| 2 Korinæanima 13:1-13 |
| 1. Ovo je treći put što dolazim k vama. “Po ustima dvojice ili trojice svjedoka neka se utvrdi svaka riječ.” |
| 2. Rekao sam već prije i sada govorim kao kad sam bio drugi put nazočan, a sada odsutan, pišem onima koji su prije sagriješili i svima ostalima da, ako ponovo dođem, neću štedjeti. |
| 3. Pošto vi tražite dokaz da Krist govori u meni, koji nije slab prema vama, nego je silan u vama. |
| 4. Jer iako je i bio razapet po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. Jer smo i mi slabi u njemu, ali ćemo s njime živjeti po snazi Božjoj za vas. |
| 5. Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri! Sami sebe isprobajte! Ne poznajete li sami sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako niste odmetnuti. |
| 6. A nadam se da ćete spoznati da mi nismo odmetnuti. |
| 7. I molim se Bogu da ne činite nikakvog zla, ne da se mi pokažemo prokušani, nego da vi dobro činite, a mi makar bili kao odmetnuti. |
| 8. Jer ništa ne možemo protiv istine, već samo za istinu. |
| 9. Jer se radujemo kad smo mi slabi, a vi jaki, a i ovo želimo: vaše usavršavanje. |
| 10. Zbog toga, odsutan, ovo pišem da, nazočan, ne bih morao oštro postupati, prema vlasti koju mi je dao Gospodin za izgradnju, a ne za rušenje. |
| 11. Konačno, braćo, budite pozdravljeni! Usavršavajte se, tješite se, budite iste misli, živite u miru pa će Bog ljubavi i mira biti s vama! |
| 12. Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem! |
| 13. Pozdravljaju vas svi sveti. |