Marku 5:21-43 |
21. Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more. |
22. Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice |
23. preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. “Na samrti je”, reče on. “Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.” |
24. Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo. |
25. Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. |
26. Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. |
27. Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. |
28. Mislila je: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!” |
29. I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila. |
30. Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: “Tko mi je dotaknuo odjeću?” |
31. Učenici mu rekoše: “Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!” |
32. Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila. |
33. A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča. |
34. On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!” |
35. Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja.” |
36. Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj!” |
37. Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu. |
38. Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas. |
39. On uđe i reče im: “Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!” |
40. Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica. |
41. Uhvati ju za ruku i reče joj: “Talita kum!” (što znači: “Ustani, djevojčice!”). |
42. Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni. |
43. Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti. |