A A A A A

1 Kraljevima 3:1-28
1. Salomon se sprijatelji s faraonom, egipatskim kraljem, i oženi se njegovom kćeri. Dovede je u Davidov grad, dok ne dovrši svoju palaču i Gospodnji Hram, i zid oko Jeruzalema.
2. Narod je tada još prinosio žrtve na visinama, jer dotad nije još bio sazidan Hram Gospodnjemu imenu.
3. Salomon je, doduše, ljubio Gospodina, tako da je hodio po uredbama svojega oca Davida, ali bi i on još žrtvovao i kadio na visinama.
4. Tako ode kralj u Gibeon da tamo žrtvuje. Jer to je bila najuglednija visina. Tisuću žrtava paljenica Salomon tamo prinese na žrtveniku.
5. Tada se javi Gospodin Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: “Išti što da ti dam!”
6. Salomon odgovori: “Ti si svojemu sluzi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i iskrena srca, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina koji sada sjedi na njegovu prijestolju.
7. I tako, Gospodine, Bože moj! Ti si učinio svojega slugu kraljem umjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.
8. Tvoj sluga stoji na čelu tvog naroda koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan da se ne može izbrojiti ni procijeniti.
9. Daj svomu sluzi razumno srce, da može vladati tvojim narodom i da zna razlikovati između dobra i zla. Jer tko bi mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?”
10. Vrlo se svidje Bogu što je to Salomon zamolio, a Bog mu odgovori:
11. ”Budući da si to zatražio i nisi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti svojih neprijatelja, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
12. udovoljit ću tvojoj molbi. Evo, dat ću ti mudro i razumno srce, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će tebi jednaka biti poslije tebe.
13. Ali dat ću ti i ono što nisi iskao, i blago i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.
14. Ako budeš išao mojim putovima, držeći moje uredbe i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život.”
15. Kad se Salomon probudio, shvatio je da je to bio san. Potom se vratio u Jeruzalem, stupio pred kovčeg zavjeta Gospodnjega, prinio žrtve paljenice i pripremio žrtve pričesnice i zgotovio svečanu gozbu za sve svoje sluge.
16. U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega.
17. Jedna žena reče: “S oproštenjem, Gospodaru moj! Ja i ova žena živimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući.
18. Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Nijedan stranac nije bio s nama u kući. Samo smo mi dvije bile u kući.
19. I umre dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila na nj legla.
20. I ustade ona usred noći i uze, dok je spavala tvoja sluškinja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa.
21. Kad ujutro ustadoh da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete što sam ga bila rodila.”
22. A druga žena povika: “Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo.” Ona je tvrdila: “Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo.” Tako su se prepirale pred kraljem.
23. Tada reče kralj: “Jedna tvrdi: Ovo je ovdje moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo.”\
24. I zapovjedi kralj: “Donesite mi mač!” Donesoše mač pred kralja.
25. Kralj zapovjedi: “Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!”
26. Tada povika kralju žena čije je bilo živo dijete? jer ljubav prema vlastitom djetetu jako je uzbudi? “Ah, gospodaru moj, dajte njoj živo dijete i ne ubijajte ga!” A druga povika: “Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!”
27. Tada odluči kralj: “Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati.”
28. Sav je Izrćl čuo presudu što ju je kralj izrekao. I osjećalo se poštovanje prema kralju. Jer se vidjelo da je u njemu bila mudrost Božja da dijeli pravdu.
1 Kraljevima 4:1-34
1. Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izrćlom.
2. Ovo su bili njegovi vrhovni činovnici: svećenik je bio Azarja, Sadokov sin,
3. državni pisari bili su Elihoref i Ahija, Šišini sinovi, pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin.
4. Vrhovni vojskovođa bio je Benaja, Jojadin sin. Svećenici su bili Sadok i Ebjatar.
5. Nad pristavima bio je postavljen Azarja, Natanov sin. Zabud, sin Natanov, bio je svećenik i prijatelj kraljev.
6. Upravitelj palače bio je Ahišar, a Adoram, Abdin sin, nadzirao je radnike.
7. Salomon je imao dvanćst pristava nad svim Izrćlom. Oni su opskrbljivali kralja i sav dvor. Po mjesec dana u godini imao je svaki da podmiri uzdržavanje.
