2 Ljetopisa 7:1-22 |
1. Kad Salomon završi molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i žrtve klanice, i Gospodnja slava napuni Hram. |
2. Svećenici nisu više mogli stupiti u Gospodnji Hram, jer je Gospodnja slava napunila Gospodnji Hram. |
3. Kad svi Izrćlovi sinovi vidješe kako oganj i Gospodnja slava siđoše na Hram, prignuše se licem k zemlji na pločnik, pokloniše se Gospodinu i slaviše: “On je dobrostiv i vječno traje njegova milost.” |
4. Tada prinesoše kralj i sav narod žrtve klanice pred Gospodinom, |
5. i to kao žrtvu klanicu žrtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše Božji Hram kralj i sav narod. |
6. Svećenici su stajali na svojim mjestima, tako isto leviti s Gospodnjim glazbalima, što ih je bio dao napraviti kralj David, da pjevaju Gospodinu hvalospjev: “Vječno traje njegova dobrota”. I kad mu je David dao pjevati hvalu njihovom službom, a svećenici trubili u trube pred njima, sav je Izrćl stajao. |
7. I srednji dio trijema pred Gospodnjim Hramom posveti Salomon, jer tamo prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava pričesnica. Na mjedeni žrtvenik, što ga je bio dao napraviti Salomon, nisu mogle stati žrtve paljenice i prinosi, i pretilina. |
8. Tako tada proslavi Salomon blagdan sedam dana i sav Izrćl s njim, velik zbor od ulaska u Hamat do egipatskoga potoka. |
9. Osmoga dana održaše svečanu skupštinu; jer su posvetu žrtvenika bili obavljali sedam dana. Blagdan je bio trajao sedam dana.\ |
10. Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod njihovim kućama; a bili su radosni i dobre volje zbog svega dobra što ga je bio Gospodin iskazao Davidu, Salomonu i svojemu narodu Izrćlu. \ |
11. Kad je Salomon bio dovršio Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i priveo sve kraju što je htio izvesti u Gospodnjem Hramu i u svojoj palači, |
12. javi se Gospodin noću Salomonu i reče mu: “Uslišio sam tvoju molitvu i izabrao sam to mjesto da mi bude mjesto za žrtve. |
13. Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dažd, ili ako pošaljem skakavce da opustoše zemlju, ili ako pustim kugu među svoj narod, |
14. i tada se moj narod, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se, i potraži moje ime, i vrati se od svojih zlih putova, onda ću ih ja uslišiti u nebu, oprostit ću im njihove grijehe i spasit ću njihovu zemlju. |
15. Moje oči bit će sad otvorene i moje uši pripazit će na molitvu na tom mjestu. |
16. Izabrao sam, eto, taj Hram i posvetio ga. Zato će moje ime ondje uvijek prebivati i moje oči i srce vazda će tu boraviti. |
17. I ako ti uziđeš preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise, |
18. tada ću prijestolje tvog kraljevstva utvrditi, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: Nikada ti ne će nestati čovjeka koji vlada nad Izrćlom. |
19. Ali ako se vi odvratite od mene i ne zadržite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, i počnete služiti drugim bogovima i njima se klanjati, |
20. tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram koji sam posvetio svom imenu odbacit ću od svojega lica, i učinit ću od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda. |
21. I ovaj Hram koliko god bio uzvišen, tko god prođe pokraj njega, prestravit će se. I kad zapitaju: Zašto je Gospodin takvo što učinio ovoj zemlji i ovome Hramu, |
22. odgovorit će se: oni su ostavili Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreću.” |
2 Ljetopisa 8:1-18 |
1. Kad prođe dvadeset godina za vrijeme kojih Salomon sagradi Gospodnji Hram i svoju vlastitu palaču, |
2. utvrdi Salomon gradove što ih je bio ustupio Hiram Salomonu, i naseli u njima Izrćlove sinove. |
3. Tada ode Salomon protiv Hamat-Sobe i osvoji je. |
4. Utvrdi i Tadmor u pustinji i sve gradove za spremišta koje je dao utemeljiti u Hamatu. |
5. I sagradi Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, kao tvrđave sa zidinama, vratima i prijevornicama. |
6. Isto tako Baalat i sve gradove za spremišta koje je imao Salomon, sve gradove za kola, gradove za jahalište, sve građevine koje je Salomon htio podići u Jeruzalemu, na Libanonu i na cijelom području svoje vlasti. |
7. Sve što je još bilo ostalo od Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu pripadali Izrćlovim sinovima, |
8. njihove potomke, ako su bili još ostali u zemlji, jer ih Izrćlci nisu bili istrijebili, njih nagna Salomon da plaćaju danak do dana današnjega. |
9. Od Izrćlovih sinova ne učini Salomon nijednoga robom za svoje poslove, nego oni postadoše njegovi ratnici, njegovi poglavari i niži vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i konjanicima. |
10. Glavnih nadstojnika imao je kralj Salomon dvjesta i pedeset. Oni su imali nadzor nad ljudima. |
11. Salomon preseli faraonovu kćer iz Davidova grada u palaču koju je za nju bio sagradio. Jer pomisli u sebi: “Ne će stanovati moja žena u kući Davida, kralja Izrćlova, jer je mjesto sveto, kad je Gospodnji kovčeg tamo došao.” |
