A A A A A

Izlaska 5:1-23
1. Nato odoše Mojsije i Aron i rekoše faraonu: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Pusti moj narod da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!”
2. A faraon odgovori: “Tko je Gospodin da ga slušam i pustim Izrćla da ide? Ne poznajem Gospodina, a ne ću ni pustiti Izrćla.”
3. Oni odvratiše: “Bog Hebreja objavi nam se. Mi bismo htjeli otići tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo žrtvujemo Gospodinu, svojemu Bogu, da nas ne pohodi kugom ili mačem.”
4. Ali im egipatski kralj odvrati: “Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od njegova rada? Idite za svojim poslom!”
5. Dalje reče faraon: “Eto, već je previše besposličara u zemlji! Hoćete li još i ove odvratiti od njihovih poslova?”
6. Još istoga dana izda faraon narednicima i nadzornicima naroda ovu zapovijed:
7. ”Ne dajite više narodu kao dosad slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu!
8. Ali tražite od njih onoliko opeka koliko su ih dosad pravili, i od toga ništa ne smanjujte! Jer su lijeni, zato zahtijevaju: Hoćemo da idemo žrtvovati svojemu Bogu!
9. Ljudima se mora posao otežati, da budu na njemu zaposleni i da ne slušaju ludih brbljanja.”
10. Narednici i nadzornici naroda otiđoše i priopćiše narodu zapovijed: “Ovako govori faraon: Više vam ne dam slame.
11. Idite sami i donosite sebi slamu gdje je nađete! A od posla vam se ne smanjuje ništa.”
12. I raziđe se narod po svoj egipatskoj zemlji, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve.
13. A narednici ih tjerali: “Imate svaki dan čitav posao posvršavati kao prije kad je bilo slame!”
14. I korilo se nadzornike Izrćlovih sinova, koje su bili postavili nad njima faraonovi narednici, i prigovaralo im se: “Zašto posljednjih dana ne dovršiste određeni broj opeka kao prije?”
15. Tada dođoše nadzornici Izrćlovih sinova faraonu i upitaše ga plačući: “Zašto daješ da se tako radi s tvojim slugama?
16. Slama se više ne daje tvojim slugama, a ipak se nalaže: Opeke nam samo pravite! Pa i tuče se tvoje sluge. Kriv je tvoj narod.”
17. A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni! Zato zahtijevate: Mi hoćemo ići žrtvovati Gospodinu.
18. Sad hajdete na rad! Slama vam se ne će davati. A određeni broj opeka imate izručiti!”
19. Nadzornici Izrćlovih sinova vidješe da su u teškom položaju zbog zapovijedi da se ne smije smanjiti broj opeka na dan.
20. Kad otiđoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su ih čekali.
21. Njima viknuše: “Gospodin neka vam uračuna i sudi o tome što učiniste, da nas posve zamrze faraon i njegovi sluge! Vi im dadoste mač u ruku, da nas pobiju!”
22. Tada se Mojsije obrati Gospodinu i pomoli se: “Gospodine! Zašto navuče toliko zlo na ovaj narod? Zašto me posla ovamo?
23. Otkako otiđoh k faraonu da pregovaram s njim po tvom nalogu, on muči narod još gore, a ti ne činiš ništa da izbaviš svoj narod.”
Izlaska 6:1-30
1. Gospodin odgovori Mojsiju: “Sad ćeš vidjeti kako ću prisiliti faraona da ih? pritisnut jakom rukom? pusti, da ih zaista? pritisnut jakom rukom? izagna iz svoje zemlje.”
2. Dalje reče Bog Mojsiju: “Ja sam Gospodin!
3. Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Jakovu kao El Šadaj. Ali imenom svojim, Gospodin, ne objavih im se.
4. Ja im se obvezah ugovorom, da ću im dati u posjed kanaansku zemlju, zemlju u kojoj su prije prebivali kao tuđinci.
5. Pa razabrah i tužbu sinova Izrćlovih, koje u Egiptu zasužnjiše, i pomislih na svoj zavjet.
6. Zato navijesti sinovima Izrćlovim: Ja sam Gospodin! Ja ću vas izbaviti iz egipatskog ropstva, oslobodit ću vas iz njihova sužanjstva, spasit ću vas visoko podignutom rukom, žestokim kaznenim sudovima.
7. Izabrat ću vas za svoj narod i bit ću vaš Bog. I spoznat ćete da sam ja, Gospodin, Bog vaš, onaj koji vas izbavljam od pritiska egipatskog ropstva.
8. I uvest ću vas u zemlju koju sam svečanom zakletvom obećao dati Abrahamu, Izaku i Jakovu. Vama ću je dati u posjed ja, Gospodin.”
9. Mojsije to kaza sinovima Izrćlovim. Ali oni ne poslušaše Mojsija zbog malodušnosti i teška rada.
10. Zato zapovjedi Gospodin Mojsiju:
11. ”Idi, pozovi faraona, egipatskoga kralja, neka pusti sinove Izrćlove iz svoje zemlje!”
