A A A A A

2 Samuelu 7:1-29
1. Kad se kralj bio uselio u svoju palaču i Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih okolnih neprijatelja,
2. reče kralj proroku Natanu: “Evo, ja stojim u palači od cedra, a kovčeg Božji stoji pod šatorskim pokrovom.”
3. Natan odgovori kralju: “Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.”
4. Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu:
5. ”Idi i reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar mi hoćeš graditi palaču da u njoj stanujem?
6. A ja nisam nikada stanovao u palači od vremena kad izvedoh sinove Izrćlove iz Egipta do današnjega dana. Štoviše, okolo sam putovao i stanovao u šatoru.
7. Jesam li, dok sam među svim Izrćlcima okolo hodio, nekom od Izrćlovih sudaca kojima zapovjedih da pasu moj narod Izrćla, ikada rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedra?
8. Zato reci sada mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paše iza stada, da budeš knez mom narodu Izrćlu.
9. Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći veliko ime, kakvo ga imaju samo najveći na zemlji.
10. Ja ću odrediti mjesto svom narodu Izrćlu i tamo ga postaviti, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije,
11. od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izrćlom. Ja ću ti pribaviti mir pred tvojim neprijateljima. Gospodin ti javlja da će ti Gospodin sagraditi kuću.
12. Kad se navrše tvoji dani i počineš kod svojih otaca, odredit ću tvojega tjelesnog sina tvojim nasljednikom i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
13. On će sagraditi kuću mome imenu, i ja ću učvrstiti njegovo kraljevsko prijestolje za sva vremena.
14. Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Ogriješi li se, kaznit ću ga ljudskim prutom i udarcima, kako ih zadaju ljudi.
15. Ali moja se naklonost ne će nikada odvratiti od njega, kao što sam je uklonio od Šaula, kojega uklonih od tebe.
16. Tvoja kuća i tvoje kraljevstvo stajat će pred tobom dovijeka. Tvoje će prijestolje stajati tvrdo dovijeka!”
17. Kad je Natan, nakon svih tih riječi i te objave govorio s Davidom,
18. on, kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: “Tko sam ja, svemogući Gospodine? Što je moja kuća da si me dovle doveo?
19. I nije ti to još bilo dosta, svemogući Gospodine! Ti si čak kući svojega sluge dao obećanje za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, svemogući Gospodine!
20. Što da ti još David kaže? Ta ti znaš svojega slugu, svemogući Gospodine!
21. Radi svoje riječi i po svom srcu učinio si sve to veliko i svojemu sluzi dao objavu.
22. Zato si tako velik, Gospodine i Bože! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo.
23. Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrćl zbog kojega je Bog došao, da ga kao narod sebi iskupi, da mu steče ime, da za nas izvede velika i čudesna djela, da ispred tvojega naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove?
24. Ti si sebi odredio svoj narod Izrćla za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog.
25. Pa daj, Gospodine i Bože, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao!
26. Tada će biti tvoje ime veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izrćlov, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom.
27. Jer si ti Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov, objavio svom sluzi: Sagradit ću ti kuće. Zato se tvoj sluga usudio da ti upravi ovu molitvu.
28. Tako, svemogući Gospodine, ti si Bog, i riječi su tvoje istina. Kad si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje,
29. budi dakle voljan i blagoslovi kuću svojega sluge da postoji pred tobom dovijeka! Jer ti si, svemogući Gospodine, to obećao. Pa neka tvojim blagoslovom bude blagoslovljena kuća tvojega sluge dovijeka!”
2 Samuelu 8:1-18
1. Poslije toga pobijedi David Filistejce, podjarmi ih i učini tako kraj prevlasti Filistejaca na obali.
2. I Moapce pobi i izmjeri ih uzicom povaljavši ih na zemlju. Dvije uzice izmjeri za one koji su bili određeni za smrt, i jednu punu uzicu za one koji su trebali ostati na životu. Tako postadoše Moapci Davidu podložni i morali su plaćati danak.
3. David pobijedi i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad se je spremio da opet uspostavi svoju vlast na rijeci.
4. Njemu zarobi David tisuću i sedam stotina boraca koji se vozili kola i dvadeset tisuća pješaka. David dade sve konje ohromiti, samo ostavi stotinu konja.
