| Djela Apostolska 13:26-52 |
| 26. Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena! |
| 27. Žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga. |
| 28. Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog. |
| 29. Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob. |
| 30. Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih. |
| 31. Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu. |
| 32. A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima |
| 33. za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam: ‘Ti si moj Sin, danas sam ti postao Ocem.’ |
| 34. Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: ‘Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.’ |
| 35. Na drugome mjestu kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.’ |
| 36. To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo. |
| 37. Riječ je o nekomu drugome—kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo. |
| 38. Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha. |
| 39. Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati. |
| 40. Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima: |
| 41. ‘Gledajte, vi preziratelji, snebivajte se i umrite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam tko o njemu ispriča.’” |
| 42. Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu. |
| 43. Mnogi Židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: “Božjom milošću, ostanite vjerni!”. |
| 44. Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju. |
| 45. Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio. |
| 46. Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: “Božju riječ najprije je trebalo navijestiti vama Židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima. |
| 47. Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši: ‘Postavio sam te za svjetlost poganima, da doneseš spasenje u sve krajeve zemlje.’” |
| 48. Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju. |
| 49. A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem. |
| 50. Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada. |
| 51. Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij. |
| 52. A vjernici su bili puni radosti i Svetoga Duha. |