A A A A A
Biblija u jednoj godini
Svibnja 31

Ivanu 11:30-56
30. Isus je još bio izvan sela, na mjestu gdje ga je susrela Marta.
31. Kada su Židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata.
32. Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: “Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!”
33. Kad Isus ugleda nju i Židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen.
34. “Kamo ste ga položili?” upita ih. “Dođi i pogledaj”, odgovore.
35. Isus zaplače.
36. “Gledajte kako ga je volio!”, govorili su Židovi.
37. A neki rekoše: “Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?”
38. Isus opet ostane duboko dirnut. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor.
39. “Odmaknite kamen!” zapovjedi Isus. Ali pokojnikova sestra Marta reče: “Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro!”
40. “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?” upita ju Isus.
41. I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: “Hvala ti, Oče, što si me uslišao.
42. Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao.”
43. Zatim glasno vikne: “Lazare, iziđi!”
44. I Lazar iziđe—sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: “Odvežite ga i pustite ga da ide!”
45. Kad brojni Židovi koji su bili s Marijom ugledali što se dogodilo, napokon povjeruju u njega.
46. Ali neki odu javiti farizejima što je Isus učinio.
47. Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće da se dogovore što učiniti. “Što da radimo?” pitali su jedan drugoga. “Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa.
48. Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti vlast.”
49. A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: “Ništa vi ne znate!
50. Ne razumijete da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, umjesto da sav narod izgine?”
51. Kajfa to nije rekao po vlastitoj pameti. On je te godine bio veliki svećenik te je tako prorekao da će Isus umrijeti za sav narod,
52. i to ne samo za izraelski narod već da bi okupio svu Božju djecu rasutu po svijetu.
53. Toga dana istaknuti židovski vođe odluče ubiti Isusa.
54. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, već ode u blizinu pustinje, u Efrajim, i ondje ostane s učenicima.
55. Bližio se židovski blagdan Pasha, pa su mnogi ljudi dolazili u Jeruzalem nekoliko dana prije kako bi prije početka svetkovine obavili obred očišćenja.
56. Željeli su vidjeti Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: “Što mislite, hoće li doći na Pashu?”