| Luki 4:1-30 |
| 1. Isus je pun Svetoga Duha otišao s Jordana. Duh ga odvede u pustinju, |
| 2. gdje ga je četrdeset dana kušao đavao. Sve te dane nije ništa jeo pa je po njihovu isteku bio vrlo gladan. |
| 3. Đavao mu reče: “Ako si Božji Sin, reci ovom kamenju da postane kruhom.” |
| 4. Ali Isus mu odgovori: “U Svetome pismu piše: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu.’” |
| 5. Đavao ga zatim povede visoko te mu odjednom pokaže sva kraljevstva svijeta. |
| 6. Reče mu: “Dat ću ti vlast nad njima i njihovu slavu jer su moja i mogu ih dati kome hoću. |
| 7. Pokloni se preda mnom i sve je tvoje!” |
| 8. Isus mu odgovori: “U Svetome pismu piše: ‘Klanjaj se samo Bogu i njemu jedinome služi!’” |
| 9. Tada ga đavao odvede u Jeruzalem, na vrh Hrama i reče: “Ako si Božji Sin, skoči odavde! |
| 10. Jer Sveto pismo kaže: ‘On zapovijeda svojim anđelima da te čuvaju’ |
| 11. i ‘oni će te svojim rukama zadržati da ni nogom o kamen ne udariš.’” |
| 12. Isus mu odgovori: “Sveto pismo također kaže: ‘Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!’” |
| 13. Pošto je đavao iscrpio sve kušnje, udalji se od njega do druge prigode. |
| 14. Isus se zatim vrati u Galileju pun sile Svetoga Duha. Glas o njemu brzo se pronio cijelim krajem. |
| 15. Poučavao je u tamošnjim sinagogama i svi su ga slavili. |
| 16. Dođe tako i u Nazaret, u kojemu je odrastao. U subotu kao i obično ode u sinagogu i ustane da čita iz Svetoga pisma. |
| 17. Pruže mu svitak proroka Izaije, a on ga odmota te pronađe mjesto gdje piše: |
| 18. “Duh Gospodnji je na meni jer me je pomazao i poslao da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim: sužnji će se osloboditi, slijepci će vidjeti, potlačeni će biti slobodni; |
| 19. da navijestim godinu milosti Gospodnje.” |
| 20. Smota zatim svitak, vrati ga poslužitelju i sjedne. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega. |
| 21. On im reče: “Ovaj se navod iz Svetog pisma, koji vam još odzvanja u ušima, danas obistinio!” |
| 22. Svi su mu povlađivali. Divili su se milini riječi koje su tekle s njegovih usana. “Nije li on Josipov sin?” pitali su. |
| 23. A on im reče: “Zacijelo ćete mi navesti onu poslovicu: ‘Liječniče, izliječi samoga sebe!’ Učini ovdje, u svojem zavičaju, ono što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu. |
| 24. Ali uistinu, nijedan prorok nije prihvaćen u svojem zavičaju. |
| 25. Zaista vam kažem, u Ilijino doba, kad je nebo ostalo zatvoreno tri i pol godine i kad je po svoj zemlji zavladala silna glad, u Izraelu je bilo mnogo udovica. |
| 26. Ali Ilija nije poslan nijednoj od njih, već nekoj udovici u Sarfati, u sidonskome kraju. |
| 27. U Elizejevo je doba u Izraelu bilo mnogo gubavaca, ali od gube nije ozdravio nijedan od njih, već Sirijac Naaman.” |
| 28. Na te se riječi svi u sinagogi razgnjeve, |
| 29. ustanu i istjeraju ga iz grada te ga odvedu na liticu brijega na kojemu je bio izgrađen grad s nakanom da ga bace niz nju. |
| 30. Ali on samo prođe kroz mnoštvo i ode svojim putem. |