A A A A A

Postanka 39:1-23
1. Josipa, dakle, dovedoše u Egipat. I Potifar, faraonov dvoranin, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Jišmćlaca koji ga tamo dovedoše.
2. A Gospodin je bio s Josipom te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući svoga gospodara Egipćanina.
3. Gospodar vidje da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima
4. i Josip nađe milost u njegovim očima; smio ga je dvoriti, i on ga postavi za upravitelja svoje kuće i povjeri mu sve svoje imanje.\
5. I otkad ga je bio postavio za upravitelja svoje kuće i svega imanja, otad je blagoslivljao Gospodin kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i Gospodnji je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju.
6. Zato povjeri sve svoje imanje Josipovim rukama i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.
7. Nakon nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Dođi k meni!”
8. Ali se on opre i reče ženi svoga gospodara: “Eto, moj gospodar ne brine se uza me ni za što u kući i sve mi svoje imanje povjeri.
9. Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskrati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?”
10. I premda je ona dan za danom navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe k njoj i ne sagriješi s njom.
11. A kad jednoga dana on dođe u kuću, da napravi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra,
12. uhvati ga ona za haljinu i reče: “Ugodi mi!” A on pusti svoju haljinu u njezinoj ruci, pobježe i otrča van.
13. Kad ona vidje da je ostavio haljinu u njezinoj ruci i pobjegao,
14. viknu svojim ukućanima i reče im: “Vidite! Dovede nam Hebrejca da šalu zbija s nama. On uđe k meni da me navede na zlo; a ja glasno povikah.\
15. A kad je on čuo da sam glasno povikala, ostavi svoju haljinu kod mene, pobježe i otrča van.”
16. I ona stavi njegovu haljinu uza se, dok njegov gospodar dođe kući.
17. Njemu pripovjedi isto, naime: “Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uđe k meni da se šali sa mnom.
18. Ali kad ja povikah iza glasa, ostavi on svoju haljinu kod mene i pobježe van.”
19. I kad ču gospodar riječi svoje žene koje mu izgovori: “Tako mi učini tvoj sluga, tvoj rob”, razgnjevi se veoma.
20. Gospodar uhvati Josipa i baci ga u tamnicu gdje su ležali kraljevi sužnji. I ležao je tamo u tamnici.
21. Ali je Gospodin bio s Josipom i pridobi mu srca; osobito mu svrati tamničarovu milost.\
22. I povjeri tamničar Josipu sve sužnje što su bili u tamnici; sve što bi se tamo činilo, činilo bi se po njegovoj zapovijedi.\
23. Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što što mu je bio povjerio, jer je Gospodin bio s njim i Gospodin je davao uspjeh svemu što bi poduzeo.
Postanka 40:1-23
1. Jedno vrijeme poslije toga skriviše peharnik i pekar egipatskog kralja svojemu gospodaru, egipatskomu kralju.
2. I faraon se razgnjevi na svoja dva dvoranina, na velikog peharnika i na velikog pekara
3. i dade ih u kući zapovjednika tjelesne straže baciti u istu tamnicu u kojoj je ležao i Josip.
4. Zapovjednik tjelesne straže odredi im Josipa da ih služi. Kad su dulje bili u zatvoru,
5. usnuše obojica u istoj noći san. Svaki usni san od osobite važnosti, peharnik i pekar egipatskog kralja koji su ležali u tamnici.
6. Kad sutradan dođe Josip k njima, spazi da su bili veoma snuždeni.
7. On upita faraonove dvorane koji su bili s njim zatvoreni u kući njegova gospodara: “Što ste danas tako smrknuta lica?”
8. Odgovoriše mu: “Usnusmo san, a nema nikoga koji bi nam ga mogao protumačiti.” Josip im reče: “Protumačiti san stvar je Božja. Ali pripovjedite mi!”
9. Veliki peharnik pripovijedao je Josipu svoj san: “Vidjeh u snu pred sobom čokot.
10. Na čokotu bile tri loze. I on propupa i procvate i grozd na njemu u isti čas sazre.
11. U ruci mi je bila faraonova čaša i ja uzeh grožđe, iscijedih ga u faraonovu čašu i dadoh je faraonu u ruku.”
12. Josip mu odgovori: “To se tumači ovako: Tri loze, tri su dana.
13. Poslije tri dana faraon će uzdignuti tvoju glavu i opet te postaviti u službu; tada ćeš faraonu davati čašu, posve kao prije dok si mu bio peharnik.\
14. Tad misli i na mene kad ti bude dobro! Učini mi ljubav da me preporučiš faraonu i izbaviš me iz ove kuće!
15. Jer sam odveden iz hebrejske zemlje, a i ovdje ne počinih ništa za što bi me se moralo baciti u tamnicu.”
16. Kad veliki pekar vidje kako Josip dobro protumači, reče mu: “I ja usnuh: imao sam na glavi tri košarice bijela peciva.
17. U gornjoj je košarici bilo svakojakih jela za faraona, kako ih napravi pekar; ali ih ptice pojedoše iz košarice na mojoj glavi.” \
18. Josip odgovori: “To se tumači ovako: Tri košarice, tri su dana.
19. Za tri dana faraon će uzdignuti tvoju glavu? ali dalje od tebe jer će te objesiti na drvo, a ptice će jesti s tebe tvoje meso.”
