A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 10

Postanka 19:1-38
1. Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje
2. i reče: “Molim vas, gospodo, svratite u kuću svojega sluge, da prenoćite i operete svoje noge! Sutra rano možete onda uraniti i nastaviti svoj put.” A oni rekoše: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani.”
3. Ali on navali i prisili ih, pa oni svratiše k njemu i dođoše u njegovu kuću. On im tad zgotovi večeru i dade ispeći beskvasnih pogača, i oni jedoše.
4. Ali prije nego otiđoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.
5. Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih spoznamo!”
6. Tada Lot izađe k njima pred vrata, a vrata zatvori za sobom
7. i reče: “Ne činite takva zla, braćo moja!
8. Evo imam još dvije kćeri, koje ne spoznaše muža. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što vam je drago! Samo ne dirajte ove ljude; jer uđoše u sjenu mog krova!” \
9. Ali oni viknuše: “Odstupi odatle!” i rekoše: “Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo tebi učiniti još gore nego njima!” I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže, da razbiju vrata.
10. Tad ona dva čovjeka pružiše svoje ruke i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata.
11. A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.
12. Nato dva čovjeka rekoše Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!
13. Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.”
14. Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: “Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!” Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali. \
15. Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!”
16. Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi.
17. Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: “Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!”
18. Lot im odgovori: “Nemoj tako, Gospodine!
19. Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo.
20. Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.”
21. On odgovori: “Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš.\
22. Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!” Zato je prozvan taj grad Soar. \
23. Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar.
24. Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba.
25. I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima.
26. A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli.
27. Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom.
28. Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći.
29. Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao.
30. Lot ode od Soara dalje i nastani se sa svojim kćerima u gori; jer se bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri.\
31. Tad reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji koji bi htio općiti s nama, kako je običaj po svemu svijetu.
32. Hajde da damo ocu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu dobijemo djecu!”
33. I dadoše one noći ocu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca. A on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade. \
34. Drugo jutro reče starija mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz oca. Dajmo mu da pije vina i ove noći! Onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu dobijemo djecu!”
35. Tako dadoše i te noći ocu vina da pije. Onda pođe mlađa i leže uz njega. A on ne opazi ni kako ona leže ni kako ustade.
36. Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od svojega oca.
37. I starija rodi sina i nadjene mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima.\
38. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben Ami; on je otac današnjim Amoncima. \

Postanka 20:1-18
1. Onda ode Abraham u pokrajinu Negeb i nastani se između Kadeša i Šura. Kad je boravio u Geraru,
2. reče Abraham za Saru, svoju ženu: “Sestra mi je.” I posla tamo Abimelek, kralj gerarski, i dade dovesti Saru.
3. Ali dođe Bog k Abimeleku noću u snu i reče mu: “Eto, umrijet ćeš zbog žene koju si dao dovesti k sebi; jer ona je udana žena!”\
4. A Abimelek joj se još nije bio primaknuo pa odgovori: “Gospodine, ti ipak ne ćeš nedužne ljude pogubiti!
5. Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; a i ona izjavi: Brat mi je. U nedužnosti svojega srca i čistim rukama učinih tako.” \
6. Tada mu Bog u snu reče: “I ja znam da si to učinio u nedužnosti svojega srca. Ja te sâm sačuvah, da se ne ogriješiš protiv mene. Zato ne dopustih da je se dotakneš.
7. A sada vrati mužu njegovu ženu jer je on prorok! On će te zagovarati, da ostaneš na životu. A ne vratiš li je, onda znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji!”
8. Rano ujutro sazva Abimelek sve svoje sluge i kaza im što se zbilo. Ljudi se veoma uplašiše.
9. Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam učinio? Što li sam ti skrivio da navuče na me i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Što se nikako ne bi smjelo dogoditi, to si mi učinio.”
10. I Abimelek upita Abrahama: “Što si namjeravao kad si tako radio?”
11. Abraham odgovori: “Mislio sam, naime: Ako u ovome mjestu ne vlada strah Božji, onda će me pogubiti zbog moje žene.
12. Uostalom, ona mi je doista i sestra, kći mojega oca, samo nije kći moje majke, i tako mi je mogla postati žena.
13. I kad me Bog iz kuće mog oca odvede u tuđinu, rekoh joj: Učini mi tu ljubav; u svakom mjestu kamo dođemo, reci o meni: Brat mi je”.\
14. Tada uze Abimelek ovaca i goveda, slugu i sluškinja te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, njegovu ženu.\
15. I reče Abimelek: “Zemlja ti je moja otvorena; ostani gdje ti se sviđa!”\
16. A Sari reče: “Evo dajem tvojemu bratu tisuću srebrnjaka. To neka bude za te odšteta u očima svih koji su s tobom! Tako si u svakom pogledu opravdana.”
17. Onda se Abraham pomoli Bogu i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako da su opet mogle rađati.
18. Jer je Gospodin zbog Sare, Abrahamove žene, bio zatvorio svaku maternicu u kući Abimelekovoj.

