| 2 Korinæanima 3:1-18 |
| 1. Počinjemo li ponovo sami sebe preporučivati? Ili trebamo, kao neki, pisma preporuke za vas ili pisma preporuke od vas? |
| 2. Vi ste naša poslanica, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi. |
| 3. Očito je da ste vi poslanica Kristova, poslužena po nama, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca. |
| 4. A takvo pouzdanje u Boga imamo kroz Krista. |
| 5. Ne da smo sami po sebi sposobni nešto pomisliti kao da dolazi od nas, nego je naša sposobnost od Boga, |
| 6. koji nas je i osposobio za poslužitelje Novog zavjeta; ne slova, nego duha, jer slovo ubija, a duh oživljuje. |
| 7. Ako li je služba smrti, slovima uklesana u kamenju, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli stalno gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegova izgleda, slave koja nestaje, |
| 8. kako li neće služba duha biti još slavnija? |
| 9. Jer ako je služba osude bila slava, mnogo će više služba pravednosti obilovati u slavi. |
| 10. Jer u tom pogledu i nije proslavljeno ono što je proslavljeno, zbog slave koja sve nadmašuje. |
| 11. Jer ako je ono što nestaje bilo slavno, još je slavnije ono što ostaje. |
| 12. Budući dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku slobodu govora, |
| 13. a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na svoje lice da sinovi Izraelovi ne promatraju svršetak onoga što prolazi. |
| 14. Ali su im umovi oslijepili, jer im sve do danas ostaje isto pokrivalo neuklonjeno pri čitanju Staroga zavjeta; u Kristu to pokrivalo nestaje. |
| 15. Ali sve do danas kad se čita Mojsije, pokrivalo je na njihovom srcu. |
| 16. Ali kad se obrate Gospodinu, pokrivalo će se ukloniti. |
| 17. A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda. |
| 18. A svi mi, koji otkrivenog lica kao u ogledalu gledamo slavu Božju, preobražavamo se u isti lik, iz slave u slavu, kao od Gospodinova Duha. |