| 2 Korinæanima 10:1-18 |
| 1. A ja, Pavao, osobno vas zaklinjem krotkošću i blagošću Kristovom; ja koji sam skroman u nazočnosti među vama, a kad sam odsutan, odvažan sam prema vama. |
| 2. Ali vas zaklinjem da kad budem nazočan ne moram biti odvažan s tim uvjerenjem kojim se namjeravam odvažiti protiv nekih što misle za nas kao da mi hodimo po tijelu. |
| 3. Jer premda hodimo u tijelu, ne ratujemo po tijelu. |
| 4. (Jer oružje našega ratovanja nije tjelesno, nego je silno u Bogu za rušenje utvrda.) |
| 5. Obaramo umišljenosti i svaku uznositost koje se diže protiv spoznavanja Boga, i zarobljujemo svaku misao na poslušnost Kristu. |
| 6. I u pripravnosti imamo osvetu za svaku neposlušnost kad se ispuni vaša poslušnost. |
| 7. Gledate li na vanjštinu? Ako je tko uvjeren za sebe da je Kristov, neka sâm od sebe ponovo promisli ovo, da kako je on Kristov, tako smo i mi Kristovi! |
| 8. Jer premda bih se i nešto više trebao hvaliti našom vlašću koju nam je Gospodin dao na izgradnju, a ne na vašu propast, ne bih se trebao postidjeti; |
| 9. tako da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem pismima. |
| 10. Jer njegove su “poslanice,” kažu, “teške i snažne, ali je njegova tjelesna nazočnost slaba, a njegov govor vrijedan prezira.” |
| 11. Neka takav razmisli o ovome: da kakvi smo riječju u pismima, kad smo odsutni, takvi ćemo biti i na djelu, kad smo nazočni! |
| 12. Jer se ne usuđujemo ubrajati ili sebe uspoređivati s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali oni koji sami sebe među sobom mjere i sami se sa sobom uspoređuju, nisu mudri. |
| 13. A mi se nećemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri mjerila koje nam je odmjerio Bog kao mjeru da bi doprli i do vas. |
| 14. Jer mi se ne protežemo preko mjere, kao da nismo doprli do vas; jer smo stigli i do vas u propovijedanju Kristovog evanđelja. |
| 15. Ne hvalimo se prekomjerno tuđim naporima, nego imamo nadu da ćemo se, s uzrastom vaše vjere i mi, po našem mjerilu, uzveličati među vama, |
| 16. te propovijedati evanđelje u krajevima dalje od vas, a ne ponositi se onim što je već učinio netko drugi. |
| 17. A “tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.” |
| 18. Jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj kojega Gospodin preporučuje. |