| 1 Korinæanima 2:1-16 |
| 1. Draga braćo i sestre, kad sam prvi put došao k vama, nisam se služio uzvišenim ni dubokoumnim riječima da vam navijestim Božju poruku. |
| 2. Jer odlučio sam među vama ne znati ništa drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. |
| 3. Došao sam k vama slab—bojažljivo i drhteći. |
| 4. Moj govor i propovijedanje nisu se zasnivali na mudrim i uvjerljivim riječima, nego na djelovanju Svetoga Duha među vama, |
| 5. zato da svoju vjeru ne temeljite na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili. |
| 6. Doduše, kad smo sa zrelim kršćanima, navješćujemo mudrost—ali ne mudrost ovoga svijeta ni takvu mudrost koja bi se svidjela vladarima ovoga svijeta koji su ionako osuđeni na propast. |
| 7. Navješćujemo tajnu, skrivenu Božju mudrost koju je Bog namijenio našoj dobrobiti još prije postanka svijeta. |
| 8. Vladari ovoga svijeta nisu ju razumjeli—jer da jesu, ne bi raspeli našega Gospodina slave. |
| 9. Upravo je to značenje ulomka iz Svetoga pisma: “Ono što oko još nije vidjelo, što uho još nije čulo niti um može zamisliti, to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” |
| 10. Ali mi to znamo jer nam je Bog otkrio svojim Duhom koji proniče sve, pa tako i Božje dubine. |
| 11. Tko može znati misli nekog čovjeka osim njegova vlastitoga čovječjeg duha u njemu? Tako ni Božje misli ne može znati nitko osim Božjega Duha. |
| 12. I tog nam je Božjeg Duha (a ne duha svijeta) Bog dao da bismo mogli znati čime nas je obdario. |
| 13. Govoreći vam o tomu, ne služimo se riječima ljudske mudrosti, nego riječima koje nam daje Sveti Duh—služeći se riječima Duha da bismo objasnili duhovne istine. |
| 14. Ali čovjek tjelesne naravi ne može razumjeti spoznaje koje daje Božji Duh. Njemu se one čine ludošću jer ih valja prosuđivati Duhom. |
| 15. Čovjek koji ima Duha može sve prosuđivati, ali drugi nisu kadri prosuđivati njega. |
| 16. “Jer tko poznaje Gospodnje misli? Tko će njemu dati savjet?” Ali mi imamo Kristov um. |