Psalmi 6:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Za žičane instrumente. Za duboke glasove. Psalam. Davidov.
2. Gospode, nemoj me u svojoj srdžbi kazniti, niti me svojim gnjevom popravljaj.
3. Smiluj mi se, Gospode, jer sam slab. Ozdravi me, Gospode, jer dršću moje kosti.
4. Sva mi je duša smućena. A ti, Gospode, dokle ćeš se još ljutiti?
5. Vrati se, Gospode, spasi moj život, pomozi mi u svojoj dobroti!

Izreka 3:1-4
1. Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke! Neka se obazire tvoje srce na moje upute!
2. Jer ti one donose dug život, godine blagostanja i puno sreće.
3. Nikad te ne će ostaviti ljubav i vjernost. Priveži moje zapovijedi na vrat! Napiši ih na ploču svojega srca!
4. Tada ćeš dobiti milost i bogatu nagradu kod Boga i ljudi.

Mateju 8:1-17
1. Kad siđe s gore, išlo je za njim veliko mnoštvo naroda.
2. Tada dođe jedan gubavac, pade pred njega ničice i zamoli: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
3. Isus pruži ruku, dotače ga se i reče: “Hoću, očisti se!” I odmah se onaj očisti od svoje gube.
4. A Isus mu reče: “Pazi da nikomu ne kazuješ! Nego idi, pokaži se svećeniku i žrtvuj dar što ga je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!”
5. Kad je Isus ulazio u Kafarnaum, pristupi k njemu jedan satnik
6. i zamoli: “Gospodine, moj sluga leži kod kuće uzet i teško se muči.”
7. On mu reče: “Doći ću i ozdravit ću ga.”
8. Satnik odvrati: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravit će moj sluga.
9. I ja, premda samo podložnik, imam za podložnike vojnike pa jednome od njih reknem: Idi! i on ode; drugome: Dođi! i on dođe; a svome sluzi: Učini to! i on učini.”\
10. Kad je to čuo Isus, zadivi se i reče onima koji su za njim išli: “Zaista, kažem vam, ne nađoh tolike vjere u Izrćlu.
11. Ujedno vam kažem: Mnogi će doći od istoka i od zapada i sjedit će za stolom s Abrahamom, Izakom i Jakovom u nebeskom kraljevstvu.
12. A djeca kraljevstva izagnat će se napolje u tamu. Ondje će biti jauk i škrgut zuba.”
13. A satniku Isus reče: “Idi: neka ti bude kako si vjerovao!” U isti čas ozdravi njegov sluga.
14. Onda dođe Isus u Petrovu kuću. Nađe njegovu punicu gdje leži bolesna od groznice.
15. Tada je uze za ruku, i pusti je groznica. Ona ustade, i dvorila ga je.
16. Uvečer mu donesoše mnoge opsjednute. On izagna duhove svojom riječju i izliječi sve bolesnike.
17. Tako se trebala ispuniti riječ proroka Izaije, koji veli: “On uzima naše slabosti i nosi naše bolesti.”