12. Tada Salomon dade prinijeti žrtve paljenice Gospodinu na žrtveniku koji je bio podigao Gospodinu pred trijemom. |
13. On dade ondje žrtvovati ono što je trebalo svaki dan po Mojsijevoj zapovijedi, zatim ono što je bilo propisano u subote, na mjesece mlađake i na tri blagdana godišnje, naime na blagdan Beskvasnih kruhova, na blagdan Sedmica i na blagdan Sjenica. |
14. I postavi, po zapovijedi svojega oca Davida, svećeničke redove za svećeničku službu i levite za službene levitske poslove, naime da prinose hvalospjev, i za službu svećenicima, što je trebalo svaki dan. Isto tako postavi vratare po njihovim redovima za pojedina vrata; jer tako je bio odredio David, čovjek Božji.\ |
15. Ni u čem se nije odstupilo od kraljeve zapovijedi u vezi sa svećenicima i levitima, ni u pogledu riznica. |
16. I tako završi sve Salomonovo djelo od dana kad je bio postavio temelj za Gospodnji Hram, pa do njegova dovršenja. Tako je bio dovršen Gospodnji Hram. |
17. Tada ode Salomon u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u Edomu. |
18. Hiram mu posla po svojim ljudima lađe i momke koji su bili vješti moru. Oni se, zajedno sa Salomonovim ljudima, odvezoše u Ofir, uzeše otamo zlata četiri stotine i pedeset talenata i donesoše ih kralju Salomonu. |
Psalmi 80:1-6 |
1. Upravitelju pjevačkog zbora. Po napjevu: “Ljiljan svjedočanstva”. Asafov. Psalam. |
2. Pastiru Izrćlov, počuj, ti koji vodiš Josipa k'o stado! Ti koji stoluješ nad kerubima, sijevni |
3. pred Efraimom, Benjaminom i Manašeom! Probudi jakost svoju, dođi da nas spasiš! |
4. Bože, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i bit ćemo spašeni. |
5. Gospode, Bože nad vojskama, dokle ćeš se gnjeviti unatoč molitvama svojega naroda? |
6. Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i napajati punom čašom suza? |
Izreka 20:15-15 |
15. Ima mnogo, i zlata i bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. |
Djela Apostolska 13:26-52 |
26. Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga! Nama je poslana ta riječ spasenja. |
27. Jer oni što borave u Jeruzalemu i njihovi glavari nisu toga spoznali, i osudivši ga, ispunili su riječi proroka koje se čitaju svake subote. |
28. Premda nisu našli nijedne krivnje na njemu što bi zaslužila smrt, zahtijevali su od Pilata da ga pogubi. |
29. I kad su ispunili sve što je pisano za njega, skinuli su ga sa stupa i položili u grob. |
30. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. |
31. I ukazivao se mnogo dana onima što su bili uzašli s njim iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom. |
32. I mi vam navješćujemo radosnu vijest: Bog je obećanje što ga je dao našim ocima ispunio našoj djeci uskrisivši Isusa;\ |
33. kao što je u drugom Psalmu napisano: Ti si sin moj, ja sam te danas rodio. |
34. A da ga je uskrisio od mrtvih, i da se on ne mora više vratiti u trulež, izreče ovako: Pouzdane Davidove svetinje udijelit ću vama. |
35. Zato i na drugom mjestu govori: Ne ćeš dati da tvoj Svetac vidi trulež. |
36. Ali je David usnuo, nakon što je u svome naraštaju služio naumu Božjem. On se pridružio svojim ocima i vidio je trulež. |
37. A onaj kojega je Bog uskrisio, nije vidio truleži. |
38. Neka vam je dakle na znanje, ljudi, braćo, da vam se po njemu propovijeda oproštenje grijeha. |
39. Od svega od čega se ne mogoste opravdati po Mojsijevu zakonu, u njemu se opravdava svaki koji vjeruje. |
40. Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što proroci kažu: |
41. Vidite, preziratelji, i čudite se, i nestanite: Jer ja činim djelo u vaše dane, djelo kojem ne ćete vjerovati, ako vas tko izvijesti.” |
42. Dok su oni izlazili, molili su ih da im te riječi govore u drugu subotu. |
43. Kad se skup razišao, pođoše za Pavlom i Barnabom mnogi od Židova i pobožnih prozelita. A oni su ih u razgovoru poticali da ustraju u milosti Božjoj. |
44. Sljedeće subote okupi se gotovo sav grad da čuje riječ Gospodnju. |
45. A kad vidješe Židovi mnoštvo, napuniše se zavišću, govorili su protiv Pavlovih riječi i psovali su. |
46. A Pavao i Barnaba rekoše posve otvoreno: “Vama je najprije trebalo propovijedati Božju riječ. Ali kad je odbacujete i sebe držite nedostojnima vječnoga života, evo se obraćamo poganima. |
47. Jer nam tako zapovijedi Gospodin: Postavljam te za svjetlo poganima da budeš na spasenje do kraja zemlje.” |
48. Kad su pogani to čuli, radovali su se i slavili su riječ Gospodnju, i povjerovali su oni koji su bili određeni za vječni život. |
49. Riječ se je Božja raznosila po svoj okolini. |
50. Ali Židovi nagovoriše pobožne i utjecajne žene i gradske prvake te izazvaše progonstvo protiv Pavla i Barnabe i istjeraše ih sa svoga područja. |
51. A oni otresoše na njih prah sa svojih nogu i dođoše u Ikonij. |
52. Učenici su pak ostali, puni radosti i Duha Svetoga. |