| 2 Korinæanima 4:1-18 |
| 1. Tako nam je Bog po svojemu milosrđu dao ovu službu, i nikada ne odustajemo, |
| 2. već odbacujemo potajne i sramotne načine rada. Ne služimo se lukavstvima i ne izvrćemo Božju riječ. Govorimo, naprotiv, istinu pred Bogom, i to zna svatko tko savjesno pred Bogom prosuđuje. |
| 3. Ako je Radosna vijest koju naviještamo nekome zastrta, zastrta je onima koji su na putu u vječnu propast. |
| 4. Njima je bog ovoga svijeta, Sotona, posve oslijepio nevjerničku pamet, pa ju ne može prosvijetliti sjajna svjetlost Radosne vijesti o Kristu, koji je Božja slika. |
| 5. Mi ne propovijedamo sebe, nego Gospodina Isusa Krista. Za sebe kažemo samo da smo vaši sluge radi Isusa. |
| 6. Bog koji je rekao: “Neka u tami zasja svjetlo!” prosvijetlio je naša srca spoznajom Božje slave na licu Isusa Krista. |
| 7. Ali blago tog prosvjetljenja čuva se u propadljivim posudama, u našima slabim tijelima. Tako svatko može vidjeti da ta moćna sila dolazi od Boga, a ne od nas. |
| 8. Sa svih smo strana pritisnuti nevoljama, ali nismo slomljeni. Zdvojni smo, ali ne očajavamo. |
| 9. Progone nas, ali nas Bog ne ostavlja. Obaraju nas, ali nas ne mogu uništiti. |
| 10. Naša tijela kroz patnju neprekidno imaju dijela u Isusovim smrtnim patnjama, da bi se na njima također mogao očitovati Isusov život. |
| 11. Mi koji smo živi, predajemo se smrti zaradi Isusa, da bi se njegov život očitovao u našemu smrtnom tijelu. |
| 12. Suočeni smo sa smrću, ali vama je to donijelo vječni život. |
| 13. A kako imamo isti duh vjere kao i onaj tko je u Svetome pismu napisao “Povjerovao sam, te zato govorim”, i mi vjerujemo pa zato i govorimo. |
| 14. Znamo da će isti Bog koji je podignuo Gospodina Isusa od mrtvih i nas uskrisiti s Isusom te nas, skupa s vama, postaviti uza se. |
| 15. Sve se to događa zaradi vaše dobrobiti, da sve više i više ljudi primi Božju milost. Tada će više ljudi zahvaljivati Bogu, pa će se Bog tako više proslaviti. |
| 16. Zato ne malakšemo. Iako naša tijela polako propadaju, naše se unutarnje biće obnavlja iz dana u dan. |
| 17. Jer naše male i prolazne nevolje pribavljaju nam vječnu i golemu slavu. |
| 18. Zato ne gledamo na ono što je vidljivo, nego na nevidljivo. Jer to što je vidljivo će proći, a nevidljivo je vječno. |