5. Kad Aramejci od Damaska dođoše u pomoć sopskomu kralju Hadadezeru, David pobi dvadeset i dvije tisuće Aramejaca.
6. Potom namjesti David namjesnike u damaščanskom Aramu, i Aramejci postadoše podložni Davidu i obvezani na danak. Tako je pomagao Bog Davidu u svemu što bi poduzimao.
7. David zaplijeni zlatne štitove, što su ih imale Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem.
8. U Tebahu i Berotaju, Hadadezerovim gradovima, zaplijeni kralj David veoma mnogo mjedi.
9. Kada Tou, hamatski kralj, dozna da je David pobio svu Hadadezerovu vojsku,
10. posla svojega sina Hadorama kralju Davidu, da ga pozdravi i da mu zaželi sreću jer se borio protiv Hadadezera i pobijedio ga. Hadadezer je bio naime ratni protivnik Touov. On donese sa sobom predmete od srebra, zlata i mjedi.
11. I to posveti kralj David Gospodinu zajedno sa srebrom i zlatom što ga je bio odredio za posvetu od svih naroda koje podjarmi,
12. od Aramejaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca, Amalečana i od plijena Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja.
13. Kad se David, pobivši Aramejce, vrati, steče sebi novu slavu u Slanoj dolini nad osamnćst tisuća ljudi.
14. Tada namjesti u Edomu namjesnike, i to postavi namjesnike u cijelom Edomu, i sav je Edom bio podložan Davidu. Tako je Gospodin pomagao Davidu u svemu što je poduzimao.
15. I David je vladao nad svim Izrćlom. Svemu svojemu narodu davao je David pravdu i pravicu.
16. Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, Sarvijin sin. Pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin,
17. svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek, Ebjatarov sin. Pisar je bio Seraja.
18. Vrhovni zapovjednik nad Kerećanima i Pelećanima bio je Benaja, Jojadin sin. Sinovi Davidovi bili su svećenici.
Psalmi 64:1-10
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov.
2. čuj, Bože, moj glas u mom jadu! Od strašnoga neprijatelja sačuvaj moj život!
3. Zaštiti me od rulje zlikovaca, od bjesnila zločinaca,
4. koji oštre svoje jezike kao mač, zapinju na svoje lukove otrovne riječi kao strijele,
5. da iz potaje ustrijele nedužna. Iznenada da ga rane, i ne boje se oni.
6. Zaključuju zlu odluku, dogovaraju se da potajno postave zamke, misleći: Tko će ih vidjeti?
7. Misle na zločinstva, sakrivaju lukavo izmišljene naume. Pamet i srce čovječje su ponor duboki.
8. Ali će ih iznenada pogoditi Bog strijelom. Odmah će ih rane prekriti.
9. Upropastit će ih njihov jezik; tko ih god pogleda, klimat će glavom. \
10. Sve ljude će spopasti strah i kazivat će Božja djela, spoznat će što on učini.
Izreka 16:18-19
18. Oholost dolazi pred pad, i oholi duh pred propast.
19. Bolje je biti ponizan malenima, nego dijeliti plijen s oholima.
Ivanu 5:24-47
24. Zaista, zaista kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25. Zaista, zaista kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina, i koji ga budu čuli, živjet će.
26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi.
27. On mu dade i vlast da drži sud, jer je Sin čovječji.
28. Ne čudite se tomu! Dolazi čas kad će svi u grobovima čuti njegov glas.
29. Tada će oni koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda.
30. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me je poslao. \
31. Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.
32. Drugi je koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene.
33. Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu.
34. Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom da se vi spasite.
35. On je bio svjetiljka koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo začas radovati u njezinu svjetlu.
36. Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela koja ja činim svjedoče za mene, da me je poslao Otac.
37. Tako Otac koji me posla sam posvjedoči za mene. Ali njegova glasa niste nikad čuli, ni njegova lica vidjeli;\
38. i njegova riječ ne ostaje u vama, jer ne vjerujete onome koga on posla.
39. Istražujete Pisma jer mislite da imate u njima vječni život! Upravo su ona koja svjedoče za mene.
40. Ipak, vi ne ćete doći k meni da imate život.
41. Ja ne primam slave od ljudi.
42. Ali vas poznajem: nemate u sebi Božje ljubavi.
43. Ja dođoh u ime svojega Oca, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u svoje ime, njega primate.
44. Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?
45. Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije u koga se vi uzdate.
46. Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni.
47. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?”