8. Ovo su njihova imena: Sin Hurov u gori Efrajimovoj.
9. Sin Dekerov u Makasu i Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu i Bet Hanana.
10. Sin Hesedov u Arubotu; njemu je određen Soho i sve Heferovo područje.\
11. Sin Abinadabov u svemu dorskom humlju; on je imao Salomonovu kćer Tafatu za ženu.\
12. Baana, Ahiludov sin, u Tanaku, Megidu i svemu Bet Šeanu, što leži kod Saretana pod Jizreelom, od Bet Šeana do Abel Mekole i dalje od Jokmeama.
13. Sin Geberov u Ramotu u Gileadu; njemu su bila prodana šatorska sela Jaira, sina Manašeova, u Gileadu; njemu je bio podređen kraj Argob, što leži u Bašanu, šezdeset velikih gradova sa zidovima i željeznim prijevornicama.\
14. Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu.
15. Ahimaas u Naftaliju, i on je bio uzeo Salomonovu kćer Bosmatu za ženu.
16. Baana, Hušajev sin, u Ašeru i Balotu.
17. Jošafat, Paruahov sin, u Jisakaru.
18. Šimej, Elin sin, u Benjaminu.
19. Geber, Urijin sin, u Gileadu, u zemlji Sihona, amorejskoga kralja i Oga, bašanskoga kralja. Bio je to jedan pristav koji je bio postavljen nad zemljom.
20. Jude i Izrćla bilo je mnogo, kao pijeska na moru. Jelo se i pilo se i bilo se dobre volje.
21. Tu Svemogući razbijaše u njoj kraljeve, a snijeg padaše na Salmonu.
22. Božja gora je bašanska gora; puna je visova gora Bašan. \
23. Zašto gledate tako poprijeko, gore pune visova, na goru koju izabra Bog sebi za boravište? Jest, tu će prebivati Gospod dovijeka!
24. Kola Božja su mnogobrojna, ima ih tisuće tisuća. Gospod je među njima došao sa Sinaja u svetište.
25. Uzišao si na visinu vodeći sa sobom sužnje, ljude si primio na dar; čak i buntovnike da stanuju, Gospode Bože. \
26. Blagoslovljen neka je Gospod! Dan za danom on nosi teret za nas, Bog je spasenje naše.
27. Ukor djeluje na razumnoga više nego sto udaraca na luđaka.
28. Zločinac ide samo za pobunom; ali se ljut glasnik šalje na nj. \
29. Bolje je da čovjeka susretne medvjedica kojoj su ugrabili mlade, nego luđak u svojoj ludosti.
30. Zaista, zaista kažem vam: Tko ne ulazi na vrata u ovčinjak, nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik.
31. A tko ulazi na vrata, pastir je ovcama.
32. Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih.
33. I kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.
34. A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa.”
Psalmi 68:15-20
15. Tu im usporedbu kaza Isus. Ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
16. Tada im Isus opet reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ja sam vrata k ovcama.
17. Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nisu slušale.
18. Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.
19. Tat ne dolazi nego da krade, ubija i upropaštava. Ja dođoh da imaju život, i to obilnije da ga imaju.
20. Ja sam dobri pastir. Pastir dobri daje svoj život za ovce.
Izreka 17:10-12
10. A najamnik i koji nije pastir, kome ovce ne pripadaju, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi. I vuk ih grabi i razgoni.
11. A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
12. Ja sam dobri pastir, i poznajem svoje ovce, i one mene poznaju.
Ivanu 10:1-23
1. Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, tako svoj život polažem za svoje ovce.
2. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga ovčinjaka, i njih mi valja dovesti, i čut će moj glas, i bit će jedno stado i jedan pastir.
3. Zato me ljubi Otac, jer ja svoj život polažem da ga opet uzmem.
4. Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem i vlast imam položiti ga, i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijed primio od svojega Oca.”
5. Opet nastade razdor među Židovima zbog tih riječi.
6. Mnogi su od njih govorili: “đavla ima i luduje. Što ga slušate?”
7. Drugi su govorili: “Te riječi nisu riječi opsjednutoga. Zar može đavao slijepima otvarati oči?”
8. A bila je tada u Jeruzalemu svetkovina Posvećenja. I bila je zima.
9. Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu.