| Ivanu 4:31-54 |
| 31. U međuvremenu su ga učenici nudili: “Rabbi, jedi!” |
| 32. “Neću,” odgovarao im je, “ja imam hrane za koju vi i ne znate.” |
| 33. “Zar mu je netko već donio jelo?” pitali su učenici jedan drugoga. |
| 34. Isus im tada objasni: “Moja je hrana činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo. |
| 35. Vi kažete da rad na žetvi neće početi dok ne mine ljeto, a to je tek za četiri mjeseca. No pogledajte oko sebe! Prostrana polja bjelasaju se svuda i već su spremna za žetvu. |
| 36. Žeteoci će biti dobro plaćeni, a plod njihove žetve su ljudi koji su dobili vječni život. Kakve li radosti i za sijače i za žeteoce! |
| 37. Istinita je izreka da jedan sije, a drugi žanje. |
| 38. Ja sam vas poslao da žanjete ondje gdje se niste trudili—drugi su naporno radili, a vi ste dobili plod njihova truda.” |
| 39. Mnogi Samarijanci iz toga grada povjerovali su u njega zbog ženina svjedočanstva: “Rekao mi je sve što sam dosad činila!” |
| 40. Kad su Samarijanci došli k njemu, zamolili su ga da ostane kod njih. I ostao je ondje dva dana. |
| 41. Tada ih je još mnogo više povjerovalo kad su ga čuli govoriti. |
| 42. A ženi su kazali: “Sada vjerujemo jer smo ga i sami čuli, a ne zbog onoga što si nam ti ispričala. On je zaista Spasitelj svijeta!” |
| 43. Dva dana nakon toga Isus ode odande u Galileju. |
| 44. Sam Isus bijaše rekao da prorok nema časti u vlastitom zavičaju. |
| 45. Ali Galilejci su ga lijepo primili jer su za svetkovanja Pashe bili u Jeruzalemu i vidjeli njegova čudesna djela. |
| 46. Putujući Galilejom, stigao je u grad Kanu, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. U gradu Kafarnaumu bio je neki kraljevski činovnik čiji je sin bio bolestan. |
| 47. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje i da putuje kroz Galileju, ode u Kanu te zamoli Isusa da dođe u Kafarnaum i iscijeli mu sina na samrti. |
| 48. Isus reče: “Vi zaista nećete vjerovati ne vidite li znakove i čudesa.” |
| 49. Kraljevski ga je činovnik preklinjao: “Gospodine, molim te, dođi dok mi dijete nije umrlo!” |
| 50. “Idi kući,” reče mu Isus, “sin ti je živ.” Čovjek povjeruje Isusovim riječima i uputi se doma. |
| 51. Dok je još bio na putu, susretne svoje sluge koji su nosili vijest da mu je dijete živo. |
| 52. Upita ih kada se dječak počeo osjećati bolje, a oni mu rekoše: “Jučer poslijepodne oko jedan sat groznica mu je naglo minula.” |
| 53. Otac shvati da je to bilo upravo onda kad mu je Isus rekao: “Sin ti je živ.” Činovnik i svi njegovi ukućani povjeruju u Isusa. |
| 54. Bilo je to drugo čudo koje je Isus učinio u Galileji vraćajući se iz Judeje. |