12. Mojsije odvrati Gospodinu: “Kad me eto ni sinovi Izrćlovi ne slušaju, kako će me poslušati faraon; usto sam nespretan u govoru.” \
13. Ali je Gospodin razgovarao s Mojsijem i Aronom i poslao ih k sinovima Izrćlovim i k faraonu, egipatskomu kralju, s nalogom, da izvedu Izrćlove sinove iz egipatske zemlje.
14. Ovo su poglavice njihovih obitelji: sinovi Rubena, prvorođenca Izrćlova, bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su Rubenove obitelji.
15. Sinovi Šimunovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su Šimunove obitelji.
16. Sinovi Levijevi s njihovim potomstvom bili su Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina.
17. Sinovi Geršonovi bili su Libni i Šimi sa svojim obiteljima.
18. Sinovi Kehatovi bili su Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat poživje sto i trideset i tri godine.
19. Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Muši. To su obitelji Levijeve po svojim lozama.
20. Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom. Ona mu rodi Arona i Mojsija. Amram poživje sto i trideset i sedam godina.
21. Sinovi Jisharovi bili su Korah, Nefeg i Zikri.
22. Sinovi Uzielovi bili su Mišćl, Elsafan i Sitri.
23. Aron se oženi Elišebom, kćerkom Aminadabovom, sestrom Nahšonovom. Ona mu rodi Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.
24. Sinovi Korahovi bili su Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahove obitelji.
25. Eleazar, sin Aronov, oženi se jednom od Putielovih kćeri. Ona mu rodi Pinhasa. To su poglavice levita po svojim obiteljima.
26. To su Aron i Mojsije, kojima zapovjedi Gospodin: “Izvedite čete Izrćlovih sinova iz egipatske zemlje!”
27. Oni su, koji su pregovarali s faraonom, egipatskim kraljem, da izvedu Izrćlove sinove iz Egipta, Mojsije i Aron.
28. Onda, kad je govorio Gospodin s Mojsijem u egipatskoj zemlji,
29. reče Gospodin Mojsiju ovo: “Ja sam Gospodin! Javi faraonu, egipatskomu kralju, što ti reknem!”
30. A Mojsije odvrati Gospodinu: “Ah, ja sam nespretan u govoru. Kako će mene poslušati faraon?”
Psalmi 16:7-11
7. Blagoslivljam Gospoda koji me savjetovao. I noću moje srce opominje.
8. Uvijek pred sobom imam Gospoda. On mi je zdesna i zato nikada ne posrćem.
9. Zato se raduje moje srce i veseli moj duh, i moje tijelo počiva u sigurnosti.
10. Jer ne ćeš predati moje duše Podzemlju, niti dati da tvoj pravednik gleda trulost.
11. Ti ćeš mi objaviti stazu života, ispunit ćeš me radošću svoje prisutnosti, vječnom milinom desnice svoje.
Izreka 5:7-14
7. Dajte, sinovi, poslušajte me! Ne odstupajte od riječi mojih usta!
8. Drži daleko od nje svoj put! Ne približavaj se vratima njezine kuće!
9. Inače predaješ drugima cvijet svoje mladosti, svoje godine neumoljivomu.
10. Inače se site drugi na tvom imanju, tvoja zasluga dolazi u kuću tuđina.
11. Ti bi još morao na kraju gorko jadikovati kad bi ti se oduzelo tijelo i meso,
12. i morao bi priznati: “Ah, mrzio sam stegu. Srce je moje preziralo pokude.
13. Glasa svojih učitelja nisam slušao, svojega uha nisam prignuo k svojim odgojiteljima.
14. Gotovo bih bio posve upao u nesreću usred skupštine i općine.”
Mateju 18:21-35
21. Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako moj brat pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”
22. Isus mu odgovori: “Kažem ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.
23. Zato je kraljevstvo nebesko kao kralj koji htjede urediti račune sa svojim slugama.
24. Kad poče obračunavati, dovedoše mu jednoga, koji mu je bio dužan deset tisuća talenata.
25. A kako nije mogao platiti, zapovjedi gospodar da prodaju njega sa ženom i djecom i svim imanjem i da se tako podmiri dug.
26. Tada mu se sluga baci pred noge i zamoli: Gospodaru, imaj sa mnom strpljenja, sve ću ti platiti!
27. Gospodar se smilova sluzi, pusti ga i oprosti mu dug.
28. A kad izađe taj sluga, nađe jednoga od svojih drugova, koji mu je bio dužan sto denara. Uhvati ga i poče ga daviti govoreći: Plati što si dužan!
29. Tada pred njega pade njegov drug i zamoli: Imaj strpljenja sa mnom, platit ću ti!
30. Ali on ne htjede, nego ode i dade ga baciti u tamnicu dok ne plati svojega duga.
31. Kad vidješe njegovi drugovi što se dogodi, vrlo se ozlovoljiše. Otiđoše i javiše svome gospodaru sav slučaj.
32. Tada ga dozva k sebi njegov gospodar i reče mu: Zli slugo! Sav sam ti dug oprostio jer si me molio.
33. Nisi li se i ti trebao smilovati svojemu drugu, kako sam se ja smilovao tebi?
34. Pun gnjeva predade ga njegov gospodar mučiteljima, dok ne plati sav dug.
35. Tako će i moj nebeski Otac postupati s vama ako svaki od vas ne oprosti od srca svojemu bratu.”