A A A A A
Biblija u jednoj godini
Veljača 28

Marku 6:30-56
30. Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.
31. Isus im predloži: “Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.” Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.
32. Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.
33. No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.
34. Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.
35. Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: “Pust je ovo kraj a već je i kasno.
36. Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo!”
37. “Vi ih nahranite!” odgovori im Isus. “Čime?” upitaju. “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo da se kupi hrana za toliko mnoštvo!”
38. “Pogledajte koliko hrane imate”, reče im. Vrate se i kažu da imaju pet kruhova i dvije ribe.
39. Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi.
40. Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi.
41. Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe.
42. Svi su jeli dok se nisu nasitili
43. i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba.
44. A nahranilo se pet tisuća muškaraca.
45. Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46. Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli.
47. Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu.
48. Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići,
49. ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.
50. Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: “Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!”
51. Tada su ušli u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.
52. Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali.
53. Preplove jezero i pristanu u Genezaretu te privežu lađu
54. i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju
55. i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima.
56. I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine—i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.