Marku 5:1-20 |
1. Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski kraj. |
2. Tek što je Isus izišao iz lađice, istrćao je pred njega s groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom. |
3. Stanovao je u grobnicama, a nitko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem. |
4. Često su ga okivali u lance, ali on bi uvijek rastrgao lance i smrskao okove u komadiće. Nitko ga nije mogao ukrotiti. |
5. Danju i noću bez prestanka je lutao grobljima i gorom vrišteći i udarajući sebe kamenjem. |
6. Ugledavši Isusa izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim. |
7. Zavrišti i prodorno vikne: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!” |
8. Isus mu, naime, bijaše zapovjedio: “Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!” |
9. Zatim ga upita: “Kako se zoveš?” “Zovem se Legija”, odgovori on, “jer nas je mnogo u ovom čovjeku.” |
10. Preklinjao ga je da ih ne potjera iz onoga kraja. |
11. A ondje je na obronku paslo veliko krdo svinja. |
12. “Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih”, zamole ga nečisti duhovi. |
13. On im to dopusti. Nečisti duhovi iziđu i uđu u svinje, na što cijelo krdo od kojih dvije tisuće svinja jurne niz strmi obronak i utopi se u jezeru. |
14. Svinjari pobjegnu u obližnje gradove i sela i razglase putem novost, pa ljudi pođu vidjeti što se dogodilo. |
15. Dođu Isusu i ugledaju čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti te se uplaše. |
16. A kad su očevici ispričali što se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama, |
17. ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihova kraja. |
18. On se vrati u lađu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti poći s njime. |
19. Ali mu Isus to nije dopustio. “Idi kući svojima”, reče mu on, “i ispričaj im koliko ti je milosrđe Bog iskazao.” |
20. Čovjek se zaputi u Dekapolis toga kraja govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili. |