| Djela Apostolska 20:17-38 |
| 17. A iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine crkve. |
| 18. I kad su stigli k njemu, rekao im je: “Vi znate kako sam se ophodio s vama sve vrijeme od prvoga dana kad sam došao u Aziju, |
| 19. služeći Gospodina sa svom poniznošću uma, i s mnogim suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih zavjera; |
| 20. kako nisam ništa od onog što je korisno za vas propustio, nego sam vam pokazao i javno vas poučio i od kuće do kuće, |
| 21. svjedočeći i Židovima i Grcima za pokajanje k Bogu i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista. |
| 22. I sada, evo, svezan u duhu, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me tamo snaći, |
| 23. osim što Duh Sveti svjedoči govoreći da me u svakom gradu očekuju okovi i patnje. |
| 24. Ali me ništa od toga ne zabrinjava, niti držim svoj život dragocjen sebi; samo da dovršim svoju trku s radošću i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje. |
| 25. I sada, evo, znam da svi vi, između kojih sam prošao propovijedajući kraljevstvo Božje, više nećete vidjeti mojega lica. |
| 26. Zato vam na današnji dan izjavljujem: ja sam čist od krvi sviju, |
| 27. jer vam nisam propustio obznaniti sav naum Božji. |
| 28. Stoga pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju. |
| 29. Jer ja znam ovo: da će poslije mojega odlaska među vas ući okrutni vukovi koji ne štede stado. |
| 30. I između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti izopačenosti, da bi odvukli učenike za sobom. |
| 31. Zato bdijte i sjećajte se da u razdoblju od tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog! |
| 32. A sada vas, braćo, preporučujem Bogu i riječi njegove milosti, koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji se posvećuju. |
| 33. Ničijeg srebra ili zlata ili odijela nisam poželio. |
| 34. Da, sami znate, da su ove ruke poslužile mojim potrebama, i onih koji su bili sa mnom. |
| 35. Sve sam vam pokazao: kako se treba truditi i zauzimati za nemoćne te se sjećati riječi Gospodina Isusa jer je on rekao: ‘Blaženije je davati nego primati.’ “ |
| 36. I kad je to rekao, kleknuo je te se pomolio sa svima njima. |
| 37. Tada su svi jako zaplakali i pali Pavlu oko vrata te ga izljubili, |
| 38. ožalošćeni iznad svega njegovim riječima koje je izgovorio: da neće više vidjeti njegovog lica. Zatim su ga otpratili na lađu. |