A A A A A
Error:
BookNum: 1 Chapter: 22 VerseStart: 24 VerseShouldHave: 23

Biblija u jednoj godini

Siječanj 11

Postanka 21:1-34
1. Gospodin pohodi Saru, kao što je bio obećao, i učini Gospodin na njoj kao što je bio unaprijed kazao.
2. Sara zatrudni i rodi Abrahamu u njegovoj starosti sina, u vrijeme što ga je Bog bio unaprijed kazao.
3. Abraham nadjenu ime novorođenom svojem sinu, kojega mu darova Sara, Izak.
4. Abraham obreza svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kao što mu je bio zapovjedio Bog.
5. Abrahamu je bilo sto godina kad mu se bio rodio sin Izak.
6. Tad reče Sara: “Smijeh mi pripravi Bog. Svaki koji o tom čuje, smijat će se zbog mene.”
7. Reče dalje: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak, ja mu rodih sina u njegovoj starosti.”
8. Dječak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham toga dana, kad je Izak bio odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu.
9. A kad vidje Sara kako se sin Egipćanke Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmjehuje,
10. reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina! Jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom.”
11. A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno, zbog njegova sina.
12. Tada reče Bog Abrahamu: “Neka ti ne bude žao dječaka i tvoje sluškinje! Poslušaj Saru u svemu što ti kaže! Jer samo oni što proizađu od Izaka imaju vrijediti kao tvoji potomci.
13. Ali ću i sina sluškinje učiniti narodom, jer je tvoj potomak.”
14. I tako Abraham, drugoga jutra, uze kruha i mješinu vode i dade to Hagari stavivši joj na leđa. I dječaka joj dade, i otpusti je. Ona tad ode i lutala je po beršebskoj pustinji.
15. A kad nesta vode u mješini, stavi dječaka pod jedan grm,
16. ode dalje i sjede po strani daleko, koliko može luk dobaciti: “jer”, pomisli, “ne mogu gledati kako dijete umire.” Tako je sjedila po strani i počela glasno plakati.
17. A Bog ču glas dječakov te anđeo Božji zovnu Hagaru s neba: “Što ti je, Hagaro? Ne kloni duhom! Jer Bog je čuo glas dječakov tamo gdje leži.
18. Hajde, uzmi dječaka i drži ga čvrsto za ruku! Zaista, ja ću ga učiniti velikim narodom.”
19. Tada joj Bog otvori oči te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mijeh vodom i dade dječaku da pije.
20. I Bog je bio s dječakom. On odraste i nastani se u pustinji i postade vješt u strijeljanju lukom.
21. A prebivao je u pustinji Paranu. Mati njegova oženi ga iz egipatske zemlje.
22. U to vrijeme vodili su Abimelek i poglavica njegove vojske Fikol s Abrahamom ovaj govor: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23. Stoga mi se zakuni ovdje Bogom da ne ćeš nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva! Kao što sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj prebivaš kao gost!”
24. Abraham odgovori: “Hoću, zaklet ću se!”
25. Ali Abraham pozva na odgovornost Abimeleka zbog studenca što su ga Abimelekove sluge bile na silu prisvojile.
26. Abimelek odvrati: “Ne znam tko je to učinio. Ti mi o tome nisi ništa rekao, niti sam do danas što o tome čuo.”
27. Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopiše savez među sobom.
28. Kad Abraham izdvoji od ovaca sedmero janjadi,
29. upita Abimelek Abrahama: “Što ima značiti to sedmero janjadi, što si ih izdvojio?”
30. On odgovori: “Ovo sedmero janjadi moraš od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedočanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac.”\
31. Zato se to mjesto prozva Beer Šeba, jer se ondje zakleše.
32. Tako oni sklopiše savez u Beer Šebi. Tada se Abimelek i poglavica njegove vojske Fikol podigoše i vratiše natrag u filistejsku zemlju.
33. A Abraham zasadi tamaris u Beer Šebi i prizva ondje ime Gospodina, Boga vječnoga.
34. Abraham proboravi još dugo kao tuđinac u filistejskoj zemlji.

