A A A A A

Biblija u jednoj godini

Siječanj 1

Postanka 1:1-31
1. U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.
3. Tada reče Bog: “Neka bude svjetlost!” i bi svjetlost.
4. I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame.
5. Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: prvi dan.
6. Tada reče Bog: “Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!”
7. Tako učini Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi.
8. Svod nazva Bog nebo. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan.
9. Tada reče Bog: “Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!” I tako se dogodi.
10. Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro.
11. Tada reče Bog: “Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!” I tako se dogodi.
12. Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog da je bilo dobro.
13. I nasta večer, nasta jutro: treći dan.
14. Tada reče Bog: “Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine!
15. Neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!” I tako se dogodi.
16. Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde.\
17. Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju,
18. da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je bilo dobro.
19. I nasta večer, i nasta jutro: četvrti dan.
20. Tada reče Bog: “Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje po nebeskome svodu!”
21. Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića što se miču, od kojih vrvi voda, po njihovim vrstama, i sve krilate ptice u njihovim vrstama. I vidje Bog da je bilo dobro.
22. Bog ih blagoslovi riječima: “Rađajte se i množite se! Napunite vodu u moru! I ptice neka se množe na zemlji!”
23. I nasta večer, i nasta jutro: peti dan.
24. Tada reče Bog: “Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje što gmižu, i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti!” I tako se dogodi.
25. Tako načini Bog zemaljske zvijeri po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti i sve gmizavce po njihovoj vrsti. I vidje Bog da je bilo dobro.
26. Tada reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim što gmiže po zemlji!”
27. Tako Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu.
28. I Bog ih blagoslovi. Tada im Bog zapovjedi: “Rađajte se i množite se! Napučite zemlju i sebi je podvrgnite! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim živim bićem što se miče na zemlji!”
29. Bog nastavi: “Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje što nosi sjeme, i sve drveće s plodovima u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!\
30. Sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima zemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i ima u sebi život.” I tako se dogodi.
31. Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. I nasta večer, i nasta jutro: šesti dan.

Postanka 2:1-25
1. Tako se dovrši nebo i zemlja i sva njihova vojska.
2. Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio.
3. I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.
4. To je povijest postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme kad Gospodin Bog stvori zemlju i nebo.
5. Nije još bilo na zemlji nikakva poljskog grmlja, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. I nije još bilo ljudi da obrađuju zemlju.
6. No, dizala se para iz zemlje i natapala je svu površinu tla.
7. Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.
8. Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio.
9. I dade Gospodin Bog te nikne iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.
10. Od Edena dolazila je rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca.
11. Prva se zove Pišon. Ona teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata.
12. Zlato je te zemlje izvrsno. Tamo ima i bdelija i oniksa kamena.
13. Druga se rijeka zove Gihon. Ona teče pokraj cijele zemlje Kuš.
14. Treća se rijeka zove Tigris. Ona teče istočno od Ašura. četvrta je rijeka Eufrat.
15. Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja.
16. A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: “Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti;\
17. samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.”
18. Tada reče Gospodin Bog: “Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.”
19. I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati.
20. Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala.
21. Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.
22. Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu.
23. Adam povika: “Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.”
24. Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.
25. Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim.

Psalmi 1:1-6
1. Blago čovjeku koji se ne ravna prema savjetu bezbožnika, ne zaustavlja se na putu grješnika, ne sjeda u zbor opakih,
2. on uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu razmišlja dan i noć.
3. On je kao drvo posađeno uz vode potoka, što rađa plod u pravo doba, na kojem ne vene lišće. Što poduzme, to i uspije.
4. Nisu takvi bezbožnici; oni su k'o pljeva koju raznosi vjetar. \
5. Zato se opaki ne mogu održati na sudu, ni grješnici u koru pravednika
6. jer Gospod čuva put pravednih, a put bezbožnih završava u propasti.

Izreka 1:1-7
1. Izreke Salomona, Davidova sina, Izrćlova kralja.
2. One daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora. \
3. čine da se postigne stega i razboritost, pravednost, poštenje i iskrenost.
4. Daju razboritost neiskusnima, razum i spoznaju mladiću.
5. čuje li ih mudrac, u znanju će porasti; razum će sebi steći životnu mudrost. \
6. Razumjet će govor izreke i prispodobe, riječi i zagonetke mudraca.
7. Strah je Gospodnji najviša spoznaja; samo luđaci preziru mudrost i stegu. \

Mateju 1:1-25
1. Rodoslovlje Isusa Krista, Davidova sina, sina Abrahamova.
2. Abraham je imao Izaka, Izak Jakova, Jakov Judu i njegovu braću,
3. Juda je imao Peresa i Zeraha s Tamarom, Peres je imao Hesrona, Hesron je imao Rama,
4. Ram je imao Aminadaba, Aminadab Nahšona, Nahšon Salma,
5. Salmo Boaza s Rahabom. Boaz je imao Obeda s Rutom, Obed Jišaja,
6. Jišaj kralja Davida. David je imao Salomona s Urijinom ženom,
7. Salomon je imao Roboama, Roboam Abiju, Abija Asu,
8. Asa Jozafata, Jozafat Jorama, Joram Ahazju,
9. Ahazja je imao Jotama, Jotam Ahaza, Ahaz Ezekiju,
10. Ezekija Manašea, Manaše Amona, Amon Jošiju.
11. Jošija je imao Jehoniju i njegovu braću u vrijeme odvođenja u Babilon.
12. Poslije odvođenja u Babilon: Jehonija je imao Šealtijela, Šealtijel Zerubabela,
13. Zerubabel Abiuda, Abiud Elijakima, Elijakim Azora,
14. Azor Sadoka, Sadok Akima, Akim Elijuda,
15. Elijud je imao Eleazara, Eleazar Matana, Matan Jakova,
16. Jakov Josipa, muža Marije. Od nje se rodi Isus koji se zove Krist.
17. Tako je od Abrahama do Davida svega četrnćst pokoljenja, od Davida do odvođenja u Babilon četrnćst pokoljenja, i od odvođenja u Babilon do Krista četrnćst pokoljenja.
18. Rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova mati Marija bila zaručena s Josipom, nađe se da je bila začela po Duhu Svetom, još prije nego se sastadoše.
19. A Josip, njezin muž, bio je pravedan i nije je htio javno izvrgavati sramoti i smišljao je kako da je tajno otpusti.
20. Dok se je on bavio tom mišlju, javi mu se u snu Gospodnji anđeo i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, svoju ženu; jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.\
21. Ona će roditi sina kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer on će izbaviti svoj narod od njegovih grijeha.”\
22. To se sve dogodi da se ispuni što je Gospodin kazao preko proroka:
23. ”Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel”, što znači “Bog s nama”.
24. Josip ustade od sna i učini kao što mu je bio zapovjedio Gospodnji anđeo. Uze k sebi svoju ženu
25. koja, a da je nije spoznao, rodi svojega sina. I dade mu ime Isus.