Onda može ići!”
56. A on im odvrati: “Ne zaustavljajte me! Gospodin je dao sreću mojemu putu. Pustite me da idem i da se vratim svom gospodaru!”
57. Oni odvratiše: “Da pozovemo djevojku i da nju upitamo.”
58. I pozvaše Rebeku i upitaše je: “Hoćeš li ići s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.”
59. Tada pustiše svoju sestru Rebeku s njezinom dojkinjom i slugu Abrahamova s njegovim ljudima da idu.
60. Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama! Tvoji potomci neka osvoje vrata svojih neprijatelja!”
61. Nato se diže Rebeka sa svojim sluškinjama. Posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i ode otamo.
62. Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roja; prebivao je naime u pokrajini Negebu.\
63. Predvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra. Kad podiže oči i pogleda, a to dolaze deve.
64. I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka. Spusti se brzo s deve
65. i upita slugu: “Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja ususret nama”? Sluga odgovori: “To je moj gospodar.” Tada ona uze pokrivalo i pokri se.
66. Nato sluga pripovjedi Izaku sve što je bio učinio.
67. Izak je povede u šator svoje majke Sare. Tada uze Rebeku. Ona mu postade žena, i on je zamilova. Tako se Izak utješi nad gubitkom svoje majke.

Psalmi 7:1-5
1. Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Gospodu zbog Kuša Benjaminovca.
2. Gospode, Bože moj, k tebi se utječem. Izbavi me od onih koji me progone i spasi me,
3. da poput lava ne rastrga moju dušu i ne odvuče me jer nema tko da izbavi.
4. Gospode, Bože moj, ako sam to učinio, ako postoji nepravda u mojim rukama,
5. ako sam zlim platio onomu koji je sa mnom u miru, ili sam bez razloga pustio da pobjegnu svoje protivnike?

Izreka 3:7-8
7. Ne smatraj sama sebe mudrim! Boj se Gospodina i kloni se zla!
8. To čini tvoje tijelo zdravim i vrelo je mladosti tvojim udovima.

Mateju 9:1-17
1. On uđe u lađicu, prijeđe i dođe u svoj grad.
2. Ondje mu donesoše uzeta koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio njihovu vjeru, reče uzetomu: “Budi hrabar, sinko, oprošteni su ti grijesi!”
3. Tada su neki od pismoznanaca pomislili u sebi: “Ovaj huli na Boga!”
4. Isus prozre njihove misli i reče: “Zašto zlo mislite u svojim srcima?
5. Što je lakše reći: Oprošteni su ti tvoji grijesi ili ustani i hodi?
6. Ali znajte, Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” I tada reče uzetom: “Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”
7. On ustade i ode kući.
8. A mnoštvo naroda, kad to vidje, poboja se, i uze slaviti Boga koji je takvu vlast dao ljudima.
9. Kad je Isus odatle otišao dalje, vidje čovjeka po imenu Mateja, gdje sjedi u carinarnici. Reče mu: “Pođi za mnom!” On ustade i pođe za njim.
10. Kad je onda u njegovoj kući sjedio za stolom, dođoše mnogi carinici i grješnici i sjedoše za stol s Isusom i s njegovim učenicima.
11. Farizeji to vidješe i rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede vaš učitelj s carinicima i grješnicima?”
12. Isus je to čuo i odvratio: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.
13. Idite i naučite što znači: Hoću milosrđe, a ne žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike.”
14. Tada dođoše k njemu Ivanovi učenici i upitaše: “Zašto postimo mi i farizeji, a tvoji učenici ne poste?”
15. Isus im odgovori: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Ali doći će dani kad će se zaručnik oteti od njih. Onda će postiti.
16. Nitko ne stavlja zakrpe od nova sukna na staru haljinu; inače se odere zakrpa od haljine i rupa bude još veća.\
17. Također se ne lijeva novo vino u stare mjehove; inače se prodru mjehovi, vino se prolije i mjehovi se pokvare. Nego se lijeva novo vino u nove mjehove. Tada se sačuva oboje.” \