Postanka 22:1-24
1. Poslije ovih događaja stavi Bog Abrahama na kušnju i reče mu: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
2. On reče: “Uzmi Izaka, sina svojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi za žrtvu paljenicu na jednom od brda što ću ti ga pokazati!”
3. I Abraham drugoga jutra rano osamari svojega magarca, uze sa sobom dvojicu svojih slugu i svojega sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, diže se tada i pođe prema mjestu što mu ga je Bog bio pokazao.
4. Trećega dana podiže Abraham svoje oči i ugleda mjesto u daljini.
5. Tada reče Abraham svojim slugama: “Ostanite ovdje s magarcem! A ja i dječak poći ćemo tamo, da se poklonimo. Onda ćemo se opet vratiti k vama.”
6. Nato uze Abraham drva za žrtvu paljenicu i naprti ih Izaku, svojemu sinu. On sam uze oganj i nož sa sobom, i tako pođoše obojica zajedno.
7. Tada reče Izak ocu svojemu Abrahamu: “Oče!” On odgovori: “Evo me, sine!” I zapita: “Evo oganj i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
8. Abraham odgovori: “Bog će već priskrbiti janje za žrtvu paljenicu, sine!” Tako su išli obojica zajedno dalje.
9. Kad dođoše na mjesto što mu ga je Bog bio pokazao, načini Abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na nj. Sveza sina svojega Izaka i položi ga na žrtvenik, na drva odozgo.
10. Nato Abraham pruži ruku svoju i prihvati nož da zakolje sina svojega.
11. Ali anđeo mu Gospodnji povika s neba: “Abrahame, Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
12. Anđeo reče: “Ne stavljaj ruku na dječaka i ne čini mu ništa! Jer sad znam da si bogobojazan i da mi nisi uskratio jedinoga sina.”
13. Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje straga ovna, što se bio rogovima svojim zapleo u trnje. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga umjesto svojega sina kao žrtvu paljenicu.
14. Abraham prozva to mjesto “Gospodin vidi”, tako da se i danas još kaže: “Na brdu gdje se Gospodin ukazuje.”
15. Tada anđeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba
16. i reče: “Kunem se sobom, glasi riječ Gospodnja, zato što si to učinio, i nisi mi uskratio jedinoga svojega sina,
17. blagoslovit ću te obilno i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali, i potomstvo će tvoje osvojiti vrata svojih neprijatelja.
18. I bit će blagoslovljeni u tvom potomstvu svi narodi na zemlji zato jer si poslušao moj glas.”
19. Potom se Abraham vrati k svojim slugama. Digoše se i otiđoše zajedno u Beer Šebu, i Abraham je prebivao u Beer Šebi.
20. Poslije tih događaja javiše Abrahamu ovo: “I Milka rodi tvojemu bratu Nahoru sinove:
21. Usa, prvorođenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova,
22. Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23. A Betuel rodi Rebeku. Tih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24. Jer u smrti se više tebe ne spominje. Tko te slavi u Podzemlju?

Psalmi 6:6-10
6. Iznemogoh od duga jecanja. Svaku noć plačem vlažeći svoje uzglavlje i suzama natapam svoju postelju.
7. Moje se oči istrošiše od tuge, onemoćaše od muke među tolikim mojim protivnicima.
8. Odlazite od mene svi, koji zlo činite, jer je Gospod čuo moj glasni plač!
9. Gospod je uslišao moj vapaj, Gospod je prihvatio moju molitvu.
10. Uzdaj se u Gospodina svim srcem! Ne oslanjaj se na svoju razboritost!

Izreka 3:5-6
5. Misli na njega na svim svojim putovima i on će ti ravnati staze.
6. Kad vidje Isus veliko mnoštvo naroda oko sebe, dade se odvesti na drugu obalu.

Mateju 8:18-34
18. Tada pristupi jedan pismoznanac i reče mu: “Učitelju, ići ću za tobom, kamo god ti pođeš.”
19. Isus mu odvrati: “Lisice imaju svoje jame, nebeske ptice svoja gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi naslonio svoju glavu.”
20. Drugi, jedan od njegovih učenika, reče mu: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam svojega oca!”
21. Isus mu odvrati: “Pođi za mnom i ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace!”
22. Tada uđe u lađicu, a za njim uđoše i njegovi učenici.
23. I gle, podiže se silna bura na moru, tako da su lađicu pokrili valovi. A on je spavao.
24. Tada pristupiše njegovi učenici k njemu, probudiše ga i povikaše: “Gospodine, izbavi nas, izgibosmo!”
25. A on im odvrati: “Što ste tako strašljivi, malovjerni?” Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i nastade velika tišina.
26. Puni čuđenja rekoše ljudi: “Tko je ovaj? Slušaju ga i vjetar i more!”
27. Kad dođe na drugu obalu, u gadarenski kraj, dotrčaše mu u susret dvojica opsjednutih koji su izašli iz kamenih grobova. Oni su bili tako divlji da nitko nije mogao ići onim putem.
28. Oni povikaše: “Što mi imamo s tobom, Sine Božji! Jesi li došao mučiti nas prije vremena?”
29. Nedaleko od njih paslo je veliko krdo svinja.
30. Zli ga dusi zamoliše: “Ako nas hoćeš izagnati, daj nam da idemo u krdo svinja.”
31. On im odvrati: “Idite!” Tada izađoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo navali niz obronak u more i uginu u vodi.
32. A pastiri otrčaše, dođoše u grad i pripovjediše sve, i što se opsjednutima dogodilo.
33. Tada izađe sav grad u susret Isusu. Kad ga vidješe, zamoliše ga da se udalji iz njihova kraja.