20. Treći dan poslije toga faraon na dan svojega rođenja upriliči gozbu za cijeli svoj dvor. Tada on uzdignu glavu velikom peharniku i velikom pekaru u nazočnosti svojih slugu;\
21. velikog peharnika postavi opet u peharničku službu, tako da je opet smio dodavati čašu faraonu,
22. a velikog pekara da objesiti, posve prema tumačenju što im ga je bio dao Josip.
23. Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.
Psalmi 10:1-11
1. Zašto se, Gospode, držiš tako daleko i zašto se kriješ u vremenima nevolje?
2. U oholosti bezbožnik progoni siromaha, hvata se prijevare koju mu izmisli.
3. Bezbožnik se diči svojim obijesnim željama, slavi varalicu, a prezire Gospoda.
4. Ovako drsko misli bezbožnik: “On ne istražuje! Nema Boga!” Sve su to njegove neprestane misli.
5. Uvijek mu njegovi putovi donose sreću. Tvoji mu sudovi ostaju daleko; podsmjehuje se svim svojim protivnicima. \
6. Govori u srcu: “Ni u potomstvu ne ću propasti. Mene nesreće uvijek štede.”
7. Usta su mu puna psovke, varke i nasilja; pod njegovim je jezikom nasilje i himba. \
8. Leži u potaji i vreba, zadavi nedužnoga potajno; njegove oči vrebaju na bijednika. \
9. Leži u potaji i vreba poput lava u guštari; vreba da uhvati jadnika. Hvata nemoćnika i uvlači ga u svoju mrežu, \
10. smlavi ga, okomljuje se na njega i nesretnici padaju u njegove pandže.
11. Misli u srcu: “Bog je zaboravio na to! Zastro je svoje lice i ne vidi ništa.”
Izreka 4:1-6
1. Slušajte, djeco, očevu opomenu! Pazite da se naučite mudrosti.
2. Jer vam dajem dobre pouke; ne prezirite mojega naputka! \
3. Kad sam još kao dijete boravio kod svojega oca, kao nježno, jedino dijete pod okriljem majke,
4. tad me je on učio i rekao mi: “Neka tvoje srce drži čvrsto moje riječi! Drži se mojih zapovijedi, pa ćeš živjeti!
5. Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi razboritost! Ne zaboravljaj to! Ne odstupaj od riječi mojih usana!
6. Nemoj je ostaviti: ona će te čuvati! Ljubi je: ona će te braniti!
Mateju 13:31-58
31. Drugu im još prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao gorušično zrno što ga uze čovjek i posija na svoju njivu.
32. Ono je, istina, manje od svega drugog sjemenja. Ali kad izraste, veće je od drugih biljaka. Ono postane stablo tako da ptice nebeske dolaze i stanuju na njegovim granama.”
33. Još im iznese daljnju prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac što ga žena uze i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu.”
34. Sve je to govorio Isus u prispodobama mnoštvu naroda i bez prispodoba nije im govorio.
35. Tako se je trebala ispuniti riječ proroka: “Otvorit ću svoja usta u prispodobama, objavit ću što je bilo sakriveno od postanka svijeta.”
36. Tada on otpusti mnoštvo naroda i otiđe kući. Onda pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi!”
37. On reče: “Koji sije dobro sjeme jest Sin čovječji.
38. Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu djeca kraljevstva; kukolj su djeca zloga.\
39. Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao. Žeteoci su anđeli.
40. Kao što se dakle kukolj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta.
41. Sin čovječji izaslat će svoje anđele i oni će sabrati sve zavoditelje i zlotvore iz njegova kraljevstva
42. i baciti ih u ognjenu peć. Ondje će biti jauk i škrgut zubâ.
43. Tada će pravednici sjati kao sunce u kraljevstvu svojega Oca. Tko ima uši, neka čuje!
44. Kraljevstvo je nebesko kao blago što leži sakriveno u polju. čovjek nađe blago i sakri ga. Tada otiđe pun radosti zbog toga i proda sve svoje i kupi polje.
45. Nadalje je kraljevstvo nebesko kao trgovac koji je tražio plemenite bisere.
46. Kad nađe jedan dragocjeni biser, otiđe, proda sve svoje imanje, i kupi ga.
47. Još je kraljevstvo nebesko kao mreža što se baci u more i zahvati svakojake ribe.
48. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i saberu dobre u posude, a loše bace van.
49. Tako će biti i na svršetku svijeta. Anđeli će izaći i odijelit će zle od pravednih
50. i bacit će ih u ognjenu peć. Ondje će biti jauk i škrgut zubâ.
51. Razumjeste li sve ovo?” Odgovoriše mu: “Da, Gospodine!”
52. Tada on nastavi: “Zato je svaki učitelj koji je vješt u nauku o kraljevstvu nebeskom kao domaćin koji iznosi iz svojega blaga novo i staro.”
53. Nakon što je Isus završio te prispodobe, otiđe odande.
54. Dođe u svoj zavičaj i učio je u tamošnjoj sinagogi. Puni divljenja pitali su: “Odakle ovome ta mudrost i čudesna moć?
55. Nije li ovo tesarov sin? Ne zove li se njegova mati Marija, i njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?
56. Nisu li sve njegove sestre kod nas? Odakle mu dakle sve to?”
57. Tako su se sablažnjavali nad njime. Tada im Isus reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje nego u svom zavičaju i u svojemu domu.”
58. Zbog njihove nevjere učinio je ondje samo